Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1070/21 (Š.D.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1070/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1070/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Š. D., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Š. D.
protiv Rješenja Republičkoga javnoga tužiteljstva – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organiziranoga i najtežih oblika privrednoga kriminala broj T12 1 KTP 0001166 20 od 14. srpnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Š. D. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Stare Dubrave, podnio je 30. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkoga javnoga tužiteljstva – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organiziranoga i najtežih oblika privrednoga kriminala (u daljnjemu tekstu: Republičko tužiteljstvo) broj T12 1 KTP 0001166 20 od 14. srpnja 2020. godine.
2. Naredbom o neprovođenju istrage Republičkoga tužiteljstva od 23. lipnja 2020. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga po kaznenoj prijavi apelanta protiv B.R., sutkinje Osnovnoga suda u Kotor Varoši, zbog kaznenoga djela Povreda zakona od strane suca iz čl. 346. Kaznenoga zakonika, jer iz prijave i pratećih spisa je očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo.
3. Osporenim rješenjem Republičkoga tužiteljstva od 14. srpnja 2020. godine pritužba apelanta podnesena na naredbu o neprovođenju istrage od 23. lipnja 2020. godine odbijena je kao neutemeljena.
4. U obrazloženju osporene odluke Republičko je tužiteljstvo istaknulo da u pritužbi apelant istječe da tužitelj nije mogao donijeti naredbu o neprovođenju istrage pozivajući se na odredbe čl. 223. st. 3. Zakona o kaznenome postupku, jer tužitelj nije imao u vidu da je D.C. prijetio ubojstvom apelantu, te da tužitelj nije imao u vidu kupoprodajne ugovore koje je apelant ranije zaključivao sa P.M. i S.M. Republičko je tužiteljstvo navelo da iz samoga sadržaja podnesene pritužbe proistječe da apelant ustvari u pritužbi nigdje ne navodi da pritužbu podnosi zbog odluke donijete u odnosu na prijavljenu sutkinju, već da se njegova pritužba odnosi na ostale prijavljene osobe iz kaznene prijave u odnosu na koje osobe postupajući tužitelj nije niti donio odluku. Republičko je tužiteljstvo istaklo da je postupajući tužitelj u obrazloženju naredbe o neprovođenju istrage detaljno obrazložio i označio imena prijavljenih osoba u odnosu na koje nije donio odluku, kao i razloge zbog čega se u odnosu na ove osobe predmet uputio na nadležno postupanje Okružnome javnome tužiteljstvu u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružno tužiteljstvo). Republičko je tužiteljstvo, također, navelo da je nadalje apelant i obaviješten da je njegova kaznena prijava podnijeta protiv drugih osoba upućena na odlučivanje Okružnome tužiteljstvu i da će te razloge moći istjecati u postupku pred Okružnim tužiteljstvom. Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u predmetnoj apelaciji navodi da „imajući u vidu sve prijetnje koje su izrečene apelantu, činjenicu da su životi djece i svih stanovnika ugroženi, te da je oduzeta imovina bez ikakvog osnova, jasno je da postoje elementi krivičnog djela“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je zbog donošenja osporenoga rješenja Republičkoga tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.
8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv treće osobe, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo netkome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv drugih osoba, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević