Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1035/21 (D.H.)

Odluka donesena 21. 04. 2021.

  • Krivična optužba - utvrđivanje
  • Kućni zatvor sa elektronskim nadzorom
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1035/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1035/21, rješavajući apelaciju koju je podnio D. H., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. H.

protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 42 0 K 053422 21 Iksž od 4. ožujka 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. D. H. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Maglaja, kojega zastupa Dževad Hrnjić, odvjetnik iz Žepča, podnio je 26. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 42 0 K 053422 21 Iksž od 4. ožujka 2021. godine. Apelant je dopunio apelaciju podneskom od 9. travnja 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskoga suda u Zavidovićima od 10. veljače 2021. godine odbijen je zahtjev apelanta za napuštanje prostorija u kojima izdržava kaznu zatvora kućnim zatvorom sa elektroničkim nadzorom.

3. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 4. ožujka 2021. godine odbijen je kao neutemeljen priziv branitelja apelanta izjavljen protiv prvostupanjskoga rješenja.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilne i potpune primjene odredbe iz čl. 43c. st. 2. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ), koja propisuje da se odluka da se kazna zatvora može izvršiti i kao kućni zatvor sa elektroničkim nadzorom temelji na ocjeni da, uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne, učinitelja kaznenoga djela nije prijeko potrebno uputiti u ustanovu na izdržavanje kazne zatvora, već da se i na ovakav način može postići svrha izvršenja kazne zatvora. Kantonalni je sud istakao da je prema odredbi čl. 23. st. 2. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija proistječe da sud nadležan za izvršenje kazne zatvora može u slučajevima osude na kaznu zatvora do jedne godine zatražiti od centra za socijalnu skrb izvješće o osobnim, obiteljskim i socijalnim prilikama osuđene osobe, radi ocjene da li se radi o osobi pogodnoj da bude upućena na izdržavanje kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom. Kantonalni je sud naveo da je prema st. 6. istoga članka propisano da se odlukom kojom se osuđena osoba upućuje na izdržavanje kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom može odrediti pravo te osobe da u određene dane i sate može napustiti prostorije u kojima stanuje, radi, između ostaloga, obavljanja redovitih radnih dužnosti. Kantonalni je sud istakao da prema tome, imajući u vidu navedene odredbe, proistječe da se o pravu osuđenoga na napuštanje prostorija u kojima stanuje odlučuje prilikom odlučivanja o promjeni kućnoga zatvora, pa u tomu pravcu prvostupanjski sud može cijeniti i raniju osuđivanost, kao i narav učinjenoga kaznenoga djela, jer se radi o okolnostima koje su od značaja za zaključak suda da li se kućnim zatvorom može postići svrha kažnjavanja i svrha izvršenja kazne zatvora. Kantonalni je sud istakao da u tomu smislu je prvostupanjski sud obrazložio razloge zbog kojih je zaključio da se u konkretnomu slučaju apelantu ne može odrediti pravo da u određene dane i sate može napustiti prostorije u kojima izdržava kućni zatvor sa elektroničkim nadzorom, s obzirom na zaključak toga suda da bi se izgubio svaki smisao izricanja kazne i ne bi se postigla specijalna i generalna prevencija. Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud ovakav zaključak utemeljio na činjenici da je apelant višestruko osuđivana osoba, ali i zbog same naravi kaznenoga djela. Kantonalni je sud istakao da je prema tomu prvostupanjski sud u cijelosti sagledao navode iz zahtjeva apelanta, kao i sve propisane okolnosti za primjenu kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom, o čemu je na temelju utvrđenoga činjeničnoga stanja pravilno odlučio sukladno odredbama čl. 43c. KZ i čl. 23. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju,.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, za utvrđivanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom ispunjenosti uvjeta za napuštanje prostorija u kojima apelant izdržava izrečenu kaznu zatvora kućnim zatvorom sa elektroničkim nadzorom predstavljao postupak u kojemu je «utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe» protiv apelanta, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

8. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnomu slučaju, radi o postupku po zahtjevu apelanta u kojemu apelant traži napuštanje prostorija u kojima izdržava izrečenu kaznu zatvora kućnim zatvorom sa elektroničkim nadzorom, a u kojemu je donesena osporena odluka Kantonalnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak ne tiče odlučivanja o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo ispunjenosti zakonskih uvjeta za napuštanje prostorija u kojima apelant izdržava kaznu zatvora kućnim zatvorom sa elektroničkim nadzorom (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-546/17 od 7. ožujka 2017. godine, AP-3829/19 od 30. listopada 2019. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnome postupku nije utvrđivala utemeljenost kaznene optužbe protiv apelanta u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa taj članak u konkretnome slučaju nije primjenjiv. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1035/21 (D.H.) | Sudska praksa | Aktio