Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1079/21 (R.Š.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 2. EK i član II/3.a) Ustava BiH (Pravo na život)
Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Djelotvoran pravni lijek
  • Krivični postupak
  • Član 2. EK – pravo na život - općenito
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Opća zabrana diskriminacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1079/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1079/21, rješavajući apelaciju koju je podnio R. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio R. Š.

protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 42 0 K 048145 20 Kž od 12. februara 2021. godine i Presude Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 K 048145 19 K od 24. avgusta 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1R. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, podnio je 31. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 0 K 048145 20 Kž od 12. februara 2021. godine i Presude Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 K 048145 19 K od 24. avgusta 2020. godine. 2U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i krivičnog djela nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija iz člana 371. stav 1. KZ FBiH, te su apelantu utvrđene kazne zatvora i to: za krivično djelo posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, a za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci. Također, apelantu je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, odnosno od apelanta je oduzeta biljna materija koja sadrži psihoaktivne komponente kanabinol i tetrahidrokanabinol neto težine 0,84 g, koja je preostala nakon ispitivanja, drobilica za biljni materijal, automatski pištolj, dva okvira za municiju i prigušivač zvuka za navedeni pištolj. Apelant je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 420,00 KM, te da na ime troškova krivičnog postupka na ime paušala plati iznos od 80,00 KM. 3U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je apelant na glavnom pretresu 21. augusta 2020. godine, u prisustvu svog branioca, priznao izvršenja predmetnih krivičnih djela. Dalje je naveo da je apelant na jasan, određen i potpun način u cijelosti priznao izvršenje krivičnih djela za koja je optužen, te da je to priznanje dato dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, a u prisustvu branioca sa kojim se apelant konsultovao prije davanja priznanja, a nakon konsultovanja i dao priznanje. S obzirom da je prvostepeni sud u svim izvedenim dokazima (subjektivne i materijalne prirode) imao dovoljno činjeničnog i pravnog osnova da prihvati priznanje krivnje, te apelanta oglasi krivim za počinjena krivična djela i osudi na jedinstvenu kaznu zatvora, naveo je da je provedeni postupak i izricanje krivičnopravne sankcije u cijelosti zakonit. S tim u vezi je naveo da je prvostepena presuda donesena uz pravilnu primjenu člana 280. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP). Također je naveo da apelantovo priznanje krivice u suštini predstavlja priznanje svih činjenica iz kojih proizlazi da je apelant izvršilac predmetnih krivičnih djela i činjenica na kojima se zasniva njegova krivica, te da se samim priznanjem krivice apelant faktički odrekao prigovarati činjeničnoj osnovi optužnice. S tim u vezi je naveo da su neosnovan svi apelantovi prigovori kojima želi dovesti u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja na kome je prvostepeni sud zasnovao svoje uvjerenje o postojanju krivičnih djela i krivične odgovornosti na strani apelanta. Kada se radi o krivičnopravnoj sankciji koja je izrečena apelantu za počinjena krivična djela, naveo je da je prvostepeni sud pravilno utvrdio sve otežavajuće okolnosti (ranija višestruku osuđivanost apelanta za ista i istovrsna krivična djela), imajući u vidu težinu počinjenih krivičnih djela, kao i olakšavajuću okolnost da je apelant priznao izvršenje predmetnih krivičnih djela, te da se pravilno opredijelio za izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od pet mjeseci. Naveo je da će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja, a u okviru iste i svrha izricanja krivičnopravnih sankcija.

Apelacioni navodi 4U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te opće zabrane diskriminacije iz člana 1. Dopunskog protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

5Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1079/21 (R.Š.) | Sudska praksa | Aktio