Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-779/21 (Š. V.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-779/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-779/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Šećan Vatreš, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Šećan Vatreš protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 298709 14 Gž od 3. veljače 2020. godine i Rješenja Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 298709 12 P od 24. veljače 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Šećan Vatreš (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Galiba Hrvačić – Karačić, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 8. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 298709 14 Gž od 3. veljače 2020. godine i Rješenja Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 298709 12 P od 24. veljače 2014. godine.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1931/20 od 2. srpnja 2020. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je podnio apelant protiv Rješenja Kantonalnoga suda od 3. veljače 2020. godine. Imajući u vidu da je Rješenjem Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 65 0 P 298709 20 Rev od 1. prosinca 2020. godine apelantova revizija odbačena kao nedozvoljena, Ustavni sud konstatira da je revizija u ovome slučaju bila neučinkovit pravni lijek, te da je stoga navedena odluka Kantonalnoga suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Rješenjem Općinskoga suda od 24. veljače 2014. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je tuženica (Općina Novi Grad Sarajevo) nezakonito ušla u posjed dijela nekretnine označene kao dio k.č. br. 627/1 k.o. Dobrinja u površini od 15m2, te da se slijedom toga naloži tuženici da sa zemljišta koje je u posjedu apelanta o svojemu trošku izvrši uklanjanje asfaltirane površine, te da zemljište preda apelantu u posjed, a sve prema nalazu vještaka geodetske struke od 26. studenoga 2013. godine, te da se zabrani tuženici daljnje uznemiravanje i oduzimanje zemljišta na navedeni način.

4. Rješenjem Kantonalnoga suda od 3. veljače 2020. godine priziv apelanta je odbijen i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao kako je prvostupanjski sud nakon provedenih dokaza i ocjenom navoda stranaka tijekom postupka zaključio da je tužbeni zahtjev apelanta neutemeljen u smislu čl. 80. Zakona o vlasničko pravnim odnosima, jer u postupku je nesporno utvrđeno da asfaltirani put koji se nalazi na spornome zemljištu ide pored ograde sa sjeverne strane posjeda apelanta, odnosno da tuženica nije asfaltirala zemljište u površini od 15 m2 u posjedu apelanta. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud, naime, utvrdio da je apelant u posjedu nekretnina označenih kao k.č. br. 630/2 i 630/3 k.o. Dobrinja, a da je sporna površina k.č. 627/1 k.o. Dobrinja, u posjedu JU Gerontološki centar sa dijelom 1/1. Kantonalni je sud istakao da je odredbom čl. 80. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima propisano da posjednik ima pravo na zaštitu od protupravnoga uznemiravanja ili oduzimanja posjeda, da je odredbama čl. 82. i 83. istoga Zakona propisano da posjednik ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu od smetanja posjeda u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinitelja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastaloga smetanja, te da sud pruža zaštitu prema posljednjemu stanju posjeda i nastalome smetanju, pri čemu nije od utjecaja pravo na posjed, pravni temelj posjeda i savjesnost posjeda. Kantonalni je sud istakao da, kako je nesporno utvrđeno da asfaltirani put ide pored ograde sa sjeverne strane posjeda apelanta, odnosno da tuženica nije asfaltirala zemljište u površini od 15 m2 u posjedu apelanta, to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tužbeni zahtjev neutemeljen.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, navodeći da je dokazao da je apelant bio posjednikom spornih 15 m2, budući da je predmetnu nekretninu posjedovao i koristio, a tuženica svojom radnjom taj posjed ugrozila. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija, pravo na učinkovit pravni lijek), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih utemeljio na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenome činjeničnome stanju i pogrešnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-779/21 (Š. V.) | Sudska praksa | Aktio