Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-995/21 (F. Š. i drugi)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-995/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-995/21, rješavajući apelaciju Fikreta Šarića i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Fikret Šarić, Mustafa Ćuprija, Denis Kurgaš, Midhat Žunić, Hasib Nezirević, Husein Tumbul, Mate Šunjić, Rešad Tupani, Sabahudin Vreto, Omer Čuhara, Sanel Pojata, Admir Hasić, Adnan Husejnović, Aziz Zoronjić i Jakub Ašćerija protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 424406 16 Rsž od 17.

prosinca 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Fikret Šarić, Mustafa Ćuprija, Denis Kurgaš, Midhat Žunić, Hasib Nezirević, Husein Tumbul, Mate Šunjić, Rešad Tupani, Sabahudin Vreto, Omer Čuhara, Sanel Pojata, Admir Hasić, Adnan Husejnović, Aziz Zoronjić i Jakub Ašćerija (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 23. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 424406 16 Rsž od 17. prosinca 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, odbačena je tužba kojom su apelanti tražili da se ponište kao protuzakonite odluke o oglašavanju odgovornim apelanata i izricanju mjere pismenih upozorenja pred otkaz ugovora o radu, a koje su donesene od strane tuženika (KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo).

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je među strankama nesporno da je tuženik ( KJKP „Gradski saobraćaj“ Sarajevo) donio odluke o oglašavanju odgovornim apelanata i izricanju mjere, kojim su apelanti oglašeni odgovornim za povredu radne obaveze i izrečena im opomena pred otkaz ugovora o radu (zbog povrede radne obaveze iz članka 6. stavak 1. točka 12. Pravilnika o odgovornosti zaposlenika za povrede radnih obaveza tuženika). S tim u svezi, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud cijenio odredbu članka 16. Zakona o parničnom postupku, te pravilno zaključio da donošenjem odluke o oglašavanju odgovornim apelanata i izricanjem mjera opomene pred otkaz ugovora o radu, apelantima nisu povrijeđena prava iz radnog odnosa. Naime, predmetne odluke nisu proizvele negativan učinak na njihova prava iz radnog odnosa, niti je njima poslodavac promijenio sadržaj radnog odnosa na štetu apelanata ili im eventualno uskratio pravo (npr. odbio zahtjeve) koje im pripada. Kantonalni sud je naveo da u konkretnoj pravnoj stvari, predmetne odluke poslodavca nisu odluke propisane odredbom članka 103. stavak 1. Zakona o radu, s obzirom da se radi o izjavama koje nemaju neposredan pravni učinak i kojima, još uvijek, nije povrijeđeno pravo apelanata iz radnog odnosa, nego predstavljaju odraz zakonske obaveze poslodavca iz odredbe članka 88. stavak 2. i 3. Zakona o radu. Konačno, naveo je da se opravdanost i/ili osnovanost „pismenog upozorenja" ne može neposredno pobijati pred sudom, nego tek u eventualnom sporu povodom i protiv odluke o otkazu ugovora o radu.

Apelacioni navodi

4. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je redoviti sud pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovitog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-763/21 od 7. travnja 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-995/21 (F. Š. i drugi) | Sudska praksa | Aktio