Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3288/19 (M. B.)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Kamata
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Naknada
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Vanparnični postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Eksproprijacija
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3288/19
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3288/19, rješavajući apelaciju Milana Bojića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Milana Bojića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Bijeljini kao predmet broj 80 0 V 062446 19 V 4.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Bijeljini da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 80 0 V 062446 19 V 4, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Milanu Bojiću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Bijeljini i Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Milana Bojića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 V 062446 19 Gž od 14. juna 2019. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milan Bojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, kojeg zastupa Sejfudin Krnjić, advokat iz Tuzle, podnio je 15. augusta 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 V 062446 19 Gž od 14. juna 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Pravobranilaštva Republike Srpske - sjedište zamjenika u Bijeljini, koje zastupa Republiku Srpsku (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača), zatraženo je 31. oktobra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni i Osnovni sud i protivnik predlagača su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 9. do 16. novembra 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Prethodni postupak
5. Rješenjem Republičke geodetske uprave - Područna jedinica Ugljevik (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) od 3. aprila 2014. godine izvršena je potpuna eksproprijacija nekretnina, preciznije određenih u izreci rješenja, čiji je vlasnik bio apelantov pravni prednik.
6. Nakon što je izvršena procjena ekspropriranih nekretnina i nakon ponuda i prijedloga koje su dali apelant i protivnik predlagača u pogledu visine naknade, te budući da u upravnom postupku nije došlo do postizanja sporazuma o visini naknade za predmetne nekretnine između apelanta i protivnika predlagača, kao korisnika eksproprijacije, predmet je, shodno članu 158. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku, dostavljen nadležnom sudu.
7. Postupajući po dostavljenom pravosnažnom rješenju Područne jedinice od 3. aprila 2014. godine, Osnovni sud je donio Rješenje broj 80 0 V 062446 14 V od 29. aprila 2015. godine kojim je utvrđena naknada za eksproprirane nekretnine uz isplatu zakonske zatezne kamate koja počinje teći od dana donošenja te odluke.
8. Protivnik predlagača se žalio protiv navedenog rješenja Osnovnog suda. Okružni sud je, odlučujući o žalbi, donio Rješenje broj 80 0 V 062446 15 Gž od 3. marta 2016. godine kojim je žalbu uvažio i predmet vratio na ponovno suđenje prvostepenom sudu.
Postupak u kojem je donesena osporena odluka
9. U ponovnom postupku Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 V 062446 17 V 3 od 15. novembra 2018. godine je utvrđena naknada za eksproprirane nekretnine, koje su preciznije određene u izreci rješenja, u ukupnom iznosu od 199.403,50 KM (stav I izreke). Stavom II izreke obavezan je protivnik predlagača da apelantu isplati iznos od 199.403,50 KM na ime naknade za eksproprirane nekretnine sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od dana donošenja te odluke, pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti rješenja pod prijetnjom mjera koje su predviđene Zakonom o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Stavom III izreke obavezan je protivnik predlagača da apelantu isplati iznos od 40.942,00 KM na ime troškova postupka 15 dana po pravosnažnosti rješenja pod prijetnjom prinudne naplate.
10. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u predmetnoj stvari rješenjem Republičke geodetske uprave - Područna jedinica Ugljevik od 3. aprila 2014. godine izvršena potpuna eksproprijacija nekretnina čiji je vlasnik bio apelantov pravni prednik. Dalje je navedeno da se naknada za eksproprirane nekretnine određuje u vanparničnom postupku poslije izvršene eksproprijacije ukoliko stranke ne postignu sporazum o naknadi, i to shodno odredbama čl. 53-67. Zakona o eksproprijaciji. Osnovni sud je, nadalje, obrazložio način na koji je utvrdio iznos naknade za eksproprirane nekretnine i dosuđene troškove postupka.
11. Obje vanparnične stranke su se žalile protiv navedenog rješenja Osnovnog suda.
12. Odlučujući o žalbama Okružni sud je Rješenjem broj 80 0 V 062446 19 Gž od 14. juna 2019. godine djelimično uvažio žalbu protivnika predlagača tako što je ukinuo rješenje Osnovnog suda od 15. novembra 2018. godine u dosuđujućem dijelu koji se odnosi na naknadu za eksproprirane objekte u visini od 111.452,00 KM, te u povodu apelantove žalbe je ukinuo i odluku o troškovima postupka, pa je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje (stav I izreke). Stavom II izreke apelantova žalba je odbijena, a u preostalom dijelu i žalba protivnika predlagača, pa je prvostepeno rješenje u preostalom dijelu potvrđeno.
13. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da su apelant i protivnik predlagača blagovremeno podnijeli žalbe protiv navedenog prvostepenog rješenja iz svih zakonskih žalbenih razloga. Navedeno je da se apelant u bitnom žali na odluku o kamati na dosuđeni iznos uz zahtjev za troškove žalbenog postupka, dok se protivnik predlagača žali na odluku u cijelosti. Okružni sud je, dalje, naveo da je žalba protivnika predlagača djelimično osnovana, dok apelantova žalba u odnosu na dosuđenu kamatu nije osnovana.
14. Nadalje je, između ostalog, navedeno da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi vezani za kamatu na dosuđeni iznos. Utvrđeno je da se, u skladu sa članom 61. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, visina naknade određuje prema prilikama u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o naknadi. To ukazuje, kako je dalje navedeno, da obaveza na isplatu tada i dospijeva. Nijedan propis ne ukazuje na dospjelost plaćanja naknade na neki drugi datum. Kako je naknada utvrđena upravo predmetnim prvostepenim rješenjem od 15. novembra 2018. godine, a prema prilikama iz tog perioda, od tada je protivnik predlagača u zakašnjenju u ispunjenju svoje utvrđene obaveze i dužan je od tada plaćati zakonsku zateznu kamatu, u smislu člana 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Činjenica da sudski postupak traje dugo i da apelant eventualno zbog toga trpi neku štetu nije od značaja za odluku o kamati u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji, te bi zahtjev za naknadu štete predstavljao posebno pravno pitanje u nekom drugom postupku.
15. Okružni sud je, u konačnici, odbio apelantove žalbene navode u odnosu na dosuđenu naknadu za zemljište i voćne zasade, utvrdivši da je u tom dijelu pobijana odluka pravilna. U odnosu na utvrđenu naknadu za eksproprirane objekte, Okružni sud je utvrdio da prvostepeni sud nije poštovao upute tog suda vezane za naknadu za eksproprirane objekte, te je ukinuo rješenje Osnovnog suda od 15. novembra 2018. godine u dosuđujućem dijelu koji se odnosi na naknadu za eksproprirane objekte i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Dalje je istakao da je, kako odluka o troškovima postupka zavisi od konačne odluke o glavnoj stvari, taj sud nužno ukinuo i odluku o troškovima postupka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i nediskriminacija iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije. Apelant je istakao da je osporenim rješenjem djelimično uvažena žalba protivnika predlagača i ukinuto prvostepeno rješenje Osnovnog suda od 15. novembra 2018. godine, i to u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi za građevinske objekte (u visini od 111.452,00 KM). Nadalje je istakao da je apelantova žalba odbijena u dijelu o zakonskim zateznim kamatama na iznos naknade za zemljište i voćne zasade i ostalo, čija vrijednost iznosi 87.551,50 KM, tako da one teku od donošenja navedenog prvostepenog rješenja od 15. novembra 2018. godine (koje je doneseno u ponovnom postupku) kao dana presuđenja, pa do isplate. Po apelantovom mišljenju, sudovi su pogrešno dosudili zatezne kamate u odnosu na početak toka zatezne kamate, jer mu je zatezna kamata trebalo da bude dosuđena od dana donošenja prvog prvostepenog rješenja od 29. aprila 2015. godine, kako je to apelant i tražio u podnesenoj žalbi. Dalje je naveo da nema drugog pravnog sredstva osim predmetne apelacije da ospori pravosnažni dio odluke o zateznim kamatama, jer, prema Zakonu o parničnom postupku, revizija se ne može izjaviti ako se osporavani dio odnosi na sporedna potraživanja, a zakonske zatezne kamate su sporedna potraživanja (mada te zakonske zatezne kamate premašuju iznos od 30.000,00 KM, što je u ostalim slučajevima uvjet za reviziju). Apelant smatra da je Okružni sud pogrešno primijenio član 61. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, da je u konkretnom slučaju relevantan ZOO kojim je propisana zakonska zatezna kamata, kao i Zakona o stopi zakonskih zateznih kamata. Istakao je da je ZOO propisano da dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje i zakonske zatezne kamate.
17. Apelant se u prilog svojoj tvrdnji pozvao na Rješenje Okružnog suda broj 80 0 V 005765 11 Gž 2 od 30. maja 2011. godine koje je pravosnažno i izvršeno a u kojem je određeno da se zakonske zatezne kamate računaju ne od dana donošenja prvostepenog rješenja (4. marta 2011. godine) koje je doneseno nakon ukidanja ranijeg prvostepenog rješenja, već od 3. marta 2009. godine kao dana donošenja prvog rješenja o određivanju naknade. Apelant je istakao da je Okružni sud u tom rješenju obrazložio da su u vrijeme donošenja naznačenog (prvog rješenja o određivanju naknade od 3. marta 2009. godine) utvrđene sve činjenice koje su značajne za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine i da nakon ukidanja tog (prvog rješenja od 3. marta 2009. godine) nije bilo nikakvih promjena, te da nije bilo osnova da se dosuđuje naknada zakonskih zateznih kamata koja teče od donošenja kasnijeg rješenja od 4. marta 2011. godine, te je Okružni sud odredio da zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja „prvog prvostepenog rješenja“ od 3. marta 2009. godine. Apelant smatra da je diskriminiran od Okružnog suda, koji je u predmetu koji je gotovo identičan apelantovom predmetu odlučio suprotno osporenoj odluci. Također, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu, jer mu je dosuđen manji iznos na ime zakonske zatezne kamate koja se računa od 15. novembra 2018. godine, a ne od 29. aprila 2015. godine. U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom apelant je od suda tražio da se zakonske zatezne kamate računaju od pokretanja postupka određivanja naknade pred prvostepenim sudom, a ne od dana donošenja rješenja kojim se određuje naknada za eksproprirane nekretnine (pogotovo u situaciji kada se rješenje više puta ukida, što je čest slučaj u ovim postupcima), pa se zakonske zatezne kamate određuju od dana donošenja posljednjeg rješenja. Po apelantovom mišljenju, takav stav sudovi, uglavnom, ne prihvataju (jer je strana koja treba platiti kamate država). Ako se u drugim postupcima kao što je naknada materijalne i nematerijalne štete zakonske zatezne kamate računaju najkasnije od podnošenja tužbe, a negdje i od dana nastanka štete, po apelantovom mišljenju, nema razloga da se to i u konkretnom slučaju ne računa po istim principima u pogledu datuma računanja kamata, jer su u momentu pokretanja postupka određivanja naknade poznate sve činjenice vezane za ekspropriranu nekretninu. Nadalje je istakao da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji traje više od pet godina, da je postupak hitne prirode i da je samo djelimično riješen. Stoga, apelant smatra da nije imao pravično suđenje u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
18. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u svemu ostaje kod jasnih razloga navedenih u obrazloženju odluke tog suda uz napomenu da se radi o odluci koja je samo djelomično postala pravosnažna. Okružni sud smatra da njegovom odlukom ni u čemu nisu povrijeđena apelantova ustavna prava.
19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciji naveo da u postupku pred tim sudom nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
20. Protivnik predlagača je u odgovoru na apelaciju naveo da osporenom odlukom nisu povrijeđena apelantova prava, i to zbog svih razloga navedenih u obrazloženju osporene odluke. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o eksproprijaciji (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 112/06, 37/07, 66/08 – ispravka, 110/08 i 121/10 – OUSRS, 2/15 - OUSRS i 79/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 61.
(1) Visina naknade za eksproprisanu nepokretnost u sudskom postupku određuje se prema okolnostima u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o naknadi.
(2) Ako je korisniku eksproprijacije predata nepokretnost u posjed prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, vlasnik ima pravo da bira da mu se naknada odredi ili prema okolnostima u vrijeme predaje nepokretnosti ili u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o naknadi.
Član 70. stav 1.
(1) Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, organ uprave će bez odgađanja dostaviti pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima nadležnom sudu na čijem području se nalazi eksproprisana nepokretnost, radi određivanja naknade u vanparničnom postupku.
Član 71.
Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost je hitan.
22. Zakon o vanparničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 36/09 i 91/16) u relevantnom dijelu glasi:
3. Određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti Član 157.
U postupku određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud određuje visinu naknade za eksproprisanu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli sporazum o naknadi za eksproprisanu nepokretnost.
Član 158. stav 1.
(1) Ako učesnici ne postignu sporazum o naknadi za eksproprisanu nepokretnost u roku od 60 dana po pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležni organ jedinice lokalne samouprave dostaviće pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku ponuđenog iznosa naknade ili o polaganju istog u depozit suda na čijem se području nalazi eksproprisana nepokretnost, radi određivanja naknade.
Član 159.
(1) Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.
(2)Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan i sud će odrediti ročište iz člana 160. ovog zakona u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za eksproprisanu nepokretnost.
(3)Sud može, na prvom ročištu nakon izjašnjenja učesnika u postupku i na bazi stanja u spisu donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisane nepokretnosti.
(4)Ukoliko sud ocijeni da treba izvesti druge dokaze koje učesnici predlože, a nađe da to ima značaja za određivanje naknade, sud će izvesti i te dokaze i donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisanu nepokretnost u roku od tri mjeseca, računajući od dana održanog prvog ročišta.
(5)Na prvostepeno rješenje učesnici u postupku imaju pravo žalbe u roku od osam dana, računajući od dana uručenja prvostepenog rješenja.
(6)O žalbi na prvostepeno rješenje nadležni sud će, u skladu sa odredbama ovog zakona, odlučiti o žalbi u roku od 45 dana.
(7)Ukoliko se ne ispoštuju rokovi iz st. 2., 3., 4., 5. i 6. ovog zakona, o razlozima prekoračenja rokova sudija koji vodi postupak pismeno će obavijestiti predsjednika suda u roku od tri dana, računajući od dana isteka rokova utvrđenih ovim članom.
23. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i «Službeni glasnik RS», br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima, jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
III - ZATEZNA KAMATA
Kad se duguje Član 277.
(1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
(2) Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate iz prethodnog stava ovog člana, ona teče i posle dužnikove docnje.
Član 324. stav 1.
Kad dužnik dolazi u docnju (1) Dužnik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. VI.Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka
26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
27. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
Dopustivost apelacije u odnosu na osporeno rješenje koje je u dijelu kojim je određena naknada za eksproprirano zemljište i voćne zasade postalo pravosnažno
29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 80 0 V 062446 19 Gž od 14. juna 2019. godine protiv kojeg u dijelu koji se osporava nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelant je osporeno rješenje primio 10. jula 2019. godine, a apelacija je podnesena 15. augusta 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelant pobija osporenu odluku, tvrdeći da su mu tom odlukom povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju, člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
34. Ustavni sud ističe da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem se određuje naknada za eksproprirane nekretnine i, s tim u vezi, početak toka zakonske zatezne kamate, pa, podržavajući svoju već ustanovljenu praksu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4296/14 od 15. februara 2017. godine, stav 24, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
A)U odnosu na osporene odluke
35. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer je osporenom odlukom pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
36. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
37. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni prava.
38. U vezi sa apelacionim navodima koji se odnose na početak toka dosuđenih kamata, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja presude Okružnog suda proizlazi da se zakonska zatezna kamata kod određivanja naknade za eksproprirano zemljište određuje od dana donošenja odluke kojom je utvrđena naknada za eksproprirano zemljište, slijedom čega je odbio kao neosnovane apelantove žalbene navode da je zakonska zatezna kamata trebalo da bude određena od 29. aprila 2015. godine kao dana donošenja prvog prvostepenog rješenja (koje je po žalbi ukinuto) umjesto od 15. novembra 2018. godine. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o apelantovom zahtjevu za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine u pogledu toka zakonske zatezne kamate na iznos dosuđen na ime naknade zbog eksproprijacije nekretnina, Ustavni sud podsjeća na standardnu sudsku praksu prema kojoj kamate teku od dana donošenja odluke o utvrđivanju naknade (vidi npr. odluke br. AP 1682/18 od 19. februara 2020. godine, AP 4240/14 od 19. aprila 2017. godine, AP 5522/14 od 10. maja 2017. godine, AP 5331/14 od 15. jula 2017. godine, AP 5464/15 od 20. decembra 2017. godine). Ustavni sud, nadalje, zapaža da je apelant u žalbi podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 15. novembra 2015. godine, kojim je sud utvrdio da zakonske zatezne kamate počinju teći od dana donošenja te odluke, pa do konačne isplate, naveo iste razloge kao i u apelaciji, a koje je Okružni sud ocijenio i dao obrazloženje zašto ti razlozi ne mogu dovesti do drugačije odluke suda. Pri tome se Okružni sud pozvao na relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji i ZOO iz čega Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne može izvesti zaključak da se radi o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.
39. Na osnovu navedenog, te podržavajući praksu u predmetima koji su pokretali identična pravna pitanja, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. B) Pravo na suđenje u „razumnom roku“
40. Ustavni sud zapaža da apelant predmetni postupak osporava i zbog njegove dužine trajanja, pa će Ustavni sud navedeni postupak razmotriti sa tog aspekta.
a)Relevantni principi
41. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
42. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
43. Također, i Evropski sud i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51, i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
b) Period koji se uzima u obzir
44. Ustavni sud zapaža da je predmetni vanparnični postupak pred Osnovnim sudom započeo u junu 2014. godine, shodno članu 70. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, odnosno članu 158. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku, te da do donošenja odluke Ustavnoga suda (prema stanju spisa) predmetni vanparnični postupak još nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste šest godina.
c) Analiza dužine trajanja postupka
45. U konkretnom slučaju radi se o vanparničnom postupku koji se vodi po službenoj dužnosti, shodno članu 159. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku, radi određivanja naknade za eksproprirane objekte. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju potrebno riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu.
46. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak trajao šest godina, da je djelimično okončan u odnosu na dio naknade za eksproprirano zemljište i voćne zasade, dok još uvijek nije okončan u odnosu na određivanje naknade za eksproprirane građevinske objekte. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu u prvom krugu postupka trebalo deset mjeseci da donese rješenje od 29. aprila 2015. godine, koje je Okružni sud, odlučujući u žalbenom postupku, u roku od jedne godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nadalje, u ponovnom postupku Osnovni sud je u roku od dvije godine i sedam mjeseci donio prvostepeno rješenje. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u ponovnom postupku u roku od šest mjeseci ponovo ukinuo prvostepeno rješenje u dijelu odluke o naknadi za eksproprirane građevinske objekte i troškovima postupka i vratio predmet na ponovno suđenje prvostepenom sudu. Zatim, Ustavni sud ukazuje na činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji se, u smislu izričitih zakonskih odredaba člana 71. Zakona o eksproprijaciji i člana 159. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, smatra hitnim i da ga je potrebno provesti u skladu s rokovima propisanim članom 159. Zakona o vanparničnom postupku. U odnosu na apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi apelantov doprinos dužini trajanja predmetnog postupka. Imajući u vidu konkretne okolnosti, Ustavni sud smatra da predmetni postupak traje van razumnog roka, imajući u vidu da je do sada trajao više od šest godina, da je djelimično okončan, odnosno da se u pogledu određivanja dijela naknade nalazi po treći put pred prvostepenim sudom. Također, Ustavni sud ima u vidu da je zakonom predviđeno hitno postupanje u predmetnom vanparničnom postupku.
47. U odnosu na ukupnu dužinu dosadašnjeg postupka i činjenicu da postupak još uvijek traje, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani, odnosno da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
48. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
49. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
50. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Zabrana diskriminacije
51. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
52. Član 14. Evropske konvencije glasi:
Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
53. Iako apelant nije eksplicitno naveo u vezi sa kojim pravom smatra da je diskriminiran, iz navoda apelacije proizlazi da smatra da je prekršena nediskriminacija iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da postoji diskriminacija ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivno ili razumno opravdanje. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi, Evropski sud, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je potrebno u svakom konkretnom slučaju ustanoviti da li se prema apelantu postupalo drukčije nego prema drugima u istim ili sličnim situacijama. Svako različito postupanje se ima smatrati diskriminacijom ako nema razumno i objektivno opravdanje, tj. ako ne stremi legitimnom cilju ili ako nema razumnog odnosa.
54. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelant svoje navode o diskriminaciji, zapravo, temelji na tvrdnjama da u istoj pravnoj situaciji postoje različite odluke suda. Međutim, Ustavni sud primjećuje da apelant uz apelaciju nije ponudio relevantne dokaze na osnovu kojih bi se mogao izvesti zaključak o postojanju diskriminacije po nekom zabranjenom osnovu (npr., spol, rasa, vjera, nacionalno ili socijalno porijeklo itd.). S obzirom na zaključke Ustavnog suda u vezi s pravom na pravično suđenje, imajući u vidu da apelant nije ponudio relevantne dokaze koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je osporenim odlukama diskriminiran po nekom zabranjenom osnovu, te imajući u vidu odluke Ustavnog suda donesene u identičnim pravnim situacijama iz kojih, zapravo, proizlazi isti tretman apelanta sa drugim licima u identičnoj situaciji, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje neosnovani.
Ostali navodi
55. Apelant, također, tvrdi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da se tvrdnje o povredi tih prava zasnivaju na istim navodima koji su već detaljno razmotreni u odnosu na pravo na pravično suđenje i za koje je utvrđeno da su neosnovani, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi neosnovani u pogledu prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
56. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje „u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer predmetni vanparnični postupak traje više od šest godina pri čemu još uvijek nije okončan, a redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za ovako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
57. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Okružni sud odbio apelantovu žalbu u pogledu apelantovog zahtjeva za određivanje toka zatezne kamate na dosuđenu naknadu za eksproprirane nekretnine i o tome dao detaljna i jasna obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku.
58. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje, jer apelant nije ponudio dokaze i argumente iz kojih proizlazi da je bio različito tretiran po nekom zabranjenom osnovu u odnosu na druga lica u identičnoj situaciji.
59. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
60. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević