Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1019/21 ("Hidrogradnja" d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1019/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1019/21, rješavajući apelaciju "Hidrogradnja" d.d. Sarajevo, u stečaju, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Hidrogradnja" d.d.
Sarajevo, u stečaju podnesena protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 303597 20 Rev od 2.
veljače 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "Hidrogradnja" d.d. Sarajevo, u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Feđad Začiragić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 29. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 303597 20 Rev od 2. veljače 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 303597 19 Ps 2 od 11. lipnja 2019. godine taj sud se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i odbacio apelantovu tužbu (radi naknade štete i povrata avansne garancije i garancije za dobro izvršenje posla protiv tuženika PRIMORJE d.d. družba za gradbeništvo, inženiring i druge poslovne sortive Ajdovšćina - u stečaju i PRIMORJE BH d.o.o. Sarajevo).
3. Rješenjem Kantonalnoga suda broj 65 0 Ps 303597 19 Pž 4 od 3. lipnja 2020. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov priziv i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
4. Odlučujući o apelantovoj reviziji protiv rješenja Kantonalnoga suda od 3. lipnja 2020. godine, Vrhovni sud je donio osporeno rješenje od 2. veljače 2021. godine kojim je reviziju odbio. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da iz sadržaja spisa slijedi da je parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut apelantovom tužbom, koju je apelant temeljio na zaključenom Konzorcijalnom ugovoru. Međutim naveo je da su tuženici u odgovoru na tužbu izjavili prigovor nenadležnosti s obzirom da je Konzorcijalnim ugovorom regulirano da se u slučaju spora ugovara nadležnost Međunarodnog suda za arbitražu u Zagrebu. S tim u svezi, naveo je da su nižestupanjski sudovi uvidom u Konzorcijalni ugovor odredbe članka 12.2, 12.3 i 12.4, utvrdili da su stranke u slučaju spora (nemogućnosti da nastali spor riješe sporazumno - dogovorom) ugovorile nadležnost arbitraže za rješavanje predmetnog spora po pravilima međunarodnog suda za arbitražu sa sjedištem u Zagrebu, Republika Hrvatska. S obzirom na takvo utvrđenje, Vrhovni sud je istakao da su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom odredbe članka 438. stav (1) Zakona o parničnom postupku, a u svezi s člankom 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima usvojili prigovor nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odbacili tužbu (radi se o sporu sa međunarodnim elementom, a stranke su sudu pružile dokaz da su ugovorile u slučaju spora nadležnost arbitraže).
Apelacioni navodi
5. Apelant u apelaciji smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluku redovnog suda kojom se sud oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. U svezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije na konkretni slučaj.
8. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje je li članak 6. stavak
1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (npr. vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti broj AP 1386/14 od 15. veljače 2017. godine i AP-4959/17 od 17. srpnja 2018. godine dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem se redovni sud oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, tj. u kojem je odlučivano samo o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom je tužba odbačena zbog nenadležnosti) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević