Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3286/20 (I.B., D.B., N.M. i Z.R.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3286/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 3286/20, rješavajući apelaciju I. B. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli I. B., D. B., N. M. i Z. R.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 064135 17 Rsž od 22.
septembra 2020. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantima I. B., D. B., N. M. i Z. R. isplati ukupan iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u prethodno navedenim rokovima od tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Apelanti I. B., D. B., N. M. i Z. R. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa ZOU ,,Raguž“ iz Stoca, podnijeli su 5. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 064135 17 Rsž od 22. septembra 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je 7. januara 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 18. januara, a Općinski sud 19. januara 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su 16. januara 2017. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženog HNK, MUP, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
6. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, vještačenja vještaka finansijske struke, uviđaja, te uvida u brojnu dokumentaciju donio Presudu broj 53 0 Rs 064135 17 Rs od 9. oktobra 2017. godine kojom je usvojen tužbeni zahtjev apelanata i dosuđeni su troškovi parničnog postupka u određenom novčanom iznosu. Protiv prvostepene presude parnične stranke su podnijele žalbu, i to tuženi 12. oktobra 2017, a apelanti 16. oktobra 2017. godine (u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka), te je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
7. Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 064135 17 Rsž od 22. septembra 2020. godine žalba apelanata je odbijena kao neosnovana, a žalba tuženog je djelimično uvažena u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka, te je prvostepena presuda u tom dijelu preinačena na način detaljno naveden u izreci, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da tokom prvostepenog postupka nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje jer je tužba podnesena 16. januara 2017. godine, a prvostepena presuda je donesena 9. oktobra 2017. godine, tj. u roku manjem od jedne godine. Ukazano je da je u postupku po prijedlogu stranaka proveden dokazni postupak u smislu provođenja uviđaja, vještačenja, te da se predmetni postupak ne može smatrati jednostavnim.
11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u predmetnom postupku odlučeno o žalbama stranaka, te je u prilogu dostavio primjerak Presude broj 53 0 Rs 064135 17 Rsž od 22. septembra 2020. godine.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
13. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan, pa je u vrijeme podnošenja predmetna apelacija bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
17. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 16. januara 2017. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 22. septembra 2020. godine kojom je predmetni postupak okončan, dakle period koji je trajao tri godine i osam mjeseci.
Relevantni principi
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
25. Takođe, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.). Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku jer je u predmetnoj parnici učestvovalo više parničnih stranaka, pa je samim tim i dokazni postupak bio obimniji, a proveden je uviđaj, kao i vještačenje po vještaku finansijske struke.
27. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu uticali na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njih od većeg značaja jer su putem suda pokušavali da ostvare prava iz radnog odnosa.
28. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predmetni postupak vodio efikasno, da nije imao većih perioda neopravdane pasivnosti, te da je prvostepenu odluku nakon izvođenja obimnog dokaznog postupka donio približno devet mjeseci nakon što su apelanti podnijeli tužbu. Takvo postupanje Općinskog suda u okolnostima konkretnog slučaja do donošenja prvostepene odluke predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
29. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv prvostepene presude podnijeli žalbu 16. oktobra 2017. godine, a tuženi 12. oktobra 2017. godine, te da je Kantonalni sud drugostepenu presudu donio 22. septembra 2020. godine, tj. dvije godine i 11 mjeseci nakon što su parnične stranke podnijele žalbe, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period, naročito imajući u vidu da je postupak pred žalbenim sudom trajao višestruko duže nego pred prvostepenim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepeni postupak okončao u roku od približno devet mjeseci i pored toga što je proveo obiman dokazni postupak radi utvrđivanja činjeničnog stanja koje je poslužilo kao osnov za donošenje prvostepene presude, dok je žalbeni postupak trajao višestruko duže, tj. bio je potreban period od dvije godine i 11 mjeseci da se donese drugostepena odluka, u postupku koji je po zakonu hitan. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internet stranici www.ustavnisud.ba). Nadalje, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku i bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba).
30. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji je ukupno trajao tri godine i osam mjeseci, a žalbeni postupak je trajao dvije godine i 11 mjeseci predstavlja neadekvatno administriranje pravde, zbog čega je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima I. B., D. B., N. M. i Z. R. treba isplatiti ukupan iznos od 400,00 KM.
33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
34. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
35. Takođe, apelanti navode da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu, te da je došlo do zabrane diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovog prava temelje na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je postupak ukupno trajao tri godine i osam mjeseci, odnosno prvostepeni sud je nakon provedenog obimnog dokaznog postupka prvostepenu odluku donio približno devet mjeseci nakon što je podnesen inicijalni akt, dok je žalbeni postupak trajao dvije godine i 11 mjeseci, što u okolnostima konkretnog slučaja, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević