Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-826/20 (A. T.)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-826/20
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 826/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Amir Turalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Amir Turalić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnih postupaka koji su nakon podnošenja apelacije okončani presudama Kantonalnoga suda u Tuzli broj 33 1 Rs 003995 18 Rsž 2 od 14. jula 2020. godine i broj 33 0 1 Rs 005585 18 Rsž od 15. februara 2021. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Amiru Turaliću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Amir Turalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, kojeg zastupa Alma Kadrić, advokat iz Živinica, podnio je 4. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnih postupka koji su se vodili pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 33 1 Rs 003995 18 Rsž 2 i 33 1 Rs 005585 18 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnoga suda, od Kantonalnoga suda zatraženo je 15. maja 2020. godine i 4. marta 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je isto zatraženo i od Općinskoga suda u Živinicama - Odjeljenje u Kladnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud ) 15. maja 2020. godine.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovore na apelaciju 9. juna 2020. godine i 16. marta 2021. godine, dok je Općinski sud odgovor na apelaciju dostavio 17. juna 2020. godine.
III.Činjenično stanje u predmetu
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
IPostupak u predmetu broj 33 1 Rs 003995 18 Rsž 2
5. Apelant je 17. oktobra 2014. godine podnio tužbu protiv tuženog (JP „Šume TK" d.d. Kladanj) radi isplate razlike u plaći – novčane rente.
6. Presudom Općinskoga suda broj 33 1 Rs 003995 14 Rs od 14. marta 2016. godine u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev i tuženi je obavezan da apelantu isplati iznos od 11.000,00 KM. Tuženi je uložio žalbu protiv presude.
7. Općinski sud je dostavio predmet Kantonalnome sudu na postupanje po žalbi tuženog 28. aprila 2016. godine.
8. Rješenjem Kantonalnoga suda broj 33 1 Rs 003995 16 Rsž od 24. augusta 2017. godine uvažena je žalba tuženog, prvostepena presuda je ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak.
9. Presudom Općinskoga suda broj 33 1 Rs 003995 17 Rs 2 od 30. januara 2018. godine obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade štete, zbog manje isplaćene plaće – novčane rente, isplati ukupan iznos od 6.678,38 KM. Tuženi je obavezan da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.306,98 KM. Tuženi je uložio žalbu protiv presude.
10. Općinski sud je 26. marta 2018. godine predmet dostavio Kantonalnome sudu na postupanje po žalbi tuženog.
11. Presudom Kantonalnoga suda broj 33 1 Rs 003995 18 Rsž 2 od 14. jula 2020. godine žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
IIPostupak u predmetu broj 33 1 Rs 005585 18 Rsž
12. Apelant je 17. aprila 2017. godine podnio tužbu protiv tuženog (JP „Šume TK" d.d. Kladanj) radi isplate izgubljene zarade na ime manje isplaćene plaće zbog rasporeda na drugo radno mjesto.
13. Presudom Općinskoga suda broj 33 1 Rs 005585 17 Rs od 5. januara 2018. godine obavezan je tuženi da apelantu isplati ukupan iznos od 8.705,56 KM na ime izgubljene zarade koja se ogleda u manje isplaćenoj plaći zbog rasporeda na drugo radno mjesto. Tuženi je obavezan da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.130,00 KM. Tuženi je uložio žalbu protiv presude.
14. Općinski sud je 28. februara 2018. godine predmet dostavio Kantonalnome sudu na postupanje po žalbi tuženog.
15. Presudom Kantonalnoga suda broj 33 1 Rs 005585 18 Rsž od 15. februara 2021. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da su tužbe podnesene 2014. i 2017. godine, a da postupci do trenutka podnošenja apelacije nisu bili okončani. Pri tome je istakao da su se spisi nalazili više od dvije godine pred Kantonalnim sudom. Apelant, nadalje, traži isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju oba parnična postupka. S tim u vezi, istakao je da su postupci vođeni u skladu s odredbama zakona, te da je apelacija neosnovana.
18. U odgovorima na apelaciju Kantonalni sud je predstavio hronološki tok postupka pred tim sudom u oba predmeta, te istakao da taj sud ima veliki broj neriješenih predmeta na parničnom referatu koji opterećuju rad ovog suda i utječu na njegovu efikasnost, pri čemu je naveo da se predmeti rješavaju u skladu s Planom rješavanja predmeta.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
20. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. U konkretnomu slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnim parničnim postupcima. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da su oba parnična postupka okončana nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda, bila je dopustiva i u vrijeme podnošenja.
23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnoga suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskoga suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da su određeni sudski postupci hitni (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Postupak u predmetu broj 33 1 Rs 003995 18 Rsž 2
30. Ustavni zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom od 17. oktobra 2014. godine, te da je okončan donošenjem presude Kantonalnoga suda od 14. jula 2020. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnoga postupka jeste pet godina i oko devet mjeseci.
31. Ustavni sud zapaža da se radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većega značaja za apelanta, te koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud ne nalazi da se radi o složenom predmetu.
32. Ocjenjujući ponašanje sudova Ustavni sud primjećuje da je presuda Općinskoga suda donesena 14. marta 2016. godine, dakle, nakon jedne godine i oko pet mjeseci od trenutka podnošenja tužbe. Nakon što je spis predmeta 28. aprila 2016. godine dostavljen Kantonalnome sudu na postupanje po žalbi tuženog taj sud je donio rješenje od 24. augusta 2017. godine kojim je prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje (dakle, razdoblje od jedne godine i četiri mjeseca). U ponovljenom postupku Općinski sud je donio presudu 30. januara 2018. godine (dakle, razdoblje od oko pet mjeseci), te spis dostavio na postupanje Kantonalnom sudu 26. marta 2018. godine. U okolnostima konkretnog slučaja Općinski sud je donio dvije meritorne odluke, budući da je prva presuda bila ukinuta, na koji način je svojim postupanjem u određenoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka. Odlučujući iznova o žalbi tuženog protiv prvostepene presude Kantonalni sud je donio odluku od 14. jula 2020. godine kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu odluku (dakle, razdoblje duže od dvije godine i tri mjeseca). Postupak u predmetu broj 33 1 Rs 005585 18 Rsž
33. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 17. aprila 2017. godine, a da je okončan donošenjem presude Kantonalnoga suda od 15. februara 2021. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnoga postupka jesu tri godine i oko deset mjeseci.
34. Ustavni sud najprije zapaža da se u ovom predmetu radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većega značaja za apelanta, te koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud ne nalazi da se radi o složenom predmetu.
35. Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak pokrenut apelantovom tužbom od 17. aprila 2017. godine, a da je presuda Općinskoga suda donesena 5. januara 2018. godine (dakle, razdoblje od oko devet mjeseci). U okolnostima konkretnoga slučaja navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojega se utvrđuje činjenično stanje koji služi kao temelj za donošenje sudske odluke. Ustavni sud dalje zapaža da je predmetni spis 28. februara 2018. godine dostavljen na postupanje po žalbi Kantonalnome sudu, te da je predmetni postupak okončan donošenjem drugostepene presude od 15. februara 2021. godine (dakle, razdoblje duže od dvije godine i devet mjeseci).
36. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnoga akta, odnosno prema Planu rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnome sudu zbog nedonošenja odluke u razumnome roku, zapazio da, kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnoga akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnoga akta koje je donijelo VSTV“, kao i u konkretnome slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi obavezni postupati u predmetima u razumnome roku, bez nepotrebnoga odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Nadalje, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, u skladu sa praksom Evropskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego da je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva neažurnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena neažurnost Kantonalnoga suda u oba postupka može okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je ukupnoj dužini trajanja predmetnih postupaka u odlučujućoj mjeri doprinijelo takvo neažurno postupanje Kantonalnoga suda, a u predmetu broj 33 1 Rs 003995 18 Rsž 2 u određenoj mjeri i postupanje Općinskoga suda.
37. Na osnovu izloženoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnih postupaka, koji su pri tomu po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
38. U smislu člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
39. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Evropskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnih postupaka, apelantu treba isplatiti ukupan iznos od 1.000,00 KM (tj. po 500,00 KM za oba postupka).
40. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
41. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
42. Apelant, također, navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
43. Ustavni sud u odnosu na predmet broj 33 1 Rs 003995 18 Rsž 2 zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje „u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da se radi o postupku koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, koji je trajao pet godina i oko devet mjeseci, a redovni sudovi nisu dali valjane razloge kojima bi opravdali svoje postupanje.
44. Ustavni sud u odnosu na predmet broj 33 1 Rs 005585 18 Rsž 2 zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje „u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da se radi o postupku koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, pri čemu je postupak trajao oko tri godine i oko deset mjeseci, od čega se pred Kantonalnim sudom vodio duže od dvije godine i devet mjeseci, a redovni sud nije dao valjane razloge kojima bi opravdao ovako dugo trajanje postupka.
45. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević