Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1168/21 (L.O.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1168/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1168/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela L. O., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela L. O.

protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije BiH broj T 11 0 KTA 0005311 21 od 26. veljače 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. L. O. (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Vodica, Republika Hrvatska, koju zastupa Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću "Nedžad E. Beća" iz Sarajeva, podnijela je 9. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T 11 0 KTA 0005311 21 od 26. veljače 2021. godine.

2. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva Kantona Sarajevo (u daljnjemu tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) od 11. prosinca 2020. godine odlučeno je da se protiv D.V. i S.K. neće provoditi istraga zbog kaznenoga djela Prijevara iz čl. 294. st. 1. Kaznenog zakona (u daljnjemu tekstu: KZ), kao niti zbog kaznenoga djela Davanje lažnoga iskaza iz čl. 348. st. 1. KZ, sve u svezi sa čl. 31. i 54. KZ.

3. Rješenjem Kantonalnoga tužiteljstva od 30. prosinca 2020. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba apelantice podnesena protiv naredbe o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva od 11. prosinca 2020. godine.

4. Obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 26. veljače 2021. godine apelantica je obaviještena da je ovo tužiteljstvo u smislu čl. 9. st. 1. Zakona o federalnome tužiteljstvu izvršilo uvid i analizu spisa navedenoga predmeta i zaključilo da su navedene odluke Kantonalnoga tužiteljstva pravilne i na zakonu temeljene, te da su navodi iz pritužbe apelantice neutemeljeni. Federalno je tužiteljstvo istaklo da je pravilan zaključak postupajućega tužitelja da prijavljenim osobama nije moglo biti poznato postoji li izvanbračna zajednica između njihova pokojnoga oca i apelantice, a niti postojanje njihove ekonomske zajednice, s tim da prijavljene niti ne spore da im je bilo poznato da je sa njihovim ocem apelantica bila u ljubavnoj vezi. Federalno je tužiteljstvo istaklo da stoga prijavljene osobe nisu u ostavinskome postupku, u kojemu su izjavile da su jedine nasljednice iza pokojnoga oca, postupale s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi, niti su obmanule notara kao povjerenika suda, koji je vodio postupak, jer objektivno nisu imale saznanje o postojanju izvanbračne zajednice njihova oca i apelantice (postupak utvrđivanja izvanbračne zajednice je, naime, u tijeku pred Općinskim sudom u Sarajevu). Federalno je tužiteljstvo istaklo da stoga iz prikupljenih dokaza tijekom postupka postupajući je tužitelj imao dovoljno utemeljenja za donošenje naredbe o neprovođenju istrage, a koja odluka je prihvaćena i osporenim rješenjem Kantonalnoga tužiteljstva.

Apelacioni navodi

5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je zbog donošenja osporenoga obavještenja Federalnoga tužiteljstva povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelantica u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svakome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.

8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv trećih osoba, u kojemu se apelantica pojavljuje u ulozi podnositeljice kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo netkome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv drugih osoba, nadmašilo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine i AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak

1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1168/21 (L.O.) | Sudska praksa | Aktio