Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-884/21 (N. K.)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Konkurs
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-884/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-884/21, rješavajući apelaciju Nermina Kablića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nermin Kablić protiv Presude Apelacionoga suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 131667 20 Už od 30. prosinca 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Nermin Kablić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Osman Mulahalilović odvjetnik iz Brčkog, podnio je 16. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 131667 20 Už od 30. prosinca 2020. godine.
2. Odlukom Odbora za zapošljavanje Odjeljenja za obrazovanje Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ) od 18. lipnja 2020. godine, A.S. (u daljnjem tekstu: zainteresirana osoba) je izabrana na poziciju pomoćnika direktora osnovne škole na određeno vrijeme.
3. Rješenjem Apelacione komisije Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 14. srpnja 2020. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov priziv protiv rješenja prvostupanjskog organa od 18. lipnja 2020. godine.
4. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 131667 20 U od 21. listopada 2020. godine odbijena je u cijelosti kao neutemeljena apelantova tužba protiv rješenja tuženog organa od 14. srpnja 2020. godine
5. Presudom Apelacionog suda od 30. prosinca 2020. godine odbijen je apelantov priziv protiv prvostupanjske presude.
6. U obrazloženju odluke Apelacioni sud je naveo da je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da zainteresirana osoba ima javnim natječajem traženo radno iskustvo u nastavi od najmanje pet godina. Naime, ukazao je da u uvjerenju o radnom iskustvu iz 2020. godine stoji da je zainteresirana osoba od 2009. godine na dalje obavljala poslove „stručni saradnik u nastavi pedagog u JU Peta osnovna škola Brčko (na neodređeno vrijeme)". S tim u svezi, ukazao je da je odredbama članka 93. stavak 2. Zakona o obrazovanju u osnovnim i srednjim školama propisano da praktičnu nastavu u školi izvode nastavnici i suradnici u nastavi sa stručnom spremom utvrđenom nastavnim planom i programom, a odredbom članka 94. istog Zakona o obrazovanju u osnovnim i srednjim školama da pedagoške, psihološke, defektološke, andragoške, socijalno-zaštitne, programerske, bibliotekarske i druge stručne poslove obrazovno-odgojnog rada u školi obavljaju stručni suradnici sa odgovarajućom visokom stručnom spremom. Apelacioni sud je naveo da je uvjet javnog natječaja u pogledu radnog iskustva u nastavi za pedagoga dokazan predmetnim uvjerenjem o radnom iskustvu. Pri tome je istakao da je u mišljenju Pedagoške institucije (koje je dostavljeno po zahtjevu tuženog organa u prizivnom postupku), navedeno ,,da je pedagog neizostavni dio nastavnog procesa i nastave, osoba koja sudjeluje u programiranju, ostvarivanju i analizi odgojno-obrazovnog rada, putem stručnog rada sa nastavnicima te praćenja i unapređenja nastave", te da je „apsurdno uopće postavljati pitanje je li osoba koja sudjeluje u programiranju, ostvarivanju i analizi odgojno-obrazovnog rada, prati i unapređuje nastavu, putem stručnog rada s nastavnicima, te savjetodavno instruktivnog i radioničkog rada s učenicima, dio nastavnog procesa, odnosno nastava“. Dakle, Apelacioni sud je naveo da pedagog rad obavlja kao dio nastavnog procesa, odnosno da takvim radom stječe radno iskustvo u nastavi (nastavnom procesu). Nadalje, naveo je da je neutemeljen prizivni prigovor koji se tiče ispunjenosti uvjeta javnog natječaja u pogledu položenog ispita za rad u nastavi. Apelacioni sud dje naveo da prema uvjerenju o položenom stručnom ispitu zainteresirana osoba je položila „stručni ispit za pedagoga“ 2004. godine, sukladno tada važećoj odredbi članka 89. stavak 1. Zakona o obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, kojom je propisano da su nastavnici i suradnici u nastavi, koji prvi put zasnivaju radni odnos u školi, obavezni, nakon isteka jedne (1) godine rada u školi, polagati stručni ispit za samostalno obavljanje obrazovno-odgojnog rada u školi, kao i prema odredbi člana 17. Uputstva o polaganju stručnog ispita, kojom je propisano da se nastavniku i odgajatelju koji je položio stručni ispit izdaje uvjerenje. Budući da zainteresirana osoba posjeduje javnim natječajem traženo radno iskustvo u nastavi od najmanje pet godina i ima položen stručni ispit za nastavnika, Apelacioni sud je naveo da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.
Apelacioni navodi
7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo s obzirom da zainteresirana osoba ne ispunjava uvjete iz natječaja. Naime, zainteresirana osoba je obavljala poslove pedagoga zbog čega nije ispunila uvjet natječaja da ima pet godina radnog iskustva na nastavi, kao što nije ispunila niti uvjet „položen stručni ispit za nastavnika“.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je sud primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Apelacionoga suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. .
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević