Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-575/21 (N.K., A.T. i E.E. d.o.o.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-575/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-575/21, rješavajući apelaciju N. K. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. g) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. K. i E. E. d.o.o.

podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici br. 04 0 K 012006 21 Kv od 14. januara 2021. godine i 04 0 K 012006 21 Kpp 19 od 7. januara 2021. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.K., A.T. i E.E. d.o.o podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 K 012381 21 Kps od 9. marta 2021. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. N.K. i E.E. d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelanti ili prvoapelant i drugoapelant), koje zastupa Nedžad Babić, advokat iz Zenice, podnijeli su, 19. februara 2021. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 04 0 K 012006 21 Kv od 14. januara 2021. godine i 04 0 K 012006 21 Kpp 19 od 7. januara 2021. godine. Apelanti su zatražili i donošenje privremene mjere kojom će se „odložiti izvršenje Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 K 012006 21 Kpp 19 od 7. januara 2021. godine do okončanja krivičnog postupka ili da se ukinu osporena rješenja i slučaj vrati redovnom sudu na ponovni postupak“. Apelacija je registrirana pod brojem AP-575/21.

2. Apelanti, koje zastupa isti punomoćnik kao u apelaciji AP-575/21 i A.T. iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Mensur Hasagić, advokat iz Zenice, podnijeli su 15. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 K 012381 21 Kps od 9. marta 2021. godine. Apelanti su zatražili i donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud „odgoditi održavanje ročišta za izjašnjenje o krivnji, zakazano za 24. marta 2021. godine u 9:00 sati do donošenja meritorne odluke po ovoj apelaciji“.

3. Obzirom da su apelanti dostavili Ustavnom sudu dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje su proizašle iz istog krivičnog postupka, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP-575/21 i AP-847/21 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-575/21.

4. Tužilaštvo Zeničko - dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) je sprovodilo istragu i to protiv prvoapelanta, zbog produženog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa čl. 31. i 32., a sve u vezi sa članom 55. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), i apelantice zbog produženog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 3. u-vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 31., a sve u vezi sa članom 55. KZ FBiH i osumnjičenog pravnog lica – drugoapelanta zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1, i u vezi sa članom 31., a sve u vezi sa članom 128. stav 1. tačka c) KZ FBiH. U toku trajanja istrage, Tužilaštvo je 4. januara 2021. godine Kantonalnom sudu podnijelo prijedlog za donošenje privremene mjere osiguranja broj T04 0 KTF 0029921 20. Tim prijedlogom je predloženo da se naznačenim bankama naredi da izvrše privremenu blokadu računa i uskrati prvoapelantu i sa njim povezanoj osobi N.F. te osumnjičenom pravnom licu – drugoapelantu, da se na osnovu njihovih naloga izvrše isplate novčanih sredstava sa računa vlasništvo apelanata, a koji računi su otvoreni kod navedenih banaka, te je također predloženo da se donese mjera osiguranja zabrane otuđenja ili opterećenja udjela u fondovima uz zabilježbu iste zabrane kod Registra vrijednosnih papira FBiH vlasnika – prvoapelanta i to udjelima u navedenom fondu.

Postupak donošenja privremene mjere osiguranja

5. Kantonalni sud je Rješenjem broj 04 0 K 012006 21 Kpp 19 od 7. januara 2021. godine, odredio traženu privremenu mjeru osiguranja na način da je naređeno označenim bankama da izvrše privremene blokade računa, te je privremeno zabranjeno prvoapelantu otuđenje ili opterećenje udjela u fondovima. Određeno je da navedene mjere osiguranja mogu trajati najduže jednu godinu dana ili do donošenja druge odluke suda. Navedeno je da su privremene mjere osiguranja imovinske koristi određene u cilju osiguranja imovinske koristi za koju postoji osnov sumnje da je pribavljena krivičnim djelom.

6. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da Tužilaštvo, u cilju osiguranja imovinske koristi, te imajući u vidu odredbe člana 17. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovinske koristi krivičnim djelom FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine), podnijelo prijedlog sudiji za prethodni postupak Kantonalnog suda za donošenje bliže opisane privremene mjere osiguranja. Odlučujući o podnesenom prijedlogu za donošenje privremene mjere osiguranja, sudija za prethodni postupak je izvršio uvid u navode iz istog kao i dokaze dostavljene uz prijedlog te naredbu o provođenju istrage, i naredbu o proširenju istrage, te je zaključio da je podneseni prijedlog osnovan, radi čega je i odlučio kao u izreci rješenja, iz razloga navedenih u obrazloženju.

7. Kantonalni sud je Rješenjem broj 04 0 K 012006 21 Kv od 14. januara 2021. godine, odbio kao neosnovane žalbe apelanata izjavljene protiv Rješenja broj 04 0 K 012006 21 Kpp 19 od 7. januara 2021. godine.

8. Kantonalni sud naveo da je ispitujući osporeno rješenje utvrdio da su privremene mjere osiguranja određene u skladu sa odredbom člana 17. stav 2. tač. e) i f) Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine, te da postupajući sudija, prilikom donošenja rješenja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, niti je povrijedio krivični zakon, a niti je doveo u pitanje činjenično stanje. Ukazano da je osnov za donošenje osporenog član 17. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine, koji je parafraziran. Istaknuto je da se iz izreke rješenja o određivanju privremenih mjera osiguranja jasno vidi da je vrijeme trajanja mjera najduže jedna godina ili do donošenja druge odluke suda, tako da su navodi branioca u pogledu neodređivanja tačnog trajanja mjera neosnovani. Također su ocijenjeni neosnovanim navodi branioca u pogledu nedostataka tačnog iznosa vrijednosti novčanih sredstava za koju je određena privremena mjera, iz razloga što je još uvijek krivični postupak u fazi istrage, gdje Tužilaštvo provodi finansijsku istragu u cilju sveobuhvatnog utvrđivanja stvarnog porijekla, vrijednosti i strukture imovinske koristi za koju postoje osnovi sumnje da je pribavljena krivičnim djelom.

9. Neosnovanim su ocijenjeni navodi da apelantima nije data mogućnost odbrane na prijedlog Tužilaštva u pogledu određivanja privremenih mjera osiguranja, jer je rješenjem broj 04 0 K 012006 21 Kpp 19 od 7. januara 2021. godine data mogućnost žalbe kako u pogledu prijedloga tako i u pogledu navedenog rješenja a koje se odnose na privremene mjere osiguranja. Kada je u pitanju redovno poslovanje drugoapelanta, Kantonalni sud je napomenuo da ono nije ugroženo, jer se ovim mjerama ne sprečava redovno poslovanje u smislu obaveza radnika, kao i preuzetih poslova prema drugim pravnim i fizičkim licima, nego se onemogućava raspolaganje novca sa tih računa u odnosu na osumnjičene.

10. Ustavni sud konstatuje:

-da je punomoćnik apelanata, putem e-maila, 25. februara 2021. godine, obaviješten o broju pod kojim je podnesena apelacija registrirana u Ustavnom sudu te da je „dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu.“

-da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju broj AP 575/21 naveo, kao dokaz neosnovanosti i neutemeljenosti apelacije, da je taj sud na zahtjev apelanata, a uz prethodnu saglasnost Tužilaštva, donio „rješenje kojim je određena privremena mjera zamijenjeno rješenjem sudije za prethodni postupak Kantonalnog suda broj 04 0 K 012006 21 Kpp 21 od 3. februara 2021. godine kojim je određeno jemstvo za prvoapelanta i pravno lice – drugoapelanta. Po navedenom rješenju podnosioci zahtjeva - apelanti su postupili u ostavljenom roku od 7 dana, te je isto rješenje postalo pravomoćno, pa imajući u vidu činjenicu da je ranije rješenje Kantonalnog suda koje je predmet podnesene apelacije zamijenjeno novim pravomoćnim rješenjem o jemstvu, to sud nalazi da je predmetna apelacija bespredmetna“.

-Da je Tužilaštvo u odgovoru na apelaciju, između ostalog navelo: „Napominjemo, da je upućen prijedlog prvoapelanta putem njegovog branioca Kantonalnom sudu za zamjenu navedene mjere mjerom jemstva, na način da će on lično, kao i pravno lice, položiti na račun suda tačno utvrđeni iznos sredstava koji se istima naredbom o proširenju istrage stavlja na teret. Navedeni prijedlog dostavljen je Tužilaštvu na izjašnjenje, po kojem je data saglasnost na isti pod uslovom da se sredstva obezbjede na depozitnom računu Kantonalnog suda i da ta mjera traje do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka u iznosima od [....], što je i učinjeno, te je sud i donio rješenje o određivanju mjere jemstva u navedenim iznosima, a sredstva u navedenom iznosu su uplaćena na depozitni račun Kantonalnog suda u Zenici dana 11. februara 2021. godine.“

-da punomoćnik apelanata nije, mada je bio obavezan, Ustavni sud obavijestio da je osporeno rješenje više ne egzistira niti je Ustavnom sudu dostavio [ili eventualno osporio] rješenje o jemstvu kojim je zamijenjeno, u apelaciji označeno i osporeno rješenje.

Postupak potvrđivanja optužnice

11. Tužilaštvo je 12. februara 2021. godine, Kantonalnom sudu dostavilo optužnicu broj T04 0 KTPO 0029921 17 od 3. februara 2021. godine, protiv prvoapelanta, apelantice i drugoapelanta, zbog krivičnih djela opisanih u optužnici.

12. Na osnovu člana 243. st. 2. i 3. Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), sudija za prethodno saslušanje Kantonalnog suda je odlukom broj 04 0 K 012381 21 Kps 17. februara 2021. godine, potvrdio optužnicu. Branitelji optuženih su podnijeli zajedničke prethodne prigovore protiv navedene optužnice, zbog „formalnih nedostataka u optužnici i zbog nezakonitosti dokaza“ koje je Kantonalni sud dostavio Tužilaštvu na izjašnjenje, te je Tužilaštvo svojim podneskom broj: T04 0 KTPO 0029921 17 od 8. marta 2021. godine, iz razloga navedenih u podnesku, predložilo da se prigovori odbiju kao neosnovani, a u prilogu izjašnjenja su dostavili zapisnik o ispitivanju osumnjičene M.M. broj T04 0 KTPO 0029921 17 od 10. decembra 2020. godine i izjavu N.Z. od 8. januara 2021. godine.

13. U obrazloženju rješenja je naveden sadržaj prethodnih prigovora (veći dio pismena označenog kao prethodni prigovori na optužnicu odnosi se na prigovore nezakonitosti u pogledu zapisnika o saslušanju svjedoka M.M. broj T04 0 KTPO 0029921 17 od 15. januara 2021. godine. U pogledu prijedloga o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom također je istaknut prigovor nezakonitosti o načinu pribavljanja dokaza o bankovnim depozitima i finansijskim transakcijama ističući da su isti pribavljeni povredama procesnog zakona; prigovor nedostatka subjektivnog odnosa optuženih prema krivičnom djelu, prigovor nezakonitosti dokaza iz razloga što isti nisu dostavljeni odbrani uz optužnicu.

14. Ocijenjen je neosnovanim prigovor da optužnica nije sačinjena u skladu sa članom 242. ZKP FBiH, obzirom da iz činjeničnog opisa optužnice, proizilaze sva zakonska obilježja krivičnih djela koja se apelantma stavljaju na teret i to kako onih koji se odnose na subjektivni odnos apelanata, tako i na objektivne elemente. Navedeno je da osnovana sumnja da su apelanti počinili navedena krivična djela proizilazi iz dokaza koji su dostavljeni uz optužnicu i na temelju kojih je optužnica i potvrđena od strane sudije za prethodno saslušanje. Optužnica sadrži skraćeno obrazloženje rezultata provedene istrage, kako je navedeno na strani 39. do 42. optužnice, te se suprotni navodi podnosilaca prigovora, nisu mogli uvažiti. Materijali koji su dostavljeni uz optužnicu, bili su dovoljni sudiji za prethodno saslušanje da donese odluku o potvrđivanju svih tačaka optužnice, a time i postojanja osnovane sumnje da su apelanti u vrijeme, mjestu i na način, kako je to pobliže opisano u činjeničnom dijelu optužnice, počinili predmetna krivična djela. Također, po nalaženju sudije za prethodno saslušanje, ne stoji osnovanim prigovor da se u konkretnoj stvari radi o građansko pravnom sporu jer nakon izvršenog uvida u spis broj 43 0 Ps 161552 18 Ps utvrđeno je da je tužba podignuta zbog ništavosti ugovora i naknade štete ali da ista ne sadrži identične činjenične navode kao što je to slučaj u optužnici, konkretno u tački I.

15. Ocijenjen je neosnovanim i prigovorima o nezakonitost zapisnika o saslušanju svjedoka M.M., te je dato obrazloženje, zbog čega prigovori istaknuti u pravcu nezakonitosti zapisnika o saslušanju navedene svjedokinje, nakon obustave istrage protiv nje i u vezi tačke II b), te prigovor da se na njenom iskazu nije mogla temeljiti ni optužnica u stavu II pod tačkom b), jer takav dokaz nema pravnu snagu, nalaze se neosnovanim. I ostali bliže opisani prigovori, su odbijeni kao neosnovani o čemu je u rješenju dato obrazloženje.

16. Apelanti u apelaciji broj AP-575/21 tvrde da im je osporenim rješenjima prekršeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. U obimnoj apelaciji, apelanti su ukazali zašto, po njihovom stavu, osporene odluke nisu zakonite. Apelanti su naveli da su prigovore o učinjenim nezakonitostima istakli i u svojim žalbama na prvostepeno rješenje, ali se Krivično vijeće Kantonalnog suda o njima uopće nije izjašnjavalo, odnosno vijeće je u svom rješenju iznijelo samo puku konstataciju „da su žalbe neosnovane“ što se ne može prihvatiti kao ispunjenje obaveze suda da razmotri istaknute prigovore i da odgovori na njih.

17. Apelanti su u apelaciji broj AP-846/21 ukazali da im je osporenim rješenjem prekršeno pravo iz člana II/3.e) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 13. i 14. Evropske konvencije, člana

2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju te člana 14. „MPGPP“. Apelanti navode da su kontadiktomi navodi iz osporavanog rješenja, da optužnica sadrži činjenični opis optužnice a „da istom rješenju sud navodi da optužnica sadrži skraćeno obrazloženje rezultata provedene istrage“. Smatraju da opisanim radnjama nisu ostvareni elementi niti obilježja krivičnih djela, jer se u konkretnom slučaju radi o privredno pravnom sporu građanskog karaktera između dva suvlasnika i dva pravna lica te da je u Općinskim sudom u Zenici pod brojem 43 0 Ps 161552 18 Ps, u toku parnični postupak u kojoj su apelanti tuženi radi naknade štete i utvrđivanja ništavosti svih ugovora koji su pobrojani i kao dokazi dostavljeni u optužnici. Također, apelanti detaljno pojašnjavaju zašto smatraju da je nezakonit dokaz iskaz svjedoka M.M. od 15. januara 2021. godine, na što su ukazali kroz prethodni prigovor na optužnicu a što sud nije cijenio, nego je suprotno procesnom zakonu zatražio izjašnjenje Tužilaštva, koje je podneskom od 8. marta 2021. godine dostavilo izjašnjenje na prethodne prigovore. Da je Kantonalni sud na opisani način postupio protivno odredbama ZKP-a FBiH jasno ukazuje činjenica da niti jednom odbredbom pomenutog zakona takvo postupanje nije propisano. Ističu da je Kantonalni sud povrijedio odredbe ZKP-a FBiH, pružajući pravo Tužilaštvu da nakon potvrđivanja optužnici bez uporišta u zakonu dopuni dokaznu građu te iznosi nove činjenice koje nisu sadržane u optužnici koja je potvrđena i protiv koje je podnesen prethodni prigovor te su na taj način “povrijeđena prava apelanata na pravično suđenje, kao i načelo jednakosti oružja kao temeljno načelo krivičnog postupka. Konačno, apelanti su predložili da Ustavni sud „odredi“ privremenu mjeru te „odgodi održavanje ročišta za izjašnjenje o krivnji zakazano za 24. mart 2021. godine u 9:00 sati, do donošenja meritorne odluke po ovoj apelaciji“.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i (l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. Član 18. stav (1) i stav (3) tač. g), h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom

l) apelacija je preuranjena;

Dopustivost u odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 04 0 K 012006 21 Kv od 14. januara 2021. godine

20. Ustavni sud zapaža da se suština apelacijskih navoda odnosi na to da apelanti zbog osporenih rješenja kojim su određene privremene mjere osiguranja, „nisu mogli raspolagati imovinom“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz okolnosti konkretnog predmeta proizlazi da su osporene mjere kojima je apelantima bilo zabranjeno u odlukama opisano postupanje, nesumnjivo u trenutku njihove primjene predstavljale „miješanje“ u pravo apelanata na imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i da su apelanti prema tome imali osnov za tvrdnju da su žrtve usljed donošenja navedenih odluka.

21. Međutim, imajući u vidu činjenicu da, kako to proizilazi iz dostavljenih odgovora na apelaciju, osporeno rješenje više ne egzistira nego je, upravo na zahtjev apelanta i uz suglasnost Tužilaštva, isto zamijenjeno rješenjem o jemstvu, odnosno da su odluke zbog kojih su apelanti podnijeli apelaciju, zamijenjene drugim odlukama (o čijem postojanju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud, mada su na to bili obavezni, nego je o toj činjenici Ustavni sud upoznat od strane Kantonalnog suda) koje nisu osporene, Ustavni sud smatra da su nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na osporene odluke, pa apelanti nisu više žrtve primjene osporenih odluka, zbog čega je razmatranje navoda apelanata postalo bespredmetno.

22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 04 0 K 012381 21 Kps 17.

februara 2021. godine

23. U odnosu na navodnu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje imaju li apelanti ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, u principu, nije moguće utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).

24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz stanja spisa, da je krivični postupak protiv apelanata u toku, te svi navodi apelant oko optužnice, zakonitosti dokaza, postupanja suda i ostalo što je navedeno u apelaciju, a ima veze sa samim postupkom, može biti predmet ispitivanja u samom postupku, sve do donošenja konačne odluke. Dakle, iz navedenog proizlazi da u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanata, te koja bi kao takva mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom, pa slijedi da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.

25. U vezi sa prednjim navodima, dakle pravom na pravično suđenje, treba posmatrati i navode apelacije koji se odnose na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na žalbu iz člana 2. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud primjećuje da je povodom prigovora na optužnicu, Kantonalni sud odlučio upravo pobijanim rješenjem, kojim je prigovor odbačen kao nedopušten. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba, ali je dozvoljena i propisana, kao redovan pravni lijek, po okončanju krivičnog postupka u okviru žalbe na presudu kojom će se meritorno odlučiti o optužnici. Iz navedenog proizilazi da je apelacija i u ovom dijelu preuranjena.

26. Konačno, Ustavni sud konstatuje da su apelanti ukazali i na povredu prava iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije te člana 14. „MPGPP“. Međutim, u sadržaju same apelacije apelanti ničim nisu potkrijepili ove navode, niti ukazali na bilo šta što bi upućivalo na navedene povrede, osim nezadovoljstva odlukom o odbijanju prigovora na optužnicu. Stoga, Ustavni sud bez daljnje konkretizacije ovog navoda, a imajući u vidu sadržaj osporenog rješenja, koji sam po sebi ni na koji način ne upućuje na navedene povrede, smatra da nema potrebe dalje se upuštati u razmatranje ovih navoda.

27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke u odnosu na navode iz apelacije koji se odnose na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 13. Evropske konvencije i član 2. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju.

28. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. g) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko su izmijenjene pravne okolnosti, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati zahtjeve apelanata za donošenje privremenih mjera.

30. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-575/21 (N.K., A.T. i E.E. d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio