Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5023/19 (T. D.)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Povrat stana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5023/19
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 5023/19, rješavajući apelaciju Tamare Despenić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Tamara Despenić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 P 268702 19 P 2.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 71 0 P 268702 19 P 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1Tamara Despenić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnijela je 30. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 268702 17 P (novi broj 71 0 P 268702 19 P 2).
II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 21. juna 2020. i 2. i 23. februara, te 24. marta 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo 30. oktobra 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 26. juna 2020, 4. februara, 3. i 30. marta 2021. godine, dok je Okružni sud dostavio odgovor na apelaciju 9. novembra 2020. godine. 4Ustavni sud je 6. aprila 2021. godine od Okružnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje 5Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6Apelantica je 27. septembra 2017. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv tužene (S.M.) radi iseljenja i predaje u posjed stana.
7Postupajući po podnesenoj tužbi Osnovni sud je 16. aprila 2018. godine zakazao pripremno ročište na kojem je donio Rješenje broj 71 0 P 268702 17 P kojim je odredio prekid postupka po apelantičinoj tužbi protiv tužene radi iseljenja i predaje u posjed nepokretnosti, te je odredio da će se postupak nastaviti kada se pravosnažno završi postupak pod brojem 71 0 P 161135 17 P, ili kad sud ustanovi da ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak.
8Odlučujući o apelantičinoj žalbi, Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 268702 18 Gž od 18. januara 2019. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, između ostalog, naveo da je apelantica, kao isključivi vlasnik nepokretnosti koja se nalazi u Banjaluci, a prema pravosnažnom Rješenju o nasljeđivanju broj 71 0 O 258594 17 O od 3. avgusta 2017. godine, podnijela tužbu protiv tužene radi predaje u posjed predmetne nepokretnosti, oslobođene od lica i stvari. S tim u vezi, navodi da je tužena u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu predložila da se predmetni parnični postupak prekine do pravosnažnog okončanja parničnog postupka po njenoj tužbi kod prvostepenog suda pod poslovnim brojem 71 0 P 261135 17, imajući u vidu da je on pokrenut radi utvrđenja da je ona suvlasnik sa ½ dijela navedenog stana po osnovu zajedničkog života u vanbračnoj zajednici sa apelantičinim prednikom. Odredbom člana 379. stav 1. tačka 1. ZPP propisano je da će sud odrediti prekid postupka i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom postupku. Imajući u vidu sadržinu postavljenog zahtjeva u parnici koju je pokrenula tužena, po ocjeni Okružnog suda, odluka po apelantičinoj tužbi za iseljenje tužene iz sporne nepokretnosti ne zavisi od ishoda parnice koju je pokrenula tužena. Okružni sud je ukazao da su osnovani navodi žalbe da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da je tužba tužene prethodno pitanje za odluku u predmetnoj parnici, odnosno da nije bilo mjesta za primjenu odredbe člana 379. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
9Advokat tužene Siniša Marić je podneskom od 11. februara 2019. godine predložio da Osnovni sud u ponovnom postupku zastane sa zakazivanjem pripremnog ročišta s obzirom na to da je u toku parnica po tužbi tužene, što predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari. 10Osnovni sud je 29. oktobra 2019. godine donio Rješenje broj 71 0 P 268702 19 P 2 kojim je odredio da zastaje sa parničnim postupkom u ovoj pravnoj stvari do završetka parnice po tužbi tužene S.M. Istim rješenjem je određeno da će sud nastaviti postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj postupka. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je, između ostalog, naveo da je odredbom člana 382.a Zakona o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) propisano da će „sud zastati sa postupkom kada je to propisano zakonom. Rješenjem o zastoju postupka sud određuje vrijeme trajanja zastoja. Protiv rješenja o zastoju postupka nije dozvoljena posebna žalba. Sud nastavlja postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj postupka. Kada sud zastane sa postupkom, može da preduzima samo one radnje za koje postoji opasnost od odgađanja. Zastoj postupka ne utječe na rokove za preduzimanje parničnih radnji“. U obrazloženju je navedeno da su izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske" broj 61/13) regulisale novi institut-zastoj koji ne utječe na rokove za preduzimanje parničnih radnji, a kada sud zastane sa postupkom, može da preduzima samo one radnje za koje postoji opasnost od odgađanja. Osnovni sud je naveo da je apelantičin opunomoćenik 11. februara 2019. godine tom sudu dostavio podnesak u kojem predlaže da sud odredi zastoj postupka s obzirom na to da je u toku parnica po tužbi tužene, što predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, a vodeći računa o odredbama člana 382.a ZPP, Osnovni sud je odlučio da zastane sa predmetnim parničnim postupkom. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da protiv predmetnog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
11Osnovni sud je 21. januara 2021. godine donio Rješenje broj 71 0 P 268702 19 P 2 kojim je odredio da se apelantičina tužba protiv tužene radi iseljenja i predaje u posjed smatra povučenom. Istim rješenjem je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je, između ostalog, naveo da je apelantičin punomoćnik 12. januara 2021. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak u kojem ga obavještava da povlači tužbu protiv tužene, jer je tužena predala dobrovoljno apelantici ključeve spornog stana posredstvom sudskog izvršioca, odnosno da je predala u posjed apelantici sporni stan i iselila se iz njega, čime su po apelantici prestali razlozi za vođenje postupka u ovoj parnici. Osnovni sud je, dalje, naveo da je punomoćnik tužene dostavio pismeni podnesak u kojem navodi da je tužena saglasna sa povlačenjem tužbe, ali da se protivi apelantičinom zahtjevu za plaćanje parničnih troškova zbog toga što je predmetni spor pokrenut apelantičinom tužbom, a da je prije pokretanja predmetne parnice već bila u toku parnica radi smetanja posjeda u kojoj je apelantica uspjela i da je na osnovu presude iz tog predmeta apelantica uvedena u posjed spornog stana. Osnovni sud je, uvažavajući navode iz podneska punomoćnika tužene, a imajući u vidu činjenicu da je i sam apelantičin punomoćnik tražio povlačenje tužbe, zaključio da su osnovani navodi punomoćnika tužene, te je primjenom odredaba člana 386. stav 4. ZPP odlučio na način da svaka stranka snosi svoje troškove, a primjenom odredbe člana 59. ZPP je odredio da se apelantičina tužba smatra povučenom.
12Apelantičin punomoćnik je 26. februara 2021. godine podnio žalbu protiv predmetnog rješenja Osnovnog suda od 21. januara 2021. godine u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka.
13Osnovni sud nije procesuirao apelantičinu žalbu, odnosno nije dostavio predmetni spis na postupanje po žalbi Okružnom sudu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije 14U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je, između ostalog, navela da je predmet ovog apelacionog postupka neažurnost u postupanju Osnovnog suda u sporu radi iseljenja i predaje u posjed nepokretnosti, te nepostupanje Osnovnog suda po Rješenju Okružnog suda broj 71 0 P 268702 18 Gž od 18. januara 2019. godine, čime je, po apelantičinom mišljenju, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje u razumnom roku i prava na pristup sudu, odnosno povrede odredaba Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) - člana 228. koji propisuje da je „prvostepeni sud dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te da izvede sve parnične radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju i člana 382.a koji propisuje uslove za zastoj postupka“. Navodi da je odlukom prvostepenog suda o zastoju postupka onemogućena da ostvari svoja prava, a da se tuženoj dozvoljava da se neosnovano obogati na njen račun, jer ona koristi stan čiji je jedini vlasnik apelantica. Pored toga, apelantica je navela da je Osnovni sud u obrazloženju rješenja od 29. oktobra 2019. godine neistinito naveo da je apelantičin punomoćnik dostavio 11. februara 2019. godine podnesak kojim predlaže da sud odredi zastoj postupka, jer, kako navodi, to apelantica u predmetnom postupku nikada nije predložila, te da takav podnesak ne postoji u predmetnom spisu. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od najmanje 2.000,00 KM, te da Republika Srpska, pored nematerijalne štete, snosi troškove sastavljanja apelacije.
b)Odgovori na apelaciju 15Osnovni sud je u odgovorima na apelaciju naveo da su navodi apelacije neosnovani. Osim toga je naveo da je podnesak advokata tužene Siniše Marića od 11. februara 2019. godine greškom zaveden u CMS, ali da je i u samom podnesku navedenog advokata naznačeno da se radi o podnesku apelantičinog punomoćnika, a da je, ustvari, riječ o podnesku punomoćnika tužene. 16Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u svom rješenju jasno obrazložio iz kojih razloga je ukinuo rješenje prvostepenog suda od 16. aprila 2018. godine. Ukazuje da obrazloženje rješenja sadrži dovoljno jasne pravne razloge za njegovo preispitivanje, te da je dato obrazloženje u saglasnosti sa relevantno utvrđenim činjeničnim stanjem i u vezi sa materijalnopravnim propisima na kojima je zasnovana drugostepena odluka. Ističe da svojom odlukom nije povrijedio apelantičina prava koja navodi. Ukazuje da apelantica ne navodi nijedan relevantan osnov za povredu prava na koja ukazuje. Predlaže da se apelacija odbaci kao prima facie neosnovana, ili da se odbije. 17Ustavni sud je 6. aprila 2021. godine od Okružnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizlazi da se predmetni spis nalazi pred Osnovnim sudom, odnosno da spis nije zaprimljen na postupanje po žalbi pred Okružnim sudom.
V.Relevantni propisi 18Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011, 49/2013-odluka US, 74/2013 – odluka US, 55/2014 i 87/2018) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost 19U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 21Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je u toku. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva.
22Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana. 23Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum 24Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] 25Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, smatrajući da je time povrijeđeno njeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Relevantni principi 26Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir 27Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog parničnog postupka razmatrati period od 27. septembra 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period koji traje duže od tri godine i šest mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka 28U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom pokrenula predmetni parnični postupak radi iseljenja i predaje u posjed predmetne nepokretnosti, te imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom predmetu.
29Analizirajući apelantičino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu i tok predmetnog postupka. Imajući u vidu predmet spora, Ustavni sud smatra da je navedeni postupak od većeg značaja za apelanticu.
30U skladu sa stanjem u spisu, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica 27. septembra 2017. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu, kao i da je taj sud svoju odluku o prekidu postupka donio u periodu nešto kraćem od sedam mjeseci od dana podnošenja tužbe, kao i da je po apelantičinoj žalbi Okružni sud svoju odluku donio u periodu nešto kraćem od devet mjeseci, što se u konkretnom slučaju ne može smatrati nerazumno dugim periodom odlučivanja. Međutim, odluku o prekidu postupka Okružni sud je ukinuo kao nepravilnu, što znači da Osnovni sud nije bio efikasan u svom postupanju. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je putem podneska advokat tužene Osnovnom sudu predložio zastoj predmetnog parničnog postupka koji je naslovio kao podnesak apelantice (tužiteljice), te da je taj sud u ponovnom postupku svoju odluku donio u roku od devet mjeseci, pri čemu je počinio procesni propust kada je odlučio da zastane sa postupkom, pogrešno prihvatajući da je apelantica predložila predmetni zastoj, ali i da ishod druge parnice predstavlja prethodno pitanje, suprotno jasnom stavu Okružnog suda da parnica tužene ne predstavlja prethodno pitanje u predmetnoj parnici. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da i Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju navodi da je podnesak advokata tužene od 11. februara 2019. godine greškom unesen u CMS i da je u podnesku naznačen kao podnesak apelantičinog punomoćnika, a da se, ustvari, radi o podnesaku punomoćnika tužene. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je navedeni zastoj rezultirao time da je Osnovni sud imao neopravdan period pasivnosti oko jedne godine i tri mjeseca, odnosno do trenutka kada je apelantičin punomoćnik (12. januar 2021. godine) Osnovnom sudu dostavio podnesak u kojem obavještava sud da povlači tužbu protiv tužene. Prema tome, imajući u vidu navedeni period neaktivnosti u postupanju Osnovnog suda, koji je rezultat nepravilne odluke tog suda, Ustavni sud zaključuje da nedjelotvornost postupanja Osnovnog suda i dužina postupka pred Osnovnim sudom ne zadovoljavaju zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda apelantičinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. 31Stoga, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete 32U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantica tražila zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, te ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, naročito da iz stanja u spisu proizlazi da je apelantici predana predmetna nepokretnost u posjed, te da se iz stana tužena iselila, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja apelantičinog prava na suđenje u razumnom roku, te nalog predsjedniku Osnovnog suda da okonča predmetni postupak adekvatna satisfakcija za apelanticu.
Ostali navodi 34Takođe, apelantica navodi da joj je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
35U pogledu apelantičinog zahtjeva za naknadu troškova sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove za sastavljanje apelacije iz čega proizlazi da trškove isključivo snose apelanti.
VIII.Zaključak 36Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Osnovni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
37Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević