Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3872/20 („Premier Febeco" d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 21. 04. 2021.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3872/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-3872/20, rješavajući apelaciju „Premier Febeco" d.o.o. Mostar, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Premier Febeco" d.o.o. Mostar zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli pod brojem 33 0 Ip 276135 16 Ip, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Premier Febeco" d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 28. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 33 0 Ip 276135 16 Ip.

2. Apelant je 28. juna 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje, protiv izvršenika (,,Florex" d.o.o. Tuzla), na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 124139 13 Ps od 24. juna 2013. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze kod banaka detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje.

3. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 32 0 Ip 276135 16 Ip od 10. oktobra 2016. godine. Navedeno rješenje o izvršenju 18. oktobra 2016. godine dostavljeno je strankama u postupku, te „Ziraat Bank BH" d.d. kao prvoj banci navedenoj u prijedlogu za izvršenje. Banka je dopisom od 20. oktobra 2016. godine obavijestila sud da postoje smetnje za realizaciju rješenja o izvršenju zbog nedostatka sredstava na izvršenikovom računu, da je račun od ranije blokiran po više osnova, te da je rješenje o izvršenju dostavljeno na postupanje kod „Nova Banka" AD Banja Luka, kao narednoj banci navedenoj u rješenju o izvršenju.

4. Nadalje proizilazi da je Općinski sud 27. oktobra 2016. godine od „Nova Banka" AD Banja Luka obaviješten da Banka nije u mogućnosti izvršiti predmetno rješenje o izvršenju jer na izvršenikovom računu nema novčanih sredstava, da je Banka račun blokirala, da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju prinudne naplate, te isto proslijedila „NLB Banci“ d.d. Tuzla na dalje postupanje kao sljedećoj banci navedenoj u rješenju o izvršenju.

5. Dalje proizilazi da je Općinski sud 1. novembra 2016. godine obaviješten od „NLB Banka" d.d. Sarajevo da je rješenje o izvršenju zavedeno u blokadu po redoslijedu naloga prinudne naplate, da po rješenju o izvršenju Banka nije postupila zbog nedostatka novčanih sredstava na računu, te da je izvršenikov račun u blokadi od ranije.

6. Općinski sud je 7. novembra 2016. godine zaprimio dopis od „Addiko Bank“ kojim je obaviješten da Banka nije postupila po rješenju o izvršenju iz razloga nepostojanja sredstava na izvršenikovom računu, da su račun blokirali i rješenje o izvršenju zaveli u red prioriteta naplate.

7. Nadalje proizilazi da je Općinski sud 16. novembra 2016. godine obavijestio apelanta o smetnjama za provođenje izvršenja na izvršenikovim računima.

8. Apelant je dopisom od 24. novembra 2016. godine obavijestio sud da ostaje kod predloženog predmeta i sredstva izvršenja, uz zahtjev da radi ekonomičnosti postupka sud službenim putem od MUP-a TK zatraži podatke da li izvršenik u svom vlasništvu ima motornih vozila, te podatke od nadležnog Zemljišno-knjižnog ureda da li je izvršenik upisan kao vlasnik nekretnina.

9. Općinski sud je dopisom od 13. decembra 2016. godine od MUP-a TK zatražio podatake da li izvršenik ima motornih vozila u svom vlasništvu. MUP TK je 21. decembra 2016. godine obavijestio sud da nije u mogućnosti izvršiti provjere zbog nepotpunih podataka o izvršeniku i da je potrebno dostaviti izvršenikov ID broj. Općinski sud je zaključkom od 24. aprila 2017. godine apelantu naložio da u određenom roku sudu dostavi izvršenikov ID broj, te podatke o nekretninama u vlasništvu izvršenika, odnosno dokaz kako da te podatke nije mogao pribaviti od zemljišnoknjižnog ureda. Apelant je po zaključku suda postupio 10. maja 2017. godine.

10. Općinski sud je dopisom od 9. juna 2017. godine od MUP-a, TK zatražio podatke da li je izvršenik vlasnik motornog vozila. Općinski sud je 16. juna 2017. godine od MUP-a, TK obaviješten da izvršenik nema registrovanih vozila.

11. Općinski sud je dopisom od 16. oktobra 2017. godine od Zemljšno-knjižnog ureda zatražio dostavljanje podataka da li je izvršenik vlasnik nekretnina. Zemljišnoknjižni ured je 3. novembra 2017. godine obavijestio sud da izvršenik nije upisan kao vlasnik, odnosno suvlasnik na nekretninama za koje taj ured vodi evidenciju.

12. Općinski sud je zaključkom od 16. novembra 2017. godine naložio apelantu da predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja, jer se izvršenje ne može provesti na sredstvima koja su ranije predložena.

13. Apelant je dopisom od 1. decembra 2017. godine obavijestio Općinski sud da ostaje kod ranijeg zahtjeva, odnosno zahtijeva da ostane na snazi blokada izvršenikovih računa, te je naveo da će ukoliko dobije saznanja o postojanju druge izvršenikove imovine o tome odmah obavijestiti sud.

14. Općinski sud je 21. januara 2019. godine apelantu dostavio opomenu za plaćanje sudske takse, te je apelant dokaz o uplati sudske takse dostavio sudu 28. januara 2019. godine.

15. Nadalje proizilazi da apelant četiri godine i 10 mjeseci nakon pokretanja predmetnog izvršenja nije prinudnim putem namirio svoja potraživanja, u predmetu koji je u toku.

Apelacioni navodi

16. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

20. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na njegovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. S obzirom na činjenicu da je apelant postupak pokrenuo na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za njega od većeg značaja.

21. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi se na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

22. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku predloženo izvršenje dozvolio četiri mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (prijedlog za izvršenje je podnijet 28. juna 2016. godine, a rješenje o izvršenju je donijeto 10. oktobra 2016. godine), da je rješenje o izvršenju bez odlaganja, tj. 18. oktobra 2016. dostavio Banci na daljnje provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku F BiH.

23. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u konkretnom slučaju ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, jer je navedeno rješenje o izvršenju u razumnom roku dostavio Banci na daljnje provođenje, pri čemu nije mogao da utiče na dinamiku namirenja predmetnog potraživanja. Naime, Općinski sud nije mogao da utiče na priliv novca na izvršenikovim računima koji se vode kod više Banaka, te s tim u vezi nije odgovoran što se predmetno potraživanje u skladu sa izvršenikovim novčanim primanjima još uvijek nije namirilo. Dakle, Ustavni sud zapaža da su računi izvršenika blokirani, ali da na njima nema novčanih sredstava. Imajući u vidu navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, Općinski sud se ne može smatrati odgovornim što apelant nije namirio svoja potraživanja, jer sud nije odgovoran za stanje novčanih sredstava na izvršenikovim računima. Naime, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom Općinski sud je navedeno rješenje o izvršenju bez odlaganja dostavio nadležnim bankama na daljnje provođenje, a u cilju namirenja apelantovog potraživanja.

24. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud u cilju namirenja apelantovih potraživanja preduzimao i druge procesne radnje , tj. od nadležnog MUP-a je službenim putem tražio podatke da li izvršenik u svom vlasništvu posjeduje motorno vozilo, te je takođe u cilju namirenja apelantovih potraživanja od nadležnog Zemljišno-knjižnog ureda zatražio podatke da li izvršenik u svom vlasništvu ima nepokretnosti. Kako apelant u svom vlasništvu nema registrovano motorno vozilo, odnosno nije evidentiran kao vlasnik, niti suvlasnik nepokretnosti, to u konkretnom slučaju predstavlja objektivnu okolnost koja je uticala na nemogućnost prinudnog namirenja predmetnog potraživanja.

25. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u kojem na nemogućnost namirenja potraživanja Općinski sud nije mogao uticati, niti je odgovoran za priliv novčanih sredstava na izvršenikovom računu, kao ni za nepostojanje pokretne i nepokretne izvšenikove imovine, Ustavni sud, imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3872/20 („Premier Febeco" d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio