Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-937/21 (C. A.)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Invalidnina
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Invalid
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-937/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-937/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Cecilija Anđelić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Cecilija Anđelić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 006530 18 U od 8. januara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Cecilija Anđelić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Čapljine, koju zastupa Gordan Stojić advokat iz Mostara, podnijela je 21. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 006530 18 U od 8. januara 2021. godine.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) od 11. decembra 2017. godine ukinuto je konačno rješenje Općine Čapljina od 27. jula 2006. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantkinji priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta, te da kao takva ima pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom iznosu i ostala prava propisana Zakonom (o pravima branilaca i članova njihovih porodica) (u daljnjem tekstu: Zakon), koja prava joj pripadaju od 11. decembra 2017. godine.
3. Odlučujući o tužbi apelantkinje podnesenoj protiv rješenja tuženog (Federalnog ministarstva) od 11. decembra 2017. godine, Vrhovni sud je Presudom 70 0 U 006530 18 U od 8. januara 2021. godine odbio predmetnu tužbu.
4. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da su nalaz i mišljenje prvostepene ljekarske komisije od 11. januara 2017. godine i nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije od 13. aprila 2017. godine saglasni, te da su navedene ljekarske komisije, prema ocjeni tog suda, dale potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta apelantkinje (shodno odredbama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarenje prava po Zakonu (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenta vojnog invaliditeta). Vrhovni sud je naveo da, imajući prednje u vidu, kao i činjenicu da su nalaz i mišljenje obje ljekarske komisije doneseni na osnovu medicinske dokumentacije o liječenju i na osnovu neposrednog pregleda apelantkinje koja je na taj način učestvovala u postupku, smatra da je osporeno rješenje tuženog doneseno u skladu sa odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko invalidske zaštite, Zakona i odredbama Pravilnika. Vrhovni sud je dalje naveo da cijeni neosnovanim navode apelantkinje da drugostepena ljekarska komisija nije cijenila njene navode iz prigovora, s obzirom da je prvostepena ljekarska komisija u svom nalazu dala jasno obrazloženje da je visina invaliditeta umanjena primjenom člana 11. stav 1. Zakona i člana 10. Pravilnika, koje obrazloženje je drugostepena ljekarska komisija prihvatila i takođe obrazložila, te, kako je apelantkinja iste navode ponovila i u predmetnoj tužbi, to ih taj sud iz istih razloga cijeni neosnovanim. Vrhovni sud je dalje naveo da je apelantkinji, suprotno navodima iz tužbe, omogućeno učešće u postupku jer je ista prisustvovala pregledima i pred prvostepenom i drugostepenom ljekarskom komisijom, imala je pravo da izjavi prigovor na nalaz i mišljenje prvostepene ljekarske komisije, a koje pravo je i iskoristila, te joj je takođe i podnošenjem tužbe omogućeno da se izjasni u pogledu svih relevantnih činjenica.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, u suštini, smatra da je Vrhovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise. Apelantkinja takođe ističe da drugostepena ljekarska komisija nije cijenila njene navode iz prigovora, o čemu je Vrhovni sud dao „potpuno paušalno obrazloženje“. Dalje navodi da joj nije omogućeno učešće u postupku jer je netačna tvrdnja da je obavljen klinički pregled, budući da je u pitanju „obična farsa od strane ljekara prvostepene i drugostepene ljekarske komisije“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Vrhovni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da apelantkinja u apelaciji ponavlja navode koje je isticala u toku postupka pred Vrhovnim sudom, a koje navode je Vrhovni sud razmotrio i u svojoj odluci dao jasne razloge zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević