Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3969/20 (R. I.)

Odluka donesena 19. 05. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3969/20

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. maja 2021. godine, u predmetu broj AP 3969/20, rješavajući apelaciju Razije Isaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Razija Isaković.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 456789 14 Rs.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Raziji Isaković isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnog postupka u predmetu broj 65 0 Rs 456789 14 Rs, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Razija Isaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnijela je 5. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 Rs 456789 15 Rsž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 28. januara 2021. godine od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 15. februara 2021. godine, a Kantonalni sud 23. februara i 15. marta 2021. godine.

4. Ustavni sud je 2. aprila 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je 29. augusta 2014. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog (JP „Željeznice FBiH“ d.o.o. Sarajevo) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Predmet je zaveden pod brojem 65 0 Rs 456789 14 Rs.

7. Nadalje, proizlazi da je Općinski sud 19. februara 2015. godine održao pripremno ročište, a 15. juna 2015. godine održao je ročište za glavnu raspravu, te je Presudom broj 65 0 Rs 456789 14 Rs od 12. augusta 2015. godine usvojio apelanticin tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv navedene presude tuženi je 20. augusta 2015. godine podnio žalbu, te je predmet 17. novembra 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

8. Nadalje, prozlazi da je Kantonalni sud Presudom broj 65 0 Rs 456789 15 Rsž od 12. februara 2021. godine djelimično uvažio žalbu tuženog i prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na isplatu regresa, te na ime manje isplaćene plaće za određeni period preinačio na način detaljno naveden u st. I i II izreke. Kantonalni sud je prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na isplatu doprinosa penzionog i invalidskog osiguranja za određeni period, kao i dijelu koji se odnosi na troškove postupka ukinuo i u tom dijelu predmet je vratio prvostepenom sudu na ponovo suđenje (stav III presude). U preostalom dijelu žalba tuženog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena (stav IV izreke).

9. Nadalje, proizlazi da je predmet pred Kantonalnim sudom završen, da su parnične stranke drugostepenu presudu uredno zaprimile, te da se postupak u ukinutom dijelu nalazi na postupanju pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantica je u apelaciji navela tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.800,00 KM. Apelantica ističe da je radi okončanja postupka podnosila urgencije Kantonalnom sudu, te da svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka koji je za nju od značaja, jer pokušava da ostvari prava iz radnog odnosa.

b) Odgovori na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da tokom postupka nije povrijedio apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.

12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da, zbog velikog broja predmeta kojima su zadužene sudije Kantonalnog suda, među kojima je i veliki broj predmeta iz oblasti radnog prava, svake godine se donosi Plan rješavanja predmeta u skladu sa starosti inicijalnog akta. Kantonalni sud je naveo da je predmet obuhvaćen Planom rješavanja za prvi kvartal 2021. godine i da će biti uzet u rad najkasnije u roku od dva mjeseca od dana sačinjavanja odgovora, te ističe da, zbog navedenih objektivnih razloga, tokom postupka nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva. Kantonalni sud je 23. februara 2021. godine obavijestio Ustavni sud da je u postupku donesena drugostepena presuda 12. februara 2021. godine, koju je u prilogu dostavio.

13. Iz informacije koju je Ustavni sud 2. aprila 2021. godine pribavio od Kantonalnog suda proizlazi da je drugostepena presuda uredno otpremljena parničnim strankama, te da je postupak pred Kantonalnim sudom završen.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

15. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 - ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je u toku. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva.

19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog parničnog postupka razmatrati period od 29. augusta 2014. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period koji traje šest godina i sedam mjeseci. Relevantni principi

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

27. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51, i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.). Analiza razumnosti trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenom postupku.

29. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za nju značajan, jer putem suda pokušava da ostvari potraživanja iz radnog odnosa.

30. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud tokom postupka nije imao evidentnih dužih perioda pasivnosti, te da je prvostepenu presudu donio jednu godinu nakon što je apelantica podnijela tužbu. Dakle, postupak je pred Općinskim sudom započeo podnošenjem inicijalnog akta 29. augusta 2014. godine, a prvostepena presuda je donesena 12. augusta 2015. godine. U okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke, takvo postupanje Općinskog suda je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

31. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud predmet radi postupanja u drugom stepenu zaprimio 17. novembra 2015. godine, a u postupku je odluku po žalbi donio 12. februara 2021. godine, dakle, pet godina i tri mjeseca nakon prijema predmeta na postupanje, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja period koji je u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Dakle, u postupku koji je po zakonu hitne prirode Kantonalnom sudu je bio potreban period duži od pet godina da donese odluku. Ustavni sud zapaža da je žalbeni postupak trajao višestruko duže nego što je trajao prvostepeni iako je prvostepeni sud u dokaznom postupku radi utvrđivanja činjeničnog stanja koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke proveo dokaze kako bi utvrdio činjenično stanje, te je prvostepenu odluku donio u roku od jedne godine, dok se u drugostepenom postupku, u pravilu, odlučuje na osnovu stanja u spisu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenog postupka ukazao da sud ima veliki broj predmeta koji se rješavaju u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta.

32. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost u žalbenom postupku mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Pri tome Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba).

33. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svojom pasivnošću u predmetnom postupku u odlučujućoj mjeri doprinio njegovoj dužini trajanja, te opravdanje koje je u konkretnom slučaju ponudio Ustavni sud ne može ocijeniti prihvatljivim.

34. S obzirom ma to da predmetni postupak nije pravosnažno okončan šest godina i sedam mjeseci od njegovog podnošenja, da je Kantonalni sud u jednom dijelu ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak (stav III presude), Ustavni sud nalazi da je opravdano naložiti predsjedniku Općinskog suda da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnog postupka koji je po zakonu hitne prirode i koji traje nerazumno dugo.

35. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji ukupno traje šest godina i sedam mjeseci, od čega se pred Kantonalnim sudom vodio pet godina i tri mjeseca, predstavlja neadekvatno administriranje pravde zbog čega je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelanticinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantici Raziji Isaković treba isplatiti iznos od 400,00 KM.

38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

39. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

40. Također, apelantica navodi da joj je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer parnični postupak ukupno traje šest godina i sedam mjeseci, pri čemu se postupak po žalbi vodio pet godina i tri mjeseca i još nije pravosnažno okončan, što u okolnostima konkretnog slučaja, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3969/20 (R. I.) | Sudska praksa | Aktio