Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-834/21 (P. L.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-834/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-834/21, rješavajući apelaciju Predraga Lovrića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Predrag Lovrić protiv Presude Okružnoga suda u Doboju broj 85 0 K 071240 20 Kž od 20. siječnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Predrag Lovrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Oštre Luke, kojeg zastupa Dragan Davidović odvjetnik iz Modriče, podnio je 10. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 071240 20 Kž od 20. siječnja 2021. godine.

2. Prvostupanjskom presudom apelant je proglašen krivim za kazneno djelo ugrožavanje javnog prometa iz članka 402. stavak 5. u svezi sa stavom 3. i 1. Kaznenog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) i osuđen je na novčanu kaznu u iznosu od 4.500,00 KM.

3. Osporenom odlukom Okružnoga suda, uvažen je priziv Tužiteljstva i preinačena je prvostupanjska presuda u pogledu odluke o kaznenoj sankciji tako što je apelant, zbog kaznenog djela ugrožavanje javnog prometa iz članka 402. stavak 5. u svezi sa stavkom 3. i 1. KZ RS, uz primjenu odredaba članka 46. stavak 2., članka 51. stavak 2., članka 52. stavak 1. i članka 53. stavak 3. KZ RS osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i kaznu zabrane upravljanja motornim vozilima "B" kategorije u trajanju od 1 (jedne) godine. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostala je neizmjenjena.

4. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je priziv Tužiteljstva osnovano ukazivao da je prvostupanjski sud prvenstveno pogrešno cijenio kao olakotne okolnosti protek vremena i korektno držanje apelanta na sudu. Naime, protek vremena može predstavljati olakotnu okolnost samo ako se radi o dužem razdoblju u kojem apelant nakon učinjenog kaznenog djela nije činio nova kaznena djela pa to što je od izvršenja djela do donošenja pobijane presude prošlo samo nešto više od dvije godine ne može imati onakav značaj kakav mu pridaje prvostupanjski sud. Isto vrijedi i kada je riječ o držanju apelanta na suđenju, jer se radi o poštovanju pravila ponašanja pred sudom koje se očekuje od svakog sudionika u kaznenom postupku (suprotno tome, kršenja pravila ponašanja na suđenju može predstavljati otegotnu okolnost) pa ne može ni biti od značaja za ocjenu osobnosti apelanta. Nasuprot tome, naveo je da okolnost da apelant ranije nije činio kaznena djela, te da se pokajao i izrazio žaljenje i spremnost da naknadi štetu obitelji oštećenog govore u prilog pozitivnoj ocjeni njegove osobnosti pa cijenjene zajedno sa doprinosom oštećenog (koji se prizivom Tužiteljstva i ne dovodi u pitanje), opravdavaju primjenu instituta ublažavanje kazne iz članka 53. KZ. Okružni sud je istakao da te okolnosti ukazuju da se i blažom kaznom od one koja je zakonom propisana kao minimalna kazna (zatvor u trajanju od 1 godine) može postići svrha kažnjavanja. Međutim, Okružni sud je istakao da te osobito olakotne okolnosti, ne mogu opravdati maksimalno ublažavanje kazne kako je učinio prvostupanjski sud kada je apelantu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 4.500,00 KM (koja odgovara zatvorskoj kazni od 3 mjeseca), jer se takvom kaznom, ne može ostvariti svrha kažnjavanja u smislu članka 43. KZ RS. Stoga je Okružni sud, imajući u vidu zaprijećenu kaznu, te cijeneći sve naprijed navedene olakotne okolnosti, osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Pri tome je naveo da je samo takva kazna primjerena težini djela i osobnosti apelanta i da će se samo na taj način i postići svrha kažnjavanja kako u segmentu specijalne tako i u segmentu generalne prevencije. Također, naveo je da je priziv Tužiteljstva s pravom ukazivao da je za kazneno djelo za koje je apelant proglašen krivim pored zatvorske kazne propisana i kazna zabrane upravljanja motornim vozilima i da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona u korist apelanta (članak 312. točka d) Zakona o kaznenom postupku RS) kada mu nije izrekao i tu kaznu iako je ona obvezna. Okružni sud, cijeneći naprijed navedene olakotne okolnosti, a posebice doprinos oštećenog i okolnost da je apelant osoba koja ranije nije osuđivana, uz primjenu odredaba članka 51. stavak 2. KZ RS, izrekao apelantu i kaznu zabrane upravljanja motornim vozilima "B" kategorije u trajanju od 1 (jedne) godine.

Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, ističe da je Okružni sud prilikom donošenja odluke o kaznenoj sankciji, pogrešno utvrdio činjenično stanje, koje se između ostalog ticalo naročito velikoga doprinosa oštećenog nesretnom događaju. Stoga, apelant smatra da mu je trebala biti izrečena uvjetna osuda ili novčana kazna.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan izrečenom kaznenom sankcijom. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-834/21 (P. L.) | Sudska praksa | Aktio