Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1118/21 (H.Š.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1118/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1118/21, rješavajući apelaciju koju je podnio H. Š., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka a), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio H. Š.

protiv Odluke Visokoga sudbenoga i tužiteljskoga vijeća BiH broj 06- 08-1-426-1/2021 od 21. siječnja 2021. godine, zbog nenadležnosti Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. H. Š. (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupaju Mirna Milanović-Lalić, Jasmina Suljović i Belma Dervišević, odvjetnice iz Sarajeva, podnio je 6. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokoga sudbenoga i tužiteljskoga vijeća BiH (u daljnjemu tekstu: VSTV) broj 06-08-1-426- 1/2021 od 21. siječnja 2021. godine.

2. VSTV je, na temelju čl. 17. toč. 22. Zakona o visokome sudbenome i tužiteljskome vijeću i čl.

6. Odluke o ocjenjivanju rada nositelja pravosudnih funkcija u BiH za 2019. godinu, odlučujući po prigovoru apelanta, suca Općinskoga suda u Gračanici (u daljnjemu tekstu: Općinski sud), donio odluku od 21. siječnja 2021. godine kojom odlukom je odbio prigovor apelanta izjavljen na ocjenu rada za 2019. godinu, utvrđenu od strane predsjednice Općinskoga suda za elemente ocjene „Ostvarivanje orijentacione norme“ iz čl. 14. Elemenata za ocjenjivanje rada sudaca u BiH za 2019. godine i „Kvaliteta odluka“ iz čl. 16. Elemenata za ocjenjivanje rada sudaca u BiH za 2019. godine.

3. U obrazloženju osporene odluke VSTV je istakao da je neutemeljen prigovor apelanta u odnosu na element ocjene rada „Ostvarivanje orijentacijske norme“. VSTV je istakao kako je na kraju 2019. godine apelant imao 82 neriješena predmeta, te da je utvrđeno da su od strane apelanta 24 predmeta označena kao predmeti sa zakonskim i procesnim smetnjama, dok je za 41 predmet ocjenjivač analizom predmeta ocijenio da isti nisu mogli biti riješeni obzirom na vrijeme zaprimanja u sud i zakonom propisane rokove, a da je pregledom preostalih 17 predmeta utvrđeno da je 6 predmeta apelant iskazao završenim u siječnju 2020. godine, kao i da u 11 predmeta nije poštovan optimalni rok za rješavanje predmeta. VSTV je naveo da u odnosu na element ocjene rada „Kvaliteta odluka“ prigovor apelanta također nije utemeljen. VSTV je istakao da je čl. 16. st. 1. Elemenata za ocjenjivanje rada sudaca u BiH za 2019. godine propisano da se ocjenjivanje suca za radne rezultate glede kvaliteta odluka vrši na objektivan način, prema točno kvantitativno određenim pokazateljima (procent ukupnih odluka u odnosu na ukupan broj potvrđenih, preinačenih i ukinutih odluka od strane suda više instance, procent ukupnih i preinačenih odluka u odnosu na ukupan broj donesenih odluka na koje se može izjaviti pravni lijek), te da je imajući u vidu propisano tom odredbom ocjenjivač na ispravan način primijenio navedene odredbe i izvršio ocjenjivanje po osporenome elementu ocjene rada. VSTV je istakao da, imajući u vidu sve navedeno, ocjena rada apelanta za 2019. godinu ostaje neizmijenjena tj. „zadovoljavajuće obavlja sudsku funkciju“.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelant se pozvao na povredu čl. 7. st. 1. toč. c) Međunarodnoga pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

6. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluku VSTV-a donesenu po prigovoru apelanta na ocjenu rada za 2019. godinu, utvrđenu od strane predsjednice Općinskoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud najprije mora utvrditi da li se ovakve odluke uopće mogu smatrati odlukama suda, u smislu odredbi VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj ranijoj praksi zauzeo stanovište da odluke VSTV-a po prigovorima na ocjene rada nisu odluke koje imaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ih je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2853/19 od 30. listopada 2019. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Dakle, imajući u vidu praksu Ustavnoga suda i uzimajući u obzir okolnosti konkretnoga slučaja u kojemu apelant osporava odluku VSTV-a, koja je donesena po njegovome prigovoru na ocjenu rada, Ustavni sud smatra da ta odluka ne pokreće pitanje zaštite prava apelanta, te predstavlja odluku neovisnoga i samostalnoga organa Bosne i Hercegovine, donesenu u vršenju njegove nadležnosti. Stoga, Ustavni sud smatra da VSTV u konkretnome slučaju nije postupao u svojstvu tribunala, pa samim time niti osporena odluka nema svojstvo presude (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti br. AP-5249/15 od 6. prosinca 2017. godine i AP-3336/16 od 19. lipnja 2018. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1118/21 (H.Š.) | Sudska praksa | Aktio