Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1099/21 (Grad Banjaluka)

Odluka donesena 21. 04. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1099/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-1099/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Grad Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Grad Banjaluka protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 020710 20 Uvp 2 od 19. januara 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Grad Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske-sjedište zamjenika Banjaluka, podnio je 2. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 020710 20 Uvp 2 od 19. januara 2021. godine.

2. Zaključkom Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava), područna jedinica Banjaluka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) od 5. januara 2017. godine odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Područne jedinice od 1. decembra 2015. godine (kojim je utvrđeno da je „Naš dom“ a.d. Banjaluka stekao pravo svojine kupovinom državnog kapitala u ODP „Naš dom“ Banjaluka na poslovnom objektu-upravnoj zgradi na način pobliže opisan izrekom tog rješenja).

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka Područne jedinice od 5. januara 2017. godine, Republička uprava je rješenjem od 21. aprila 2017. godine predmetnu žalbu odbila kao neosnovanu.

4. Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Presudom broj 11 0 U 020710 20 U 2 od 19. avgusta 2020. godine odbio kao neosnovanu tužbu apelanta podnesenu protiv rješenja Republičke uprave od 21. aprila 2017. godine.

5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 19. avgusta 2020. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 U 020710 20 Uvp 2 od 19. januara 2021. godine predmetni zahtjev apelanta odbio.

6. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je i po ocjeni tog suda pravilno prijedlog apelanta za ponavljanje upravnog postupka okončanog pravosnažnim rješenjem od 1. decembra 2015. godine odbačen, jer je isti podnesen neblagovremeno. Vrhovni sud je naveo da iz spisa predmeta proizlazi da je Gradonačelnik (apelanta) u podnesku od 6. oktobra 2016. godine upućenom Područnoj jedinici naveo da je „rješenjem od 1. decembra 2015. godine utvrđeno da je „Naš dom“ a.d. Banjaluka stekao pravo svojine kupovinom državnog kapitala u ODP „Naš dom“ Banjaluka na poslovnom objektu…“. Vrhovni sud je u vezi s tim naveo da je odredbama člana 237. Zakona o opštem upravnom postupku propisano da stranka može tražiti ponavljanje postupka u roku od mjesec dana od dana kada joj je rješenje dostavljeno, a da se, prema sudskoj praksi (ako stranci koja nije učestvovala u upravnom postupku, a smatra da je trebala učestvovati u tom postupku) vrijeme kada je ta stranka saznala za rješenje i njegovu sadržinu izjednačava sa dostavom rješenja stranci. Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju trebalo utvrditi kada je apelant saznao za prvostepeno rješenje i njegovu sadržinu, jer od tog momenta teče rok od 30 dana za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, te da, kako iz dokaza u spisu-podneska Gradonačelnika 6. oktobra 2016. godine, proizlazi da je apelant najkasnije tog datuma bio upoznat sa prvostepenim rješenjem i njegovim sadržajem, onda je prijedlog za ponavljanje postupka apelant mogao podnijeti najkasnije do 6. novembra 2016. godine. Vrhovni sud je zaključio da, budući da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 30. novembra 2016. godine, to je isti neblagovremen, jer je podnesen po proteku roka od 30 dana od dana saznanja za rješenje i njegov sadržaj čije se ponavljanje traži. Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog sudawww.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo isključivo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1099/21 (Grad Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio