Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-517/21 (Zlatno zrno Branko Petković i Mario Dodig s.p.)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
- Javne nabavke
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-517/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-517/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Zlatno zrno Branko Petković i Mario Dodig s.p., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zlatno zrno Branko Petković i Mario Dodig s.p. protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032733 19 U od 8. decembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zlatno zrno Branko Petković i Mario Dodig s.p. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 15. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 032733 19 U od 8. decembra 2020. godine.
2. JZU Univerzitetski klinički centar Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ugovorni organ) je proveo otvoreni postupak javne nabavke prehrambenih proizvoda, te je nakon provedenog postupka donio Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača za lot 10 od 22. marta 2019. godine.
3. Kancelarija za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) je Rješenjem broj JN2-01-07-1-843-9/19 od 16. maja 2019. godine odbila kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača za Lot 10 od 22. marta 2019. godine.
4. Sud BiH je osporenom Presudom broj S1 3 U 032733 19 U od 8. decembra 2020. godine odbio apelantovu (u uvodu osporene odluke navedeno „tužioca Zlatno zrno p.o. Banjaluka“) tužbu protiv rješenja od 16. maja 2019. godine.
5. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je ukazao da je postupak javne nabavke formalan postupak, te da svako, pa i najmanje nepoštivanje zakonom propisane forme dostavljene ponude čini istu neprihvatljivom (člana 53. Zakona o javnim nabavkama). Ukazao je da je, u smislu Zakona o javnim nabavkama, ponuda prihvatljiva kada je podnese kvalifikovani ponuđač i kada ispunjava sve obavezne specifikacije i zahtjeve koje je naveo ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji (u daljnjem tekstu: TD), to izostanak jednog zahtjeva navedenog u TD, ponudu čini nekvalifikovanom. Također je ukazao da je tačkom 8.2.1. TD, između ostalog, propisano da ponuda treba sadržavati popunjenu originalnu tehničku specifikaciju sa svim jediničnim cijenama bez uračunatog i sa uračunatim PDV-om; ukupnom cijenom sa uračunatim PDV-om za svaki ponuđeni Lot, na paritetu FCO magacin hrane ugovornog organa-potpisana i ovjerena od dobavljača, koja je data u Aneksu 13 TD. Nadalje, naveo je da Aneks 13 sadrži rubrike: naziv, jedinica mjere, potrebna količina, proizvođač, zemlja porijekla, cijena po jedinici mjere sa uračunatom stopom PDV-a, cijena po jedinici mjere bez uračunate stope PDV-a i ukupna vrijednost ponude sa uračunatom stopom PDV-a. Međutim, apelant je propustio u Aneks 13, koji je dostavio u ponudi, unijeti podatke o proizvođaču i zemlji porijekla, te je u rubrike „cijena po jedinici mjere sa uračunatim PDV-om“ i „cijena po jedinici mjere bez uračunatog PDV-a“ unio iznose ukupne, a ne jedinične, vrijednosti ponude sa uračunatim PDV-om i bez uračunatog PDV-a. Stoga, ovako popunjen Aneks 13 čini apelantovu ponudu neprihvatljivom, jer nije sačinjena u skladu sa TD. Također je naveo da kod ovakvog stanja stvari ugovorni organ nije mogao tražiti ni pojašnjenje ponude. Budući da svi zahtjevi iz TD moraju biti ispunjeni kako bi ponuda uopće bila uzeta u razmatranje, Sud BiH je zaključio da se u konkretnom slučaju nije radilo o formalnom nedostatku u smislu člana 68. stav 3. Zakona o javnim nabavkama, nego o propustu da se pravilno popuni formular ponude i tako dostave traženi podaci, pa ugovorni organ nije mogao pozvati apelanta da izvrši ispravke Aneksa 13. ponude. Na kraju je zaključio da je pravilno tuženi rješenjem odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu, jer apelantova ponuda nije bila u skladu sa zahtjevima iz TD, te je odlučio kao u izreci presude.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je njegova ponuda odbačena kao neprihvatljiva jer u Aneksu 13 nije unesena jedinična cijena bez i sa uračunatim PDV-om. Apelant navodi da je u Aneksu 13 popunio podatke tražene TD, te ističe da TD nije predviđena obaveza za ponuđače da u Aneks 13 unesu podatke o proizvođaču i zemlji porijekla.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Suda BiH u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević