Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-977/21 (R. B.)

Odluka donesena 21. 04. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-977/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-977/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ramiz Bajraktarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ramiz Bajraktarević protiv Obavijesti Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0004557 19 od 27. decembra 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ramiz Bajraktarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 26. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Obavijesti Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0004557 19 od 27. decembra 2019. godine.

2. Izvještajem o počinjenom krivičnom djelu apelant je Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) prijavio N.Š. da je, kao Predsjednik Udruženja ratnih vojnih invalida općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Udruženje), počinio krivično djelo iz člana 387. stav (1) Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu KZ FBiH), te krivična djela iz čl. 177. i 192. KZ FBiH tako što (između ostalog) „kao odgovorna osoba, propuštanjem nadzora u vršenju dužnosti predsjednika Udruženja, nije savjesno i odgovorno postupio da se dostavi odluka o isključenju apelanta, kao člana navedenog udruženja“, te je apelanta „nedostavljanjem odluke o isključenju spriječio da koristi pravo na podnošenje žalbe“.

3. Obaviješću Kantonalnog tužilaštva broj T09 0 KTPO 0121512 18 od 26. avgusta 2019. godine apelant je obaviješten da je to tužilaštvo donijelo naredbu da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog (N.Š.) zbog krivičnih djela zloupotrebe položaja ili ovlašćenja iz člana 388. stav (1) KZ FBiH, povrede prava na podnošenje žalbe iz člana 192. KZ FBiH i povrede ravnopravnosti iz člana 177. stav (1) KZ FBiH, jer prijavljeno djelo nije krivično djelo.

4. Odlučujući o pritužbi apelanta izjavljenoj protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva od 26. avgusta 2019. godine, Ured Glavne kantonalne tužiteljke Kantonalnog tužilaštva (u daljnjem tekstu: Ured Glavne kantonalne tužiteljke) je Odgovorom broj T09 0 KTP 0121512 19 od 3. decembra 2019. godine obavijestio apelanta da je predmetnu pritužbu apelanta odbio kao neosnovanu. U predmetnom odgovoru Ured Glavne kantonalne tužiteljke je naveo da je, imajući u vidu da su odredbama člana 3. KZ FBiH određeni osnov i granica krivično pravne prinude, na način da se krivična djela propisuju samo za najteže oblike protivpravnih ponašanja zbog kojih je nužna krivično pravna prinuda, to je pravilna odluka postupajuće tužiteljke da u konkretnom slučaju eventualna povreda prava apelanta (po pitanju članstva u Udruženju) može biti otklonjena putem upravnog ili parničnog postupka, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Ured Glavne kantonalne tužiteljke je ukazao da svako nezakonito postupanje od strane odgovornog lica nužno ne znači i počinjenje krivičnog djela, kako je to pravilno zaključeno prilikom donošenja odluke da se istraga neće provoditi. Ured Glavne kantonalne tužiteljke je zaključio da, kako u pritužbi nisu istaknute nove okolnosti koje ranije nisu bile navedene, niti su ponuđeni novi dokazi koji bi mogli izazvati sumnju u pravilnost donesene tužilačke odluke, to je predmetna pritužba apelanta neosnovana, a odluka postupajućeg tužioca je prihvaćena kao pravilna i zakonita.

5. Odlučujući o pritužbi apelanta podnesenoj protiv Odgovora Ureda glavne kantonalne tužiteljke od 3. decembra 2019. godine, radi ispitivanja da li je u konkretnom krivičnom predmetu pravilno primijenjen zakon, Federalno tužilaštvo je Obaviješću broj T11 0 KTA 0004557 19 od 27. decembra 2019. godine obavijestilo apelanta da je, nakon uvida u predmetni spis, utvrdilo da su osporene odluke Kantonalnog tužilaštva i Ureda Glavne kantonalne tužiteljke ispravne i na zakonu zasnovane.

Apelacioni navodi

6. Apelant ističe da „nije bio ni upoznat da pokretanjem postupka isključenja (iz Udruženja), pa samim tim nije ni učestvovao u utvrđivanju činjenica koje su dovele do isključenja, ako ih ima“, pa mu je takvim (protivpravnim) isključenjem povrijeđena sloboda mirnog okupljanja i sloboda udruživanja sa drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije). Dalje navodi da se, po saznanju za njegovo isključenje, dopisom obratio Udruženju kako bi mu se dostavila predmeta odluka o njegovom isključenju, ali da mu Udruženje predmetnu odluku nije dostavilo, čime mu je povrijeđeno pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Konačno, smatra da je protivpravnim isključenjem izgubio sva prava stečena članstvom, te je tako doveden u nepovoljan položaj u odnosu na druge članove na koji način je došlo do kršenja prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Iz apelacionih navoda proizlazi, dakle, da se apelant zapravo žali na odluku Udruženja kojom je isključen iz članstva u navedenom udruženju, radi čega je i podnio krivičnu prijavu o kojoj je nadležno tužilaštvo odlučilo da neće provoditi istragu protiv prijavljenog lica jer prijavljeno djelo nije krivično djelo.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv odluka nadležnih tužilaštava (zbog odluke da se protiv N.Š., predsjednika Udruženja iz čijeg članstva je apelant isključen, neće provoditi istraga jer prijavljeno djelo nije krivično djelo), a da prethodno nije pokrenuo bilo kakav spor pred redovnim sudom u kojem bi osporio odluku o njegovom isključenju iz članstva u Udruženju. Budući da, dakle, apelant nije zatražio zaštitu svojih prava pred redovnim sudom, Ustavni sud ukazuje da se samim tim lišio mogućnosti da dođe do sudske odluke (meritorne ili procesne) koja bi kao takva mogla biti predmet ispitivanje od strane Ustavnog suda (vidi mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-596/17 od 31. januara 2018. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-977/21 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio