Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-946/21 (M. O.)

Odluka donesena 21. 04. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Smetanje posjeda
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-946/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-946/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Melisa Omerbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Melisa Omerbegović protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Mal 060702 18 Gž od 4. marta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Melisa Omerbegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Zahid Hadžić advokat iz Visokog, podnijela je 23. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Mal 060702 18 Gž od 4. marta 2019. godine.

2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-2365/19 od 10. septembra 2019. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv presude Kantonalnog suda broj 41 0 Mal 060702 18 Gž od 4. marta 2019. godine. Imajući u vidu da je Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 Mal 060702 19 Rev od 15. decembra 2020. godine revizija apelantice odbačena kao nedopuštena, Ustavni sud ukazuje da je revizija u ovom slučaju bila neefektivan pravni lijek, te da je stoga navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

Uvodne napomene

3. Općinski sud u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Rješenjem zbog propuštanja broj 41 0 P 050476 14 P od 22. januara 2015.godine utvrdio da su tuženi (M.O.-P. i M.O.) smetali apelanticu u zadnjem mirnom posjedu dijela nekretnina (pobliže označenih u dispozitivu ovog rješenja), na način što su, dok je apelantica bila odsutna od kuće u periodu od 16. do 21. novembra 2014. godine, neovlašteno i bez saglasnosti apelantice ušli u posjed dijela nekretnina apelantice i uklonili 24 zasađena stabla čempresa, uklonili dio betonskog trotoara pored njene kuće u dužini od 10 metara, te iskopali rupe na dijelu parcele u posjedu apelantice u dužini od 150 metara za postavljanje ograde cijelom dužinom parcele, te je naložio tuženim da odmah obustave sve dalje radnje na dijelu parcele u posjedu apelantice, izvrše zatrpavanje iskopanih rupa za postavljanje ograde, postave uklonjeni dio trotoara, vrate i omoguće apelantici posjed dijela navedenih nekretnina.

4. Apelantica je 4. februara 2016.godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje, radi uspostave prijašnjeg stanja.

5. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 41 0 I 050476 16 I od 12. juna 2016. godine odredio predloženo izvršenje.

Osporene odluke

6. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelantice da se obavežu tuženi (M.O.-P. i M.O.) da apelantici solidarno na ime naknade materijalne štete isplate iznos od 1.722,32 KM sa zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

7. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je u prvostepenom postupku utvrđeno, a za koja utvrđenja je vezan ovaj sud (član 429. stav 1. i član 433. stav 1. Zakona o parničnom postupku) da je apelantica bila prisutna vađenju sadnica čempresa, te da je majka apelantice te sadnice čempresa dala saslušanom svjedoku N.P., nakon što su isti stajali povađeni ispred kuće pet dana, zbog čega na strani tuženih ne postoji krivnja (član 158. Zakona o obligacionim odnosima; u daljnjem tekstu: ZOO). Pri tome je ukazao da je članom 185. stav 1. ZOO propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Naveo je da se u konkretnom slučaju ta šteta ogleda u postavljanju uklonjenog dijela betonskog trotoara u dužini od 10 m, te utrpavanjem iskopanih rupa u posjedu apelantice u dužini od 150 m za postavljanje ograde cijelom dužinom. S obzirom da je apelantica pokrenula izvršni postupak, čijim dovršenjem bi se uspostavilo stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, naveo je da apelantica nije dokazala (čl. 123. i 126. Zakona o parničnom postupku) da su ispunjeni uslovi iz člana 185. stav 2. ZOO da bi se apelantici dosudila šteta u slučaju da se uspostavom prijašnjeg stanja šteta ne otklanja potpuno. Osnovom navedenog, naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio tužbeni zahtjev apelantice, zbog čega je žalbu apelantice odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je proizvoljan zaključak drugostepenog suda da bi se dovršenjem izvršnog postupka uspostavilo stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Apelantica navodi da se u izvršnom postupku u rješenju o izvršenju ne nalaže i ne stavlja u obavezu uspostavljanje stanja prije nastalog smetanja (zasađivanje 20 stabla čempresa), za koje je trajno nastala šteta, a što je predmet ovog postupka. Apelantica navodi da je dokazala postojanje i visinu štete na uklonjenim čempresima, te da nije bilo osnova za odbijanje i tužbenog zahtjeva za pretrpljenu štetu na čempresima.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelantice, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Vrhovnog suda u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-946/21 (M. O.) | Sudska praksa | Aktio