Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-944/21 (V. Č. i M.K.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-944/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-944/21, rješavajući apelacije Vukašina Čomića i M. K., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Vukašin Čomić i M. K. protiv Presude Kantonalnoga suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 033498 20 Kž od 11. veljače 2021. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-944/21
1. Vukašin Čomić (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Bileće, kojeg zastupa ZOU Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac iz Mostara, podnio je 23. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 K 033498 20 Kž od 11. veljače 2021. godine.
2. AP-1059/21
2. M. K. (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Republike Hrvatske, kojeg zastupa Ivana Grizelj Ćorluka odvjetnica iz Gruda, podnio je 29. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda broj 63 0 K 033498 20 Kž od 11. veljače 2021. godine.
3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, apelanti su oglašeni krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela Krivotvorenje isprave iz čl. 373 st. 1, u svezi s čl. 55 Kaznenog zakona F BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), pa je prvoapelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a drugoapelant na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca. Pored toga, apelantima je temeljem odredbe čl. 78 st. 1. KZ FBiH, izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, kao predmeta koji su upotrijebljeni za počinjenje kaznenog djela, a postoji opasnost da će ponovno biti upotrijebljeni za počinjenje kaznenog djela, te će se oduzeti predmeti uništiti.
4. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je naveo je da je na glavnoj raspravi proveo dokaze tužiteljstva i drugoapelanta (saslušanje svjedoka i provođenje materijalnih dokaza), dok prvoapelant nije predlagao dokaze. Prvostupanjski sud je naveo da je utvrđeno da je prvoapelant 3. i 4. listopada 2016. godine, na Međunarodnom graničnom prijelazu, prilikom kontrole teretnog motornog vozila, na kojem su bila natovarena drva za ogrjev, djelatnicima Granične policije prezentirao na uvid lažne račune ovjerene i izdane od nepostojećeg društva "Drvopromet" d.o.o. Gacko sa datumima 3. i 4. listopada 2016. godine. Dalje je naveo da je utvrđeno da su djelatnici granične policije 7. listopada 2016. godine od prvoapelanta privremeno oduzeli lažni račun za drva za ogrjev od 25. rujna 2016. godine, koji je ovjeren pečatom nepostojećeg Poduzeća za trgovinu, pomet i usluge „Drvopromet“ d.o.o. Gacko, kao i dva bjanko računa koji su bili nepopunjeni i ovjereni pečatom nepostojećeg Poduzeća za trgovinu, pomet i usluge „Drvopromet“ d.o.o. Gacko. U pogledu toga, prvostupanjski sud je zaključio da je prvoapelant nabavio račun od 25. rujna 2016. godine, kao i dva bjanko računa u namjeri da prilikom prelaska državne granice navedene lažne račune uporabi kao prave, budući da je već koristio lažne račune od navedenog nepostojećeg gospodarskog društva, pa je logično i nedvojbeno da je i navedene račune nabavio u navedenom cilju. S tim u svezi, prvostupanjski sud je smatrao da je isprava uporabljena onda kada je prispjela i zapažena od onog kome je upućena, a da je posljedica ovog kaznenog djela ugrožavanje sigurnosti i zakonitosti pravnog prometa i da nastaje onog momenta kada je stvorena mogućnost da krivotvorena isprava proizvede djelovanje u zasnivanju, mijenjanju ili prestanku pravnih odnosa, a da je djelo dovršeno čim je lažna isprava uporabljena (irelevantno je da li je ostvarena i svrha njene uporabe). Stoga, kad se ima u vidu utvrđenje da je prvoapelant 3. i 4. listopada 2016. godine, na Medunarodnom graničnom prijelazu prezentirao na uvid lažne račune, prvostupanjski sud je istakao da je prvoapelant lažne isprave (račune) uporabio kao prave. Prvostupanjski sud je naveo da je ocjenom svih okolnosti i samog načina počinjenja kaznenog djela prvoapelant u vrijeme izvršenja kaznenog djela bio svjestan svog djela i htio njegovo počinjenje, te je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom (ovakav zaključak proizlazi iz činjenica da je prigodom granične kontrole lažne račune za drva za ogrjev prezentirao djelatnicima granične policije, kao i iz činjenice da su kod istog pronađena dva lažna nepopunjena računa). Nadalje, naveo je drugoapelant na Međunarodnom graničnom prijelazu, 29. i 30. rujna, 1., 3. i 6. listopada 2016. godine prilikom kontrole teretnog motornog vozila, na kojem su bila natovarena drva za ogrjev, prezentirao na uvid lažne račune ovjerene i izdane od nepostojećeg društva "Niv" d.o.o. Gacko, u namjeri da prilikom prelaska državne granice navedene lažne račune uporabi kao prave. Zatim je naveo da je utvrđeno da su 7. listopada 2016. godine djelatnici granične policije od drugoapelanta privremeno oduzeli tri lažna bjanko računa koji su bili nepopunjeni i ovjereni pečatom nepostojećeg Poduzeća za trgovinu, pomet i usluge "Niv" d.o.o. Gacko. U pogledu toga, prvostupanjski sud je zaključio da je drugoapelant nabavio tri lažna bjanko računa koji su bili nepopunjeni i ovjereni pečatom nepostojećeg poduzeća za trgovinu, u namjeri da prilikom prelaska državne granice navedene lažne račune uporabi kao prave, budući da je već koristio lažne račune od navedenog nepostojećeg gospodarskog društva, pa je logično i nedvojbeno da je i navedene bjanko račune nabavio u navedenom cilju. S tim u svezi, prvostupanjski sud je smatrao da je isprava uporabljena onda kada je prispjela i zapažena od onog kome je upućena, a da je posljedica ovog kaznenog djela ugrožavanje sigurnosti i zakonitosti pravnog prometa i da nastaje onog momenta kada je stvorena mogućnost da krivotvorena isprava proizvede djelovanje u zasnivanju, mijenjanju ili prestanku pravnih odnosa. Pri tome je naveo da je djelo dovršeno čim je lažna isprava uporabljena, te je irelevantno je li ostvarena i svrha njene uporabe. Imajući u vidu utvrđenje da je drugoapelant , na Međunarodnom graničnom prijelazu, prezentirao na uvid lažne račune ovjerene i izdane od nepostojećeg društva, prvostupanjski sud je zaključio da je drugapelant navedene lažne isprave (račune) uporabio kao prave. Prvostupanjski sud je naveo da ocjenom svih okolnosti, kao i samog načina počinjenja kaznenog djela, drugapelant u vrijeme izvršenja kaznenog djela bio svjestan svog djela i htio njegovo počinjenje. Kazneno djelo po ocjeni suda je počinjeno s izravnom namjerom, što proizlazi iz činjenica da je prigodom granične kontrole lažne račune za drva za ogrjev prezentirao djelatnicima granične policije, kao i iz činjenice da su kod drugoapelanta pronađena tri lažna nepopunjena računa. Također, naveo je da se u konkretnom slučaju, sukladno odredbama čl. 55. KZ F BiH (onda kada počinitelj s namjerom počini više istih ili istovrsnih kaznenih djela koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu) radi o produljenom kaznenom djelu. Imajući u vidu da su apelanti kazneno djelo ponavljali više puta u kratkom razdoblju, prvostupanjski sud je zaključio da su apelanti počinili kazneno djelo Krivotvorenje isprave iz čl. 373. st. (1) KZ FBiH s izravnom namjerom, pri čemu se radilo o produljenom kaznenom djelu, a ne o stjecaju kaznenih djela.
5. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je apelante oglasio krivima zbog počinjenja produljenog kaznenog djela Krivotvorenje isprave iz čl. 373 st. 1, u svezi sa čl. 55 KZ F BiH, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge. Dalje je naveo da je prvostupanjski sud pravilno cijeneći iskaze, kako obrane, tako i optužbe, saslušanih svjedoka, te materijalne dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, na istim pravilno utemeljio krivnju apelanata. Nadalje, u odnosu na prizivni prigovor da je prvostupanjski sud neovlašteno izmijenio činjenični opis optužnice u odnosu na apelante, te da se pobijana presuda temelji na činjenicama koje su različite od činjenica sadržanih u optužnici, Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud ovlašten izvršiti u presudi odgovarajuće izmjene činjeničnog opisa djela, u odnosu na opis djela iz optužnice i to u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem, a što je u konkretnom slučaju (u osnovi radi o istom događaju). Stoga je naveo da ne postoji povreda objektivnog identiteta optužnice, na što se prizivi apelanta neutemeljeno upućuju. Nadalje, u pogledu prizivnog prigovora da su svjedoci naknadno davali svoje iskaze, koje izjave su vezane za predmetne račune i da davanje naknadnih izjava, unaprijed pripremljenih, dovodi do zaključka da se radi o nezakonitim dokazima Kantonalni sud je istakao da su apelanti bili dužni navesti odredbe ZKP-a FBiH, Ustava ili Međunarodnih ugovora, koje odredbe su povrijeđene u odnosu na dokaz za koji smatra da je nezakoniti. Kako je prizivni prigovor paušalan, Kantonalni sud je naveo da se takav navod nije mogao niti ispitati, a niti je braniteljica u tijeku dokaznog postupka pružila dokaze koji potvrđuju njezinu tvrdnju da su izjave svjedoka bile pripremljene unaprijed. Konačno, u pogledu prizivnih prigovora apelanata, da tužiteljstvo nije ponudilo dokaze da su apelanti imali namjeru da račune uporabe kao prave, a niti je dokazano postojanje bitnih elemenata kaznenih djela koja su apelantima stavljena na teret, Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud kako u pogledu postojanja namjere, tako i u pogledu postojanja bitnih elemenata produljenog kaznenog djela Krivotvorenje isprave iz čl. 373 st. 1, u svezi sa čl. 55 KZ F BiH, dao valjane razloge.
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-944/21
7. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
8. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti u suštini, smatraju da je sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise. Osim toga, drugoapelant se pozvao i na povredu zabrane diskriminacije, ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnoga suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević