Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-971/21 (M. P.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni odnos
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-971/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-971/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Marina Pelivan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Marina Pelivan protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 037087 16 Rsž od 18. januara 2021. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 037087 16 Rs od 11. novembra 2016.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Marina Pelivan (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Livna, koju zastupa Davor Bunoza advokat iz Mostara, podnijela je 23. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Rs 037087 16 Rsž od 18. januara 2021. godine i Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 Rs 037087 16 Rs od 11. novembra 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 68 0 Rs 037087 16 Rs od 11. novembra 2016. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje da se ponište akti tužene (Osnovna škola „Fra Lovro Karaula“ Livno), obavijest o rezultatima konkursa od 14. avgusta 2015. godine i odluka od 31. avgusta 2015. godine (kojom je odbijena kao neosnovana žalba apelantkinje izjavljena protiv obavijesti 14. avgusta 2015. godine), te da se predmet vrati na ponovni postupak kvalifikacije prispjelih prijava kandidata po konkursu za popunu radnog mjesta pobliže označenog izrekom predmetne presude. Odbijen je kao neosnovan alternativno postavljen tužbeni zahtjev apelantkinje da se ponište akti tužene, obavijest o rezultatima konkursa od 14. avgusta 2015. godine i odluka od 31. avgusta 2015. godine, te da se predmetni konkurs poništi. Obavezana je apelantkinja da tuženoj naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da nije sporno da je na predmetnom konkursu od ukupno 13 prijavljenih kandidatkinja, njih 11 ispunjavalo opšte i posebne uslove iz konkursa, shodno relevantnim odredbama Zakona o osnovnom školstvu (u daljnjem tekstu: Zakon) i Pravilnika o stručnoj i pedagoškoj spremi učitelja i stručnih saradnika u osnovnom školstvu. Općinski sud je dalje naveo da je na osnovu člana 85. Statuta tužene Školski odbor donio Kriterijume za prijem učitelja i stručnih saradnika (u daljnjem tekstu: Kriterijumi) kojim je, između ostalog, propisano da sa kandidatima intervju provodi tročlana komisija (u daljnjem tekstu: Komisija) koju čine direktor, pomoćnik direktora i predsjednik Školskog odbora, te da svaki član može ocijeniti kandidata s najmanje 0,5 bodova, a najviše s jednim bodom. Općinski sud je naveo da je Komisija obavila intervju s kandidatima koji su ispunjavali uslove konkursa, nakon čega je utvrđena bodovna lista kandidata kako je to pobliže označeno predmetnom presudom (na kojoj je apelantkinja bila trećerangirana), te je Školski odbor donio odluku, obavijest o rezultatima konkursa (od 14. avgusta 2015. godine) kojom je K.V. (drugorangirana kandidatkinja) primljena na radno mjesto po predmetnom konkursu. Općinski sud je naveo da se nije upuštao u preispitivanje kriterijuma na osnovu kojih je sačinjena rang lista kandidata, niti to smatra kompetencijom suda, iako apelantkinja iste postavlja kao odlučni kriterijum za odluku o valjanosti tj. pravilnosti pobijanih akata, te je dalje naveo da je utvrdio da je apelantkinji dostavljena obavijest od 14. avgusta 2015. godine, protiv koje je apelantkinja izjavila žalbu, te je Školski odbor donio odluku od 31. avgusta 2015. godine kojom je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio odluku o izboru kandidata.

4. Općinski sud je dalje naveo da iz iskaza apelantkinje proizlazi da je ista u školskoj godini 2015/2016 bila u radnom odnosu na određeno vrijeme u Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić“ sa punom radnom normom od mjeseca marta, a da je isključivi motiv pokretanja postupka „ispravljanje nepravde koja je nanesena dvostrukim kriterijumima vrednovanja, te da nepravda bude ispravljena za buduće konkurse i intervjue“. Općinski sud je naveo da iz provedenih dokaza proizlazi (što ni apelantkinja ne osporava) da izabrana kandidatkinja, kao i apelantkinja, ispunjavaju uslove iz predmetnog konkursa, pa je pri takvom stanju stvari u isključivoj nadležnosti poslodavca tj. tužene da izabere jednog od kandidata koji ispunjava uslove. Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju sud ispituje samo zakonitost odluke o izboru kandidata, a nije ovlašćen odlukom utvrditi koji je kandidat eventualno trebao biti izabran niti, obvezati tuženog da s tim kandidatom zasnuje radni odnos. Općinski sud je naveo da, dakle, budući da izabrana kandidatkinja ispunjava uslove konkursa, a da je u isključivoj nadležnosti poslodavca da izvrši izbor između kandidata koji ispunjavaju uslove, u konkretnom slučaju je poštovana sva zakonska procedura u pogledu raspisanog konkursa u skladu sa Zakonom, Statutom i Kriterijumima, pa je stoga sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje jer je, dakle, tužena konkursnu proceduru provela u skladu sa normativima škole. Općinski sud je takođe naveo da, kako je neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje da se poništi kao nezakonita naprijed navedena odluka tužene, stoga je i alternativni tužbeni zahtjev neosnovan, budući da su isti u osnovi identični.

5. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 11. novembra 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 68 0 Rs 037087 16 Rsž od 18. januara 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

6. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da, budući da izabrana kandidatkinja ispunjava uvjete konkursa, a u isključivoj je nadležnosti poslodavca da izvrši izbor između kandidata koji ispunjavaju uslove konkursa i donese odluku o izboru kandidata, te da je tužena u cijelosti ispoštovala zakonsku proceduru u pogledu raspisanog konkursa (shodno relevantnim odredbama Zakona, Statuta i Kriterijuma), pravilno je prvostepeni sud odlučio kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelantkinje kao neosnovan, kao i alternativno postavljeni tužbeni zahtjev, za šta je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i taj sud.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje, te prava na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Apelantkinja ističe da je njen tužbeni zahtjev proizvoljno i pogrešno tumačen „u smislu vraćanja na ponovni postupak, na način da je interpretiran kao zahtjev za sud naloži poslodavcu da odredi koji je kandidat trebao biti primljen na radno mjesto“, te da sud ima ovlašćenje da naloži poslodavcu da izvrši „ponovni postupak kvalifikacije pristiglih prijava“, ukoliko se utvrdi nezakonita primjena relevantnih propisa.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Osim toga, nesporno je da je apelantkinji omogućeno da na dvije sudske instance ravnopravno učestvuje pred sudovima pune jurisdikcije u kojima su donesene dvije meritorne presude, te su, stoga, neosnovani njeni navodi da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-971/21 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio