Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-901/21 (A. M.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Materijalna šteta
  • Troškovi postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-901/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-901/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ante Malić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ante Malić protiv Presude Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 2 Mal 015025 18 Gž od 21. siječnja 2021. godine i Presude Općinskoga suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu broj 68 2 Mal 015025 18 Mal od 27. rujna 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Ante Malić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Kongore, kojega zastupa Odvjetničko društvo "Palameta&Palameta" d.o.o. Mostar, podnio je 16. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Livnu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 68 2 Mal 015025 18 Gž od 21. siječnja 2021. godine i Presude Općinskoga suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 68 2 Mal 015025 18 Mal od 27. rujna 2018. godine.,

2. Presudom Općinskoga suda od 27. rujna 2018. godine obvezan je tuženik (Biro zelene karte u BiH) da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati novčani iznos od 1.846,20 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnoga postupka u iznosu od 1.248,60 KM. Nadalje, sa viškom tužbenoga zahtjeva preko dosuđenoga iznosa tužbeni zahtjev apelanta odbijen je kao neutemeljen.

3. Presudom Kantonalnoga suda od 21. siječnja 2021. godine priziv umješača na strani tuženika („Wiener osiguranje“ a.d. Banjaluka) je djelomično uvažen, te je prvostupanjska presuda preinačena, tako da je tuženik obvezan da apelantu isplati na ime naknade materijalne štete iznos od 1.538,50 KM, a glede troškova postupka se preinačava tako da je tuženik obvezan apelantu nadoknaditi troškove parničnoga postupka u iznosu od 805,80 KM.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da, kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 397. st. 2. Zakona o parničnome postupku, te Odvjetničkoj tarifi (u daljnjemu tekstu: OT), imajući u vidu da je apelant da bi ostvario pravo na isplatu pokrenuo parnični postupak, te mu pripadaju sljedeći troškovi: izvansudski troškovi zahtjeva za naknadu štete prema čl. 12. i 13. OT u iznosu od 240,00 KM, sastav tužbe u iznosu od 240,00 KM, troškovi PDV-a u iznosu od 81,60 KM, troškovi vještačenja strojarske i prometne struke u ukupnome iznosu od 850,00 KM, pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 KM i na presudu u iznosu od 100,00 KM (dakle, 240,00+240,00+81,60+850,00+100,00+100,00=1611,60). Kantonalni je sud istakao da imajući u vidu uspjeh u sporu od 50%, tj. na sve okolnosti danoga slučaja, kako kvantitativnoga tako i kvalitativnoga uspjeha apelanta u sporu, apelantu pripadaju troškovi u iznosu od 805,80 KM (dakle, 1611,60/2=805,60), pa je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu glede troškova postupka i dosuditi navedeni iznos umjesto iznosa od 1.248,60 KM. Kantonalni je sud istakao da apelantu ne pripadaju traženi troškovi prijevoza punomoćnika, navodeći da je apelant imao putne troškove prilikom zastupanja na ročištima, no međutim, tužitelja su na ročištima od 26. travnja 2018. godine, 14. lipnja 2018. godine i 28. kolovoza 2018. godine zastupali odvjetnički vježbenici A.P. i D.B. Kantonalni je sud istakao da se troškovi na ime zastupanja kao i putni troškovi odnose samo na odvjetnike, a ne i na odvjetničke vježbenike, te da apelantu dakle ne pripadaju traženi troškovi prijevoza u ukupnome iznosu od 464,40 KM, te kako u sjedištu suda ima dovoljno odvjetnika koji mogu pružiti pravnu pomoć apelantu, isti padaju na teret apelanta. Kantonalni je sud istakao da apelantu ne pripadaju troškovi odsustva iz ureda u ukupnome iznosu od 960,00 KM, budući da u odvjetničkom uredu Palameta&Palameta ima više odvjetnika, a nije dokazano da je uslijed odvjetnika odsustva ured bio zatvoren, a pri tomu apelanta su zastupali odvjetnički vježbenici kojima ne pripada ta naknada, već samo odvjetniku.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, navodeći, između ostaloga, da „drugostupanjski sud zauzima sasvim pogrešan stav da apelantu ne pripada niti naknada za izgubljeno vrijeme niti naknada za troškove prijevoza punomoćnika od mjesta sjedišta odvjetničkog ureda do mjesta sjedišta suda, što je u cijelosti u suprotnosti sa OT kao i Zakonom o odvjetništvu“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Također, Ustavni sud podsjeća da je, glede navoda o troškovima postupka, u svojoj praksi već rješavao slična činjenična i pravna pitanja, te da u svezi s tim nije nalazio proizvoljnost u postupanju redovitih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5003/14 od 11. siječnja 2017. godine, AP-2778/17 od 13. ožujka 2018. godine, AP-592/18 od 6. lipnja 2018. godine, AP-1886/19 od 17. prosinca 2019. godine, AP-695/20 od 22. travnja 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-901/21 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio