Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1061/21 (D. N.)

Odluka donesena 21. 04. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Kućni zatvor sa elektronskim nadzorom
  • Nije krivična optužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1061/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1061/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Dina Nurkić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Dina Nurkić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 K 182768 21 Iksž 2 od 22. ožujka 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dina Nurkić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Maida Grizović, odvjetnica iz Zenice, podnijela je 31. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 182768 21 Iksž 2 od 22. ožujka 2021. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Općinskome sudu u Zenici (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) da ne poduzima radnje radi izvršenja kazne zatvora izrečene presudom Općinskoga suda od 30. lipnja 2020. godine.

2. Presudom Općinskoga suda od 30. lipnja 2020. godine apelantica je oglašena krivom i osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godinu zbog produljenoga kaznenoga djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz čl. 238. st. 1. u svezi sa čl. 31. i 55. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ).

3. Rješenjem Općinskoga suda od 12. ožujka 2021. godine odbijena je molba braniteljice apelantice za izdržavanje kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom.

4. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 22. ožujka 2021. godine odbijen je kao neutemeljen priziv braniteljice apelantice izjavljen protiv prvostupanjskoga rješenja.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da se prizivom apelantice neutemeljeno pobija rješenje prvostupanjskoga suda navodima da odlučivanje o primjeni kućnoga zatvora nije diskreciono pravo predsjednika suda i da se mora obrazložiti zašto se izdržavanjem kućnoga zatvora neće postići svrha kažnjavanja. Kantonalni je sud istakao da, u svezi s tim, prvostupanjski je sud obrazložio svoju odluku o primjeni kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom sukladno odredbi čl. 43c. KZ i čl. 23. st. 2. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija. Kantonalni je sud istakao kako je prvostupanjski sud obrazložio razloge zbog kojih je zaključio da se u konkretnomu slučaju kućnim zatvorom sa elektroničkim nadzorom ne bi postigla svrha kažnjavanja niti svrha izvršenja kaznenih sankcija iz čl. 10. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud pravilno obrazložio da je kućni zatvor alternativni vid izvršenja kazne zatvora i da o istome odlučuju sud sukladno zakonu, ali da s obzirom na težinu počinjenoga kaznenoga djela od strane apelantice, kao i o tomu da se radi o produljenome kaznenome djelu, bez obzira na raniju neosuđivanost apelantice, ista nije pogodna da bude upućena na ovaj vid izdržavanja kazne. Kantonalni je sud istakao da ovakvo obrazloženje prvostupanjskoga suda utemeljeno na pravilnoj primjeni odredbe čl. 43c. st. 2 KZ, slijedom čega se zahtjevu apelantice za izdržavanje kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom ne može udovoljiti.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka

14. Europske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, za utvrđivanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom ispunjenosti uvjeta za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektroničkim nadzorom predstavljao postupak u kojemu je «utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe» protiv apelantice, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

9. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnomu slučaju, radi o postupku po zahtjevu apelantice za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektroničkim nadzorom, u kojem je donesena osporena odluka Kantonalnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak ne tiče odlučivanja o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelantice, već se tiče isključivo ispunjenosti zakonskih uvjeta izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektroničkim nadzorom (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-546/17 od 7. ožujka 2017. godine, AP-3829/19 od 30. listopada 2019. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnome postupku nije utvrđivala utemeljenost kaznene optužbe protiv apelantice u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa taj članak u konkretnome slučaju nije primjenjiv. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se navodi apelantice o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku Ustavnoga suda u ovome predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere.

14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1061/21 (D. N.) | Sudska praksa | Aktio