Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1062/21 (A.Č.)

Odluka donesena 21. 04. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1062/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-1062/21, rješavajući apelaciju A. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. Č. podnesena zbog dužine trajanja postupka „uplanjenja u katastarske planove i upisa vlasništva u zemljišne knjige nekretnina“ koji se vodi pred Službom za geodetske poslove, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Općine Tomislavgrad u predmetu broj 05/2-31-10-180/11, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. A. Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prisoje, podnio je 29. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka „uplanjenja u katastarske planove i upisa vlasništva u zemljišne knjige nekretnina“ koji se vodi pred Službom za geodetske poslove, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Općine Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: Općinska služba) u predmetu broj 05/2-31-10-180/11.

2. Zaključkom Općinske službe od 3. oktobra 2011. godine zahtjev apelanta za provođenje postupka uplanjenja u katastarske planove i upisa u zemljišne knjige nekretnina u K.O. Korita je odbačen jer je pred Općinskim sudom u Livnu bio u toku „postupak određivanja puta na terenu, upisa istog u zemljišne i katastarske knjige nekretnina“. Predmetni zaključak Općinske službe potvrđen je rješenjem Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Livno od 13. marta 2012. godine.

3. Zaključkom Općinske službe od 10. juna 2014. godine odbačen je zahtjev apelanta od 3. marta 2014. godine za „nastavak postupka uplanjenja u katastarske planove i upis vlasništva u zemljišne knjige nekretnina“ na nekretninama pobliže označenim predmetnim zaključkom. Apelant je predmetni zahtjev za nastavak postupka podnio jer je u međuvremenu pravosnažno okončan postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Livnu (rješenjem Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 4. marta 2013. godine), u kojem postupku je utvrđeno da postoji apelantovo pravo stvarne služnosti prolaza putem koji prolazi preko dijela nekretnina pobliže označenih navedenim rješenjem Kantonalnog suda.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinske službe od 10. juna 2014. godine, Federalna uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) je rješenjem od 21. novembra 2014. godine poništila osporeni zaključak i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

5. Rješenjem Općinske službe od 10. februara 2016. godine, postupajući po rješenju Federalne uprave od 21. novembra 2014. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta „u predmetu provođenja promjena prava na nekretninama u katastarskim i zemljišnim knjigama“ na nekretninama pobliže označenim predmetnim rješenjem.

6. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinske službe od 10. februara 2016. godine, Federalna uprava je rješenjem od 25. avgusta 2016. godine poništila osporeno rješenje i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

7. Rješenjem Općinske službe od 28. februara 2017. godine, postupajući po rješenju Federalne uprave od 25. avgusta 2016. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta „za donošenje rješenja i provođenje promjena po istom i uplanjenje puta na zemljištu kao nekretnini od javnog interesa u katastarskom operatu u K.O. Korita“.

8. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinske službe od 28. februara 2017. godine, Federalna uprava je rješenjem od 14. avgusta 2017. godine poništila osporeno rješenje i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

9. Zaključkom Općinske službe od 23. aprila 2018. godine, postupajući po rješenju Federalne uprave od 14. avgusta 2017. godine, odbačen je kao nerazumljiv „zahtjev apelanta podnesen tom organu 3. marta 2014. godine“.

10. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka Općinske službe od 23. aprila 2018. godine, Federalna uprava je rješenjem od 28. novembra 2018. godine poništila osporeni zaključak i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

11. Prema stanju apelacionog spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskom službom. Apelacioni navodi

12. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da postupak koji je pokrenuo 2011. godine i dalje traje, te da Općinska služba do dana podnošenja predmetne apelacije nije poduzela niti jednu radnju u postupku, nakon što je Federalna uprava svojim rješenjem od 28. novembra 2018. godine poništila osporeni zaključak te službe od 23. aprila 2018. godine i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

15. U vezi s navodima apelanta, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) propisano da „ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena“. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (3) navedenog zakona propisano da „ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava (1) ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku“. Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokretao upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudovima (po njegovom zahtjevu), Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju.

16. U konkretnom slučaju apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1062/21 (A.Č.) | Sudska praksa | Aktio