Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1620/20 (M. S. A.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1620/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 1620/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Majda Salkanović-Aljić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Majda Salkanović-Aljić zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 302350 18 Pž od 10. juna 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Majda Salkanović-Aljić (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 30. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Ps 302350 18 Pž na rješavanju po žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 302350 17 Ps od 9. jula 2018. godine.
2. Apelantica je 9. jula 2020. godine obavijestila Ustavni sud da je postupak pravomoćno okončan, te je istakla da ostaje pri podnesenoj apelaciji.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 22. maja 2020. godine, a od Općinskog suda 15. februara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. juna 2020. godine, te je 6. jula 2020. godine dostavio odluku kojom je pravomoćno okončan predmetni postupak. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. februara 2021. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 4. aprila 2017. godine podnijela tužbu protiv tuženika (Tuzlanski kanton, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona) radi povrata isplaćene naknade za porodiljino odsustvo i pripadajućih poreza i doprinosa (v. sp. 10.926,71 KM).
7. Tuženik je 5. maja 2017. godine dostavio odgovor na tužbu.
8. Apelantica je 27. marta 2018. godine povukla tužbu, pri čemu je potraživala naknadu troškova parničnog postupka.
9. Općinski sud je 30. marta 2018. godine dostavio tuženiku obavijest o povlačenju tužbe.
10. Tuženik je 6. aprila 2018. godine dostavio sudu izjašnjenje kojim se saglasio s povlačenjem i osporio apelanticino potraživanje naknade troškova parničnog postupka.
11. Rješenjem Općinskog suda od 9. jula 2018. godine u predmetnom postupku primljeno je na znanje povlačenje tužbe, te je obavezan tuženi da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.020,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je nakon podnošenja tužbe tuženi platio cjelokupan iznos duga i kamata, čime je u cijelosti izgubio parnicu, stoga je dužan apelantici nadoknaditi troškove parničnog postupka. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostepenog rješenja.
12. Općinski sud je 5. septembra 2018. godine kompletan spis dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi tuženika.
13. Rješenjem Kantonalnog suda od 10. juna 2020. godine tuženikova žalba je djelomično uvažena i prvostepeno rješenje je preinačeno u odluci o troškovima parničnog postupka tako što su troškovi parničnog postupka sniženi s iznosa od 2.020,00 KM na iznos od 1.720,00 KM, dok je u preostalom dijelu odluke o troškovima prvostepeno rješenje potvrđeno. Također, obavezana je apelantica da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 44,55 KM, a odbijen je kao neosnovan višak tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica se pozvala na odredbe člana 217. st. 4. i 5. i član 420. Zakona o parničnom postupku, te je istakla da je zbog dužine trajanja postupka od preko tri godine, koji je po zakonu hitne naravi, prekoračen razuman rok za pravomoćno okončanje predmetnog postupka. Pri tome je istakla da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao jednu godinu i sedam mjeseci. S obzirom na to, apelantica je potraživala naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je u odgovoru naveo hronologiju predmetnog postupka, te istakao da se radi o predmetu duga. Također, naveo je da je efikasnim postupanjem izbjegao nepotrebno odugovlačenje zbog čega je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
16. Kantonalni sud je naveo da se radi o predmetu duga, koji je kao takav evidentiran u Listu predmeta za sudije i sortiran prema početku faze.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5)Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
18. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
19. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
27. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od 4. aprila 2017. godine kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 10. juna 2020. godine, dakle razdoblje od tri godine i oko dva mjeseca. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
29. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
30. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka.
31. Nadalje, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom 4. aprila 2017. godine, te da je Općinski sud promptno dostavio tužbu na odgovor tuženiku koji je 5. maja 2017. godine odgovorio na tužbu. Dalje je apelantica 27. marta 2018. godine obavijestila sud da povlači tužbu, nakon čega je Općinski sud obavijest o povlačenju tužbe dostavio tuženiku na izjašnjenja, te je po zaprimanju izjašnjenja 9. jula 2018. godine donio prvostepeno rješenje kojim je primio na znanje povlačenje tužbe. Dakle, postupak je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i oko tri mjeseca. U okolnostima konkretnog slučaja navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da je prvostepeni sud prethodno proveo ispitivanje tužbe i donio rješenje kojim je primljeno na znanje povlačenje tužbe. Ustavni sud dalje zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 5. septembra 2018. godine, te da je predmetni postupak okončan rješenjem Kantonalnog suda od 10. juna 2020. godine (dakle, razdoblje od oko jedne godine i devet mjeseci), što samo po sebi jeste dugačko razdoblje, pogotovo imajući u vidu da je postupak pred žalbenim sudom trajao duže nego postupak pred prvostepenim sudom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualno razdoblja pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1893/20 od 12. januara 2021. godine, tačka 27, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne naravi, pri čemu je predmetni postupak okončan prije donošenja odluke Ustavnog suda, a osim toga apelantici je potraživani dug izmiren još za vrijeme trajanja prvostepenog postupka. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud, i pored neprihvatljive dužine trajanja žalbenog postupka, koja se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može podvesti pod prihvatljivu pasivnost u radu suda u jednoj fazi postupka, zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Dakle, Ustavni sud ne može ocijeniti razdoblje od tri godine i oko dva mjeseca, koliko je trajao predmetni postupak, kao pretjerano dugačko, te, prema mišljenju Ustavnog suda, navedeno razdoblje, ipak, nije prešlo granice „razumnoga roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 985/20 od 21. januara 2021. godine tačka 26. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1250/20 od 16. marta 2021. godine, tačka 27, dostupne na www.ustavnisud.ba).
32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
33. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelantica, u suštini, dovodi u kontekst prava na pravično suđenje u razumnom roku, pa s obzirom na zaključak u vezi s pravom na pravično suđenje i pozivanje na povredu prava na učinkovit pravni lijek, Ustavni sud i ove navode smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na učinkovit pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao tri godine i oko dva mjeseca, pri čemu se ne radi o predmetu koji je hitne naravi, a naročito jer je apelantica kojoj je potraživani dug izmiren još za vrijeme trajanja prvostepenog postupka došla do konačne odluke u sporu prije donošenja odluke Ustavnog suda.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević