Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1013/21 (Z. C. i J. M.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Invalidnina
  • Invalid
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1013/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1013/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Zulfo Crnalić i Juso Mravić, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zulfo Crnalić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 006948 18 U od 8. januara 2021. godine;

Juso Mravić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 007054 18 U od 22. januara 2021. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1013/21

1. Zulfo Crnalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Gordan Stojić advokat iz Mostara, podnio je 26. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 006948 18 U od 8. januara 2021. godine.

2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) od 25. septembra 2018. godine ukinuto je konačno rješenje Grada Mostara od 28. marta 2006. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta, te je određeno da kao takav ima pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu i ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Zakon), počev od 25. septembra 2018. godine.

3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tuženog (Federalnog ministarstva) od 25. septembra 2018. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 006948 18 U od 8. januara 2021. godine odbio predmetnu tužbu.

4. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je u provedenom upravnom postupku tuženi organ pozvao apelanta na pregled pred prvostepenom ljekarskom komisijom, na koji se pregled apelant odazvao, pa je na osnovu pregleda apelanta i uvida u medicinsku dokumentaciju donesen nalaz i mišljenje od 20. marta 2018. godine kojim je invaliditet apelanta cijenjen u visini 30%, a koji nalaz i mišljenje (prvostepene ljekarske komisije) je po ocjeni tog suda potpun, jasan i obrazložen. Dalje, da je drugostepena ljekarska komisija, postupajući po prigovoru apelanta izjavljenom na nalaz i mišljenje prvostepene ljekarske komisije od 20. marta 2018. godine, na osnovu pregleda apelanta i uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju, donijela nalaz i mišljenje od 9. maja 2018. godine prema kojem je ta komisija u potpunosti saglasna sa nalazom i mišljenjem prvostepene ljekarske komisije. Vrhovni sud je naveo da, s obzirom da su nalaz i mišljenje prvostepene i drugostepene ljekarske komisije saglasni, te da su isti prema ocjeni tog suda dali potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta apelanta u skladu sa odredbama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarenje prava po Zakonu (u daljnjem tekstu: Pravilnik), Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenta vojnog invaliditeta, a na osnovu medicinske dokumentacije o liječenju i na osnovu neposrednog pregleda apelanta, koji je na taj način učestvovao u postupku, taj sud nalazi da je i osporeno rješenje tuženog organa doneseno u skladu sa odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite, Zakona i Pravilnika. Vrhovni sud je takođe naveo da je ocijenio neosnovanim navode apelanta da drugostepena ljekarska komisija nije cijenila njegove navode iz prigovora jer apelant u tužbi, kao i u izjavljenom prigovoru, ističe da ljekarska komisija nije cijenila posljedice eksplozivnih povreda i ranjavanja (kako je to pobliže označeno predmetnom presudom) za koje posljedice, kako to proizlazi iz predmetnog upravnog spisa, odnosno nalaza i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija (prvostepene i drugostepene) apelant nikada nije ni cijenjen.

2. AP-1014/21

5. Juso Mravić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Gordan Stojić advokat iz Mostara, podnio je 26. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 007054 18 U od 22. januara 2021. godine.

6. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) od 14. novembra 2018. godine ukinuto je konačno rješenje Grada Mostara od 5. novembra 2006. godine i upravna stvar riješena tako da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu zaključno sa 14. novembrom 2018. godine.

7. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tuženog (Federalnog ministarstva) od 14. novembra 2018. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 007054 18 U od 22. januara 2021. godine odbio predmetnu tužbu.

8. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je uvidom u predmetni spis utvrđeno da je u provedenom upravnom postupku tuženi organ dostavio spis predmeta prvostepenoj ljekarskoj komisiji koja je, na osnovu pregleda apelanta i cjelokupne medicinske dokumentacije, donijela nalaz i mišljenje od 12. aprila 2018. godine kojim se vojni invaliditet apelanta cijeni u visini ispod 20%. Dalje, da je na navedeni nalaz i mišljenje apelant uložio prigovor (u kome izražava nezadovoljstvo utvrđenim procentom vojnog invaliditeta, ali bez konkretnih primjedbi na pojedine tačke Liste procenta vojnog invaliditeta po kojima je cijenjen). Takođe, da je po izjavljenom prigovoru drugostepena ljekarska komisija (uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu, uz neposredni pregled apelanta) donijela nalaz i mišljenje od 2. jula 2018. godine kojim je potvrdila nalaz i mišljenje od 12. aprila 2018. godine. Vrhovni sud je dalje naveo da su nadležne ljekarske komisije, suprotno prigovorima tužbe, u saglasnim nalazima i mišljenjima dale potpuno, jasno i detaljno obrazloženje razloga kako za izmjenu ranijeg nalaza i mišljenja, tako i za novu ocjenu vojnog invaliditeta u skladu sa odredbama čl. 8. i 13.a Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenta, a na osnovu postojeće vjerodostojne medicinske dokumentacije iz spisa predmeta i neposrednog pregleda apelanta. Vrhovni sud je takođe naveo da apelant, uopštenim i ničim argumentovanim navodima tužbe, nije doveo u bilo kakvu sumnju nalaze i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija, niti je konkretno naveo iz kojih razloga su oštećenja njegovog organizma eventualno veća od utvrđenih. Vrhovni sud je naveo da je tuženi organ pravilno postupio kada je na osnovu navedenih saglasnih nalaza i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija, primjenom člana 7. stav (3) Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite osporenim rješenjem ukinuo konačno rješenje i upravnu stvar riješio tako da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu.

Spajanje predmeta

9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1013/21.

10. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

11. U navedenim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je Vrhovni sud, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise. Apelanti ističu da je tvrdnja da je obavljen klinički pregled netačna „jer je u pitanju bila obična farsa“ „jer nijedna metodologija u radu nije primijenjena“, te navode da im je samo formalno data mogućnost prigovora (protiv nalaza i mišljenja prvostepene ljekarske komisije), koji prigovor „uopšte nije analiziran“. Takođe se pozivaju na odluku Vrhovnog suda od 11. jula 2019. godine „koja je na valjan način utvrdila kršenje zakona u situaciji kad su nalaz po prigovoru, te osnovni nalaz identični, te kad nije ponuđeno obrazloženje na navode iz prigovora“.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose na način na koji je Vrhovni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da apelanti u predmetnim apelacijama ponavljaju navode koje su isticali u toku postupka pred Vrhovnim sudom, a koje navode je Vrhovni sud razmotrio i u svojim odlukama dao jasne razloge zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnim slučajevima. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1013/21 (Z. C. i J. M.) | Sudska praksa | Aktio