Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-597/21 (H.S. i drugi)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-597/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-597/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli H. S. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
H. S. protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 077879 19 Gž od 17. februara 2020. godine;
Nenad Vuković protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 Rs 104155 20 Rsž od 18. avgusta 2020.
godine;
“STUDIO DESIGN” d.o.o. Banjaluka protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 225995 20 Gž od 7. maja 2020. godine;
Rato Runjevac protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 054874 20 Gž od 22. maja 2020. godine;
Ruža Mirović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 230823 16 Gž od 17. aprila 2020. godine;
zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-597/21
1. H. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Amir Kurbegović advokat iz Bihaća, podnio je 22. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 17 0 P 077879 20 Rev od 3. novembra 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 077879 19 Gž od 17. februara 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 P 077879 16 P od 2. aprila 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže prvotuženi (Gradski sportski savez Bihać) da mu, na ime novčane nagrade, isplati iznos od 30.000,00 KM za zakonskom zateznom kamatom, dok je u odnosu na drugotuženog (Grad Bihać) predmetna tužba povučena, te je obavezan apelant da prvotuženom naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 2. aprila 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 17 0 P 077879 19 Gž od 17. februara 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 17. februara 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 17 0 P 077879 20 Rev od 3. novembra 2020. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, te je zaključio da u predmetnom postupku nije ostvaren imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz navedene zakonske odredbe. Vrhovni sud FBiH je takođe ukazao da apelant u reviziji ne navodi pravno pitanje zbog kojeg bi taj sud trebao da dopusti reviziju kao izuzetnu, shodno odredbama člana 237. stav (4) ZPP, već je predmetna revizija sastavljena kao redovna, bez definisanja određenog pravnog pitanja i razloga zbog kojih bi taj sud trebao dozvoliti izuzetno postupanje po reviziji. Vrhovni sud FBiH je zaključio da, dakle, nisu ispunjeni uslovi za dopuštenost revizije sa stanovišta navedenih zakonskih odredbi.
5. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 3. novembra 2020. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 22. februara 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
2. AP-656/21
6. Nenad Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Mirko Simić advokat iz Brčkog, podnio je 26. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Rs 104155 20 Rev od 26. novembra 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Apelacionog suda broj 96 0 Rs 104155 20 Rsž od 18. avgusta 2020. godine.
7. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Rs 104155 17 Rs od 24. februara 2020. godine (vrijednost predmeta spora 29.000,00 KM) naloženo je apelantu da tužiocu (Privredna komora Brčko Distrikta BiH), na ime sticanja bez osnova, isplati iznos od ukupno 3.325,32 KM (koji iznos je preciziran na glavnoj raspravi od 24. februara 2020. godine, nakon dostavljanja nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke), te na ime zakonske zatezne kamate da mu isplati zakonsku zateznu kamatu kako je to pobliže označeno izrekom predmetne presude. Obavezan je tužilac da apelantu naknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 352,13 KM (Osnovni sud je odredio prednji iznos uzajamnim prebijanjem troškova, imajući u vidu ukupne troškove tužioca i ukupne troškove apelanta, te njihov uspjeh u predmetnom postupku).
8. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 24. februara 2020. godine, Apelacioni sud je Presudom broj 96 0 Rs 104155 20 Rsž od 18. avgusta 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
9. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda od 18. avgusta 2020. godine, Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 Rs 104155 20 Rev od 26. novembra 2020. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da je odredbama člana 346. stav (3) ZPP propisano da, izuzetno, Apelacioni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Apelacioni sud je u vezi s navedenim ukazao da, da bi revizijsko vijeće dopustilo reviziju protiv drugostepene presude, u slučaju kada vrijednost pravosnažne drugostepene presude ne prelazi 30.000,00 KM (kao što je u konkretnom sporu), revident u reviziji treba određeno da naznači pravno pitanje zbog kojeg je izjavio reviziju, a predmet spora mora biti takav da može imati uticaja na kreiranje sudske prakse i na usvajanje određenog pravnog shvatanja koje je od značaja za jedinstvenu primjenu prava. Apelacioni sud je zaključio da u konkretnom slučaju apelant u reviziji nije naveo pravna pitanja od važnosti za jedinstvenu primjenu prava, već drugostepenu presudu pobija zbog povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a tada i ostvarenje povrede odredbi parničnog postupka, samo po sebi, ne predstavlja razlog za dopuštenost revizije, shodno navedenim zakonskim odredbama.
10. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Apelacionom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Apelacionog suda doneseno 26. novembra 2020. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 26. februara 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
3. AP-869/21
11. „STUDIO DESIGN“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mileta Bošković advokat iz Banjaluke, podnio je 15. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 71 0 P 225995 20 Rev od 16. decembra 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 225995 20 Gž od 7. maja 2020. godine.
12. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 225995 15 P od 29. oktobra 2019. godine obavezan je apelant da, na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliskog lica, prvotužiteljki (M.R.) isplati iznos od 8.000,00 KM, drugotužiteljki (S.R.) iznos od 10.000,00 KM i trećetužiteljki (maloljetnoj G.R.) iznos od 10.000,00 KM. Obavezan je apelant da prvotužiteljki nadoknadi troškove podizanja nadgrobnog spomenika tako što će joj isplatiti iznos od 5.100,00 KM i da joj nadoknadi troškove nabavljanja odjeće žalosti tako što će joj isplatiti iznos od 400,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezan je apelant da drugotužiteljki na ime naknade štete zbog izgubljenog izdržavanja u periodu pobliže označenom izrekom predmetne presude isplati ukupan iznos od 1.600,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezan je apelant da trećetužiteljki na ime naknade štete zbog izgubljenog izdržavanja u periodu pobliže označenom izrekom predmetne presude isplati ukupan iznos od 6.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezan je apelant da trećetužiteljki, kao naknadu zbog izgubljenog izdržavanja u vidu novčane rente, isplaćuje po 200,00 KM za svaki mjesec i to najkasnije do prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, a počev od 1. januara 2018. godine do dana kada trećetužiteljka napuni 18 godina i ako nakon punoljetstva nastavi redovno školovanje, sve dok njeno redovno školovanje traje i u tom slučaju najkasnije do njene 26-te godine. Obavezan je apelant da tužiteljkama nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.188,75 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
13. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 29. oktobra 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 225995 20 Gž od 7. maja 2020. godine predmetnu žalbu djelimično usvojio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o naknadi nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliskog lica i u dijelu odluke o troškovima postupka tako što je obavezao apelanta da, na ime predmetne štete, prvotužiteljki isplati iznos od 6.666,67 KM umjesto iznosa od 8.000,00 KM (dakle, ukupan iznos od 12.166,00 KM), drugotužiteljki iznos od 8.666,67 KM umjesto iznosa od 10.000,00 KM (dakle, ukupan iznos od 10.266,00 KM) i trećetužiteljki iznos od 8.666,67 KM umjesto iznosa od 10.000,00 KM (dakle, ukupan iznos od 26.666,67 KM), te je obavezao apelanta da tužiteljkama naknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 10.293,65 KM, umjesto iznosa od 11.188,75 KM.
14. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 7. maja 2020. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 71 0 P 225995 20 Rev od 16. decembra 2020. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Vrhovni sud RS je ukazao da, budući da su u konkretnom slučaju tužiteljke obični-formalni suparničari (s obzirom na prirodu postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se traži naknada štete), za ocjenu dozvoljenosti revizije ne uzima se u obzir zbir zahtjeva svih tužiteljki, nego pojedinačna vrijednost tužbenog zahtjeva svake od tužiteljki kao suparničara (odnosno pojedinačna vrijednost iznosa koji je dosuđen svakoj od njih). Vrhovni sud RS je u vezi s tim zaključio da, kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u odnosu na svaku od tužiteljki ne prelazi imovinski cenzus (budući da je apelant obavezan da prvotužiteljki isplati ukupan iznos od 12.166,00 KM, drugotužiteljki ukupan iznos od 10.266,00 KM i trećetužiteljki ukupan iznos od 26.666,67 KM), to je predmetna revizija nedopuštena.
15. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 16. decembra 2020. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 15. marta 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.
4. AP-968/21
16. Rato Runjevac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 22. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 95 0 P 054874 20 Rev od 17. februara 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 054874 20 Gž od 22. maja 2020. godine.
17. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 P 054874 18 P od 19. decembra 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca (Republika Srpska, Ministarstvo finansija Banjaluka) da se obaveže apelant da izvrši povrat isplaćenog iznosa od 18.210,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže označeno predmetnom presudom, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
18. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 19. decembra 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 95 0 P 054874 20 Gž od 22. maja 2020. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako što je obavezao apelanta da tužiocu isplati iznos od 18.210,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže označeno predmetnom presudom, te da mu naknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 3.000,00 KM.
19. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 22. maja 2020. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 95 0 P 054874 20 Rev od 17. februara 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, te je zaključio da u predmetnom postupku nije ostvaren imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz navedene zakonske odredbe. Vrhovni sud RS je ukazao da, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju (u iznosu od 18.210,00 KM, koje ne prelazi imovinski cenzus za dozvoljavanje revizije, shodno odredbama člana 237. stav (2) ZPP), bez značaja je za ocjenu dozvoljenosti revizije vrijednost predmeta spora označena u tužbi, koja bi bila mjerodavna u slučaju da se predmetno potraživanje ne odnosi na novčani iznos
20. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Apelant je presudu Okružnog suda od 22. maja 2020. godine primio 9. juna 2020. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnio je 22. marta 2021. godine.
5. AP-1063/21
21. Ruža Mirović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tuzle, koju zastupa Drago Reljić advokat iz Tuzle, podnijela je 31. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 32 0 P 230823 20 Rev od 17. decembra 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantkinjina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 230823 16 Gž od 17. aprila 2020. godine.
22. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 230823 15 P od 29. septembra 2016. godine obavezana je apelantkinja da tužiocu (Grad Tuzla) na ime sticanja bez osnova isplati iznos od 23.555,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove predmetnom postupka u iznosu od 702,71 KM, dok je tužilac odbijen sa ostatkom tužbenog zahtjeva za isplatu preko dosuđenog iznosa.
23. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 29. septembra 2016. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 P 230823 16 Gž od 17. aprila 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
24. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 17. aprila 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 32 0 P 230823 20 Rev od 17. decembra 2020. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, te je zaključio da u predmetnom postupku nije ostvaren imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz navedene zakonske odredbe. Vrhovni sud FBiH je takođe ukazao da, budući da apelantkinja u reviziji nije formulisala pravno pitanje, ne postoje osnovi za izvođenje zaključka o ostvarenju zakonskih uslova za izuzetno postupanje po reviziji, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP, pa je zaključio da, dakle, nisu ispunjeni ni uslovi za dopuštenost revizije sa stanovišta navedenih zakonskih odredbi.
25. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 17. decembra 2020. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je 31. marta 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu. Spajanje predmeta
26. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-597/21. Apelacioni navodi
27. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant u predmetu AP-869/21 se pozvao na povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
29. Ustavni sud ukazuje da su apelanti protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima Vrhovnog suda FBiH, Vrhovnog suda RS i Apelacionog suda odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene drugostepene odluke.
30. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević