Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3408/19 (D. O. i drugi)

Odluka donesena 21. 04. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3408/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: potpredsjednici Mirsad Ćeman i Mato Tadić, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-3408/19, rješavajući apelaciju Dragomira Okolića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragomira Okolića, Miladina Petkovića, Sretka Stjepanovića, Bore Iličića, Miroslava Jovanovića, Branka Poljaševića, Miroslava Mitrovića, Siniše Čolića, Bože Manjića, Save Miličića, Slađana Božića, Milke Nikolić, Milke Ostojić, Mladena Đukića i Srđana Vidakovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 061826 18 Rsž od 25. aprila 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 061826 17 Rs od 14. juna 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragomir Okolić, Miladin Petković, Sretko Stjepanović, Boro Iličić, Miroslav Jovanović, Branko Poljašević, Miroslav Mitrović, Siniša Čolić, Božo Manjić, Savo Miličić, Slađan Božić, Milka Nikolić, Milka Ostojić, Mladen Đukić i Srđan Vidaković (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Branislav Cvijanović, Vladimir Cvijanović i Milica Cvijanović advokati iz Banja Luke, podnijeli su 26. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 061826 18 Rsž od 25. aprila 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Rs 061826 17 Rs od 14. juna 2018. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 85 0 Rs 061826 17 Rs od 14. juna 2018. godine koja je donesena u postupku koji su apelanti pokrenuli protiv tužene „Željeznice Republike Srpske“ a.d. Doboj (u daljnjem tekstu: tužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa, odbačena je tužba apelanata kojom potražuju naknadu na ime troškova toplog obroka i troškova prevoza za mjesec maj 2016. godine. Istom presudom je obavezana tužena da apelantima na ime troškova toplog obroka i troškova prevoza za period od juna do decembra 2016. godine isplati određene novčane iznosa sa zakonskim zateznim kamatama pobliže navedene u izreci presude. Presudom je obavezana tužena da apelantima naknadi regres za korištenje godišnjeg odmora. Konačno, presudom je obavezana tužena da apelantima nadoknadi troškove parničnog postupka u određenim novčanim iznosima (sve bliže opisano u izreci navedene presude).

3. Osnovni sud je o neblagovremenosti tužbe apelanata, te o osnovanosti preostalog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje na ime toplog obroka, troškova prevoza i regresa detaljno pojasnio na str. od 5 do 7 obrazloženja presude.

4. Nadalje, Osnovni sud je u obrazloženju presude, pored ostalog, naveo da je odluku o troškovima postupka donio na osnovu odredbe čl. 383, 386. stav 2. i 387. u vezi sa članom 396. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZPP), na osnovu čega je obavezao tuženu da apelantima Dragomiru Okoliću, Miladinu Petkoviću, Sretku Stjepanoviću, Bori Iličiću, Miroslavu Jovanoviću i Branku Poljaševiću naknadi troškove postupka u iznosu od 3.258,90 KM, a apelantima Miroslavu Mitroviću, Siniši Čoliću, Boži Manjiću, Savi Miličiću, Slađanu Božiću, Milki Nikolić, Milki Ostojić, Mladenu Đukiću i Srđanu Vidakoviću iznos od 2.785,68 KM. U tom smislu, Osnovni sud je naveo da su apelanti uspjeli u postupku sa 90%, imajući u vidu da su tužbe za jedan dio potraživanja odbačene. Nadalje, istaknuto je da su apelantima dosuđeni troškovi parničnog postupka koji se odnose na zastupanje apelanata od strane punomoćnika iz reda advokata, a sve u skladu sa tarifnim brojem 2 (sastav tužbe), 9 (nagrada za vrijeme tj. odsustvo punomoćnika iz kancelarije), 10 (više stranaka) i 12 (paušal) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarifa).

5. Presudom Okružnog suda broj 85 0 Rs 061826 18 Rsž od 25. aprila 2018. godine žalba apelanata je uvažena pa je prvostepena presuda preinačena u dijelu kojim je odbačena tužba za isplatu toplog obroka i troškova prevoza za mjesec maj 2016. godine, te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka i tužena je obavezana da apelantima Dragomiru Okoliću, Miladinu Petkoviću, Sretku Stjepanoviću, Bori Iličiću, Miroslavu Jovanoviću i Branku Poljaševiću umjesto iznosa od 3.258,90 KM, na ime troškova postupka isplati iznos od 3.373,65 KM, a apelantima Miroslavu Mitroviću, Siniši Čoliću, Boži Manjiću, Savi Miličiću, Slađanu Božiću, Milki Nikolić, Milki Ostojić, Mladenu Đukiću i Srđanu Vidakoviću umjesto iznosa od 2.785,68 KM na ime troškova postupka isplati iznos od 3.203,79 KM, dok je odbijen zahtjev apelanata za isplatu naknade na ime sastava žalbenog postupka.

6. Okružni sud je osnovanost žalbenih prigovora apelanata u dijelu kojim je odbačena njihova tužba kao neblagovremena detaljno pojasnio na strani 12 obrazloženja presude.

7. Obrazlažući odluku o troškovima postupka, Okružni sud je, između ostalog, naveo da su apelanti, nakon preinačenja prvostepene presude, uspjeli u parnici sa 100%, da su povećani za 10%, zaključivši da sveukupni troškovi punomoćnika apelanata Dragomira Okolića, Miladina Petkovića, Sretka Stjepanovića, Bore Iličića, Miroslava Jovanovića i Branka Poljaševića iznose 3.373,65 KM, a apelanata Miroslava Mitrovića, Siniše Čolića, Boža Manjića, Save Miličiće, Slađana Božića, Milke Nikolić, Milke Ostojić, Mladena Đukića i Srđana Vidakovića 3.203,79 KM. Nadalje, Okružni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, istakao da je rješavajući zahtjev apelanata kojim su potraživali troškove žalbenog postupka, pošao od odredbe člana 386. stav 2. ZPP, ocijenivši da je uspjeh apelanata u žalbenom postupku neznatan, zbog čega je odbio njihov zahtjev.

Apelacioni navodi

8. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, smatraju da je presudom koju su osporili proizvoljno primijenjeno materijalno pravo, kada je odbijen njihov zahtjev za troškove na ime sastava žalbe, odnosno sud je bio dužan da obaveže tuženu koja je u cijelosti izgubila parnicu na nadoknadu svih troškova potrebnih za vođenje parnice.

Relevantni propisi

9. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

1. Parnični troškovi Član 383.

Parnične troškove sačinjavaju izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka.

Parnični troškovi obuhvataju i nagradu za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na nagradu.

Član 386. stav (2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmjeran dio troškova.

Član 387.

Pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmjeriće se po toj tarifi.

Član 396. stav 1.

O naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke bez raspravljanja.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP- 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u apelaciji odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, u kontinuitetu ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05.

13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju presude osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, imajući u vidu relevantne odredbe ZPP i Tarife, kao i obrazloženje koje su redovni sudovi dali prilikom određivanja troškova predmetnog parničnog postupka (troškovi sastava žalbe), Ustavni sud ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1239/18 od 6. juna 2018. godine, AP-1154/18 od 19. juna 2018. godine i AP-5462/17 od 27. februara 2019. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Tako u predmetu broj AP- 5462/17 u presudi osporenoj apelacijom Okružni sud je, između ostalog, istakao da je rješavajući zahtjev apelanata kojim su potraživali na ime troškova žalbe [...], pošao od odredbe člana 386. ZPP, te da je imao u vidu sve okolnosti, odnosno kvantitet i kvalitet uspjeha žalbe, pa je zaključio da je uspjeh apelanata u žalbenom postupku neznatan i odbio njihov zahtjev. Ispitujući apelacione navode u tom premetu, Ustavni sud je zaključio da su redovni sudovi dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju redovnog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3408/19 (D. O. i drugi) | Sudska praksa | Aktio