Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1116/21 (M.G.)
Odluka donesena 21. 04. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1116/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-1116/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela M. G., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela M. G.
protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0005252 20 od 28. siječnja 2021.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. G. (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Sanjin Bandović, odvjetnik iz Živinica, podnijela je 5. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0005252 20 od 28. siječnja 2021. godine.
2. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva Tuzlanskoga kantona (u daljnjemu tekstu: Kantonalni tužiteljstvo) od 5. rujna 2019. godine (pogrešno naznačeno 2018. godine) odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv M.B., ministrice Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskoga kantona, te A.F., E.Š., M.R., S.H. i N.K., kao članova privremenoga Školskoga odbora Javne ustanove Srednja muzička škola u Tuzli, i Z.M., kao ravnatelja navedene škole, jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljeni počinili kazneno djelo Zlouporaba položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. st. 1. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ), kao niti neko drugo kazneno djelo propisano KZ.
3. Rješenjem Kantonalnoga tužiteljstva od 7. prosinca 2020. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba apelantice podnesena protiv naredbe Kantonalnoga tužiteljstva o neprovođenju istrage od 5. rujna 2019. godine. U obrazloženju odluke Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da navodima i razlozima na koje se poziva pritužba se u biti ne dovodi u pitanje niti jedan relevantan zaključak iz naredbe, koji se kao takvi temelje na tužiteljskoj ocjeni prikupljenih dokaza, spisa i poduzetih radnji, a posebno dva zapisnika o saslušanju kao svjedoka apelantice, koja je saslušana u tomu svojstvu od ovlaštenih službenih osoba ali i neposredno od tužitelja. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da je analizirana kompletna pribavljena dokumentacija koja se vezuje sa sporni izbor ravnatelja škole, sa konačnim zaključkom da ne postoje osnovi sumnje o počinjenju kaznenih djela prijavljenih osoba. Kantonalno je tužiteljstvo istaklo da tvrdnje glede pritužbe o diskriminatornome djelovanju tužiteljice prema apelantici kao podnositeljici kaznene prijave i negativnome efektivnome učinku po njezina prava, da je ona kao oštećena različito tretirana u odnosu na osumnjičene, sa tvrdnjom da su potonji u privilegiranoj poziciji u odnosu na nju, te da su zanemareni suštinski navodi iz kaznene prijave, su potpuno paušalni, proizvoljni i ničim utemeljeni.
4. Obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 28. siječnja 2021. godine apelantica je obaviještena da je razmatranjem dokumentacije spisa Kantonalnoga tužiteljstva, na temelju čl. 9. st. 1. u svezi sa čl. 20. st. 1. Zakona o federalnome tužiteljstvu ocijenjena neutemeljenim pritužba koju je apelantica podnijela ovome tužiteljstvu, te je zaključeno da su pravilne odluke Kantonalnoga tužiteljstva donesene u navedenome predmetu.
Apelacioni navodi
5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da su je zbog donošenja osporenoga obavještenja Federalnoga tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelantica u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.
8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv trećih osoba, u kojemu se apelantica pojavljuje u ulozi podnositeljice kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv drugih osoba, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak
1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka
1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije (kao akcesornih prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević