Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3443/20 (Z. B.)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3443/20
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 3443/20, rješavajući apelaciju Zlatana Bektića, na osnovu člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Zlatan Bektić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ip 144127 17 Ip od 24. februara 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zlatan Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 21. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Ip 144127 17 Ip od 24. februara 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatražen odgovor na apelaciju 10. decembra 2020. godine, te od Vlade Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Vlada) 30. marta 2021. godine.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 23. decembra 2020. godine, a Vlada 9. aprila 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 20. februara 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Zeničko-dobojskog kantona na osnovu izvršne isprave - Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 K 028476 16 K od 9. decembra 2016. godine. Kao sredstvo izvršenja predložena je zapljena izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenom žiroračunu koji se vodi kod banke, detaljno navedene u prijedlogu za izvršenje.
6. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 43 0 Ip 144127 17 Ip od 24. februara 2017. godine. Općinski sud je rješenje o izvršenju 3. marta 2017. godine dostavio IKB d.d. Zenica radi daljnjeg provođenja. IKB d.d. Zenica je 17. marta 2017. godine obavijestila sud da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju po redoslijedu prijema, te da će po njemu postupiti nakon osiguravanja sredstava na poziciji za tu namjenu u budžetu Zeničko-dobojskog kantona.
7. Nadalje, proizlazi da je izvršenik podneskom od 27. marta 2017. godine obavijestio sud da je postupio po navedenom rješenju o izvršenju, te da je apelantu u cijelosti isplatio predmetno potraživanje. Općinski sud je zaključcima od 20. juna 2017. i 26. juna 2018. godine naložio apelantu da se očituje o izvršenikovim navodima. Apelant se o zaključcima suda očitovao, te je dopisima od 28. juna 2017. i 5. jula 2018. godine obavijestio sud da je njegovo potraživanje samo djelimično isplaćeno. Općinski sud je apelantove podneske dostavio izvršeniku, te IKB d.d. Zenica, odnosno ASA banci d.d. kao pravnom sljedniku IKB d.d. Zenica.
8. Dalje proizlazi da predmetno rješenje o izvršenju nije u cijelosti provedeno. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacija
9. Apelant smatra da mu je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b)Odgovori na apelaciju
10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok predmetnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.
11. Vlada (Ministarstvo za pravosuđe i upravu) navela je, između ostalog, da se apelant nalazi na 2.621. mjestu u redoslijedu isplate po osnovu Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 43 0 lp 144127 17 lp od 24. februara 2017. godine. Vlada je navela da će apelantova potraživanja isplatiti u skladu sa Akcionim planom aktivnosti potrebnih za izvršenje generalnih mjera naloženih presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kunić i drugi protiv BiH od 31. oktobra 2019. godine i vremenskim okvirom za njihovu realizaciju, te je ukazala na noviju praksu Evropskog suda za ljudska prava u odluci Evropskog suda Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine.
V.Relevantni propisi
12. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02 - ispravka, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05, 32/07 i 88/08) Za potrebe ove odluke korištena je neslužbena prečišćena verzija objavljena na www.ustavnisudfbih.ba) u kojoj relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…]
13. U Ustavu Zeničko-dobojskog kantona („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ br. 7/96, 1/96, 10/00, 8/04 i 10/04) relevantne odredbe glase:
II - LJUDSKA PRAVA I OSNOVNE SLOBODE
Član 10.
U ostvarivanju svojih nadležnosti Kanton:
a) poduzima sve potrebne mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih u članovima II. A. 1. do 7., i predviđenih u instrumentima Aneksa Ustava Federacije i djeluje u skladu s Ustavom.
V - STRUKTURA KANTONALNE VLASTI
B) IZVRŠNA VLAST
Član 5.
Nadležnosti Vlade Vlada je nadležna za:
[…]
b) izvršava odluke svakog kantonalnog ili federalnog suda i obavlja svaku drugu ovlaštenost povjerene Kantonu od federalne vlasti.
[…]
14. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18 - Rješenje USBiH i 25/20 - OUSBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
15. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonā – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretnu apelaciju, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da mu je, zbog neizvršenja predmetnog rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
18. Član 6. stav 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Pravo na imovinu Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]
19. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Te garancije se odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti.
20. Ustavni sud konstatira da predmetna apelacija pokreće pitanje propusta javne vlasti, konkretno Zeničko-dobojskog kantona, da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 1636/18 od 12. marta 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona. Pri tome je ukazao da je, i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano preduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku, Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je, s tim u vezi, zaključio da „to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima“. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe, u principu, ovlašteno da podnese pojedinačnu apelaciju. Međutim, to dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koje uzrokuju preopterećenost u radu Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
22. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata. Naime, naložio je Vladi Zeničko-dobojskog kantona da preduzme adekvatne i dovoljne mjere s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
23. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštivanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast, kao budžetski korisnik, nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku a, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Također, neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dovoljne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
24. Pri tome Ustavni sud je naglasio da cilj ove odluke nije da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a koji se nisu obraćali Ustavnom sudu. To bi bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata, tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.
25. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine, broj 46852/13 i dr., te presudama Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakasnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova u kombinaciji s nepostojanjem djelotvornog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je, stoga, razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je, s tim u vezi, zaključio u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na cijelu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući da se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov treba da ostvare u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
26. U skladu sa navedenim principima i standardima, Ustavni sud je, prateći izvršenje ranije datih naloga iz ranijih odluka o istom pitanju, obaviješten o mjerama koje je Vlada Zeničko-dobojskog kantona preduzela radi uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku. Ustavnom sudu je dostavljen Akcioni plan tog kantona od 31. oktobra 2019. godine kojim je obuhvaćen ukupan dug po ovom osnovu i predviđen rok isplate dugovanja. Vlada Kantona je ukazala da preduzima neophodne korake u okviru raspoloživih mogućnosti da uspostavi i provede generalne mjere u skladu sa nalozima Ustavnog suda i Evropskog suda iz ranijih odluka u kojima je dosljedno ukazivano na nužnost iznalaženja održivog rješenja za ovo pitanje. Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je Akcioni plan u tom kontekstu razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava. Ustavni sud primjećuje da je Vlada Zeničko-dobojskog kantona i u odgovoru na predmetne apelacije ukazala na ranije dostavljeni Akcioni plan i relevantnu praksu Evropskog suda.
27. U vezi s navedenim, Ustavni sud upućuje na odluku Evropskog suda Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine, u kojoj je Evropski sud, razmatrajući aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona u razumnom roku, ukazao na vlastitu i praksu Ustavnog suda u vezi sa ovim pitanjem, te dovodeći u vezu ranije date naloge javnoj vlasti radi uspostavljanja općih mjera kojim bi kako za aplikante, tako i za ostale imaoce sudskih oduka na teret budžeta tog kantona bilo omogućeno da naplate svoja potraživanja u razumnom roku, te utvrdio da je Zeničko-dobojski kanton usvojio Akcioni plan 31. oktobra 2019. godine kako bi implementirao opće mjere iz odluke Evropskog suda Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, § 34, od 14 novembra 2017. godine). Vlada je informirala Sud da je Zeničko-dobojski kanton 31. oktobra 2019. godine donio Akcioni plan kako bi implementirao generalne mjere naznačene u presudi Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, tačka 34, 14. novembra 2017. godine). Priložena je lista od 3.256 neizvršenih domaćih presuda. Plan je prikazao ukupan dug u iznosu od gotovo 300.000.000 KM: približno 150.000.000 KM na ime glavnice, 6.500.000 KM na ime troškova postupka i 138.000.000 KM na ime zatezne kamate. U njemu se, također, navodi da će presude biti izvršene hronološkim redoslijedom do 2041. godine: naprimjer, ako je rješenje o izvršenju doneseno 2008. godine, presuda će biti izvršena 2020. ili 2021. godine, ako je rješenje o izvršenju doneseno 2009. godine, presuda će biti izvršena 2022. godine i tako dalje. Najveći broj presuda koje se razmatraju u ovom predmetu će tako biti izvršen u narednih nekoliko godina. Zeničko-dobojski kanton se obavezao da će u tu svrhu izdvajati više od 13.000.000 KM godišnje, što predstavlja gotovo 4% njegovog budžeta za 2019. godinu. Ocjenjujući navedeni Akcioni plan u kontekstu visine godišnjeg budžeta Zeničko-dobojskog kantona, te drugih relevantnih okolnosti, Evropski sud je ustanovio da je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen Akcionim planom u konkretnom slučaju opravdan. Evropski sud je pri donošenju ovakve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu, posebno poredeći ovaj dug sa uporedivim predmetom, dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu doseže 85% njenog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je, također, uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema radi smanjenja svojih obaveza, jer su u ovaj problem uključeni i drugi relevantni učesnici, kao što je Sindikat državnih službenika. Što se tiče zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpjeli nematerijalnu štetu zbog nastalog kašnjenja, Evropski sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Evropski sud u ovom dijelu složio s Ustavnim sudom (vodeća odluka Ustavnog suda BiH broj AP 1117/17 od 12. marta 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) da dosuđene zakonske zatezne kamate predstavljaju donekle naknadu za pretrpljeno kašnjenje. Evropski sud je utvrdio da su nadležne vlasti izvršile generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, te je ustanovio da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije, pa ih je brisao s liste predmeta Evropskog suda u smislu člana 37. Evropske konvencije.
28. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zaključuje da je evidentno da će apelant, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja prema Akcionom planu od 31. oktobra 2019. godine u razumnom roku koji, u smislu navedene prakse, pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani. VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da će apelant naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona u razumnom roku prema Akcionom planu od 31. oktobra 2019. godine koji pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona, pa, u vezi s tim, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
30. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević