Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1021/21 (V. R. i S. Z.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

  • Apelant nije pretrpio značajniju štetu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1021/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1021/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Vlado Reljanović i Savan Zec, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (5), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Vlado Reljanović i Savan Zec protiv Rješenja Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici broj 79 0 Pr 008288 21 Pv od 11. marta 2021. godine, zbog toga što apelanti nisu pretrpjeli značajniju štetu.

OBRAZLOŽENJE

AP-1021/21

1. Vlado Reljanović (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Savan Zec advokat iz Kozarske Dubice, podnio je 26. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 79 0 Pr 008288 21 Pv od 11. marta 2021. godine. AP-1022/21

2. Savan Zec (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Kozarske Dubice, podnio je 26. marta 2021 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 79 0 Pr 008288 21 Pv od 11. marta 2021. godine.

3. Osnovni sud je Rješenjem broj 79 0 Pr 008288 20 Pr od 18. januara 2021. godine oslobodio prvoapelanta, kao okrivljenog, prekršajne odgovornosti za prekršaj iz člana 41. stav 1 Zakona o šumama, te odredio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava Republike Srpske.

4. Drugoapelant je, postupajući kao branilac prvoapelanta, a po okončanju ovog prekršajnog postupka, podnio zahtjev za donošenje rješenja o određivanju naknade troškova odbrane (odbrana na usmenom pretresu, nagrada za dva sata odsustva iz kancelarije, paušal, te PDV 17%) u ukupnom iznosu od 432,90 KM, te predložio da se ovi troškovi isplate na račun drugoapelanta.

5. Osnovni sud je Rješenjem broj 79 0 Pr 008288 20 Pr od 2. marta 2021. godine drugoapelantu, kao braniocu prvoapelanta u prekršajnom postupku koji je vođen kod ovog suda pod brojem 79 0 Pr 008288 20 Pr dosudio troškove zastupanja, odnosno odbrane u ukupnom iznosu od 362,70 KM, te odredio da će se navedeni iznos isplatiti iz budžetskih sredstava na račun drugoapelanta, kao branioca, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova zastupanja odbio kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da drugoapelantu, kao braniocu pripada naknada za zastupanje na usmenom pretresu 8. decembra 2020. godine od 200,00 KM, paušal od 50,00 KM, naknada za vrijeme jedan sat 60,00 KM, PDV 17% u iznosu od 52,70 KM, odnosno ukupno 362,70 KM (tarifni br. 3., 9. i 12. Tarife o nagradama i naknadi za rad advokata). Naveo je da je odbio zahtjev drugoapelanta za naknadu troškova zastupanja koji se odnosi na preostali jedan sat odsustva iz kancelarije u iznosu od 60,00 KM, jer je usmeni pretres kojem je kao branilac prisustvovao trajao nepun sat vremena (od 09,40 do 10,20 sati), pa mu u skladu sa tarifnim brojem 9. Tarife naknada pripada samo u odnosu na efektivno vrijeme provedeno na pretresu (za jedan sat), a nikako za preostali jedan sat koji nije ni mogao provesti na pretresu s obzirom na dužinu njegovog trajanja.

6. Osnovni sud je osporenim Rješenjem broj 79 0 Pr 008288 21 Pv od 11. marta 2021. godine odbio kao neosnovanu žalbu prvoapelanta izjavljenu putem drugoapelanta protiv rješenja od 2. marta 2021. godine. U obrazloženju osporene odluke Osnovni je sud naveo da rješenjem od 2. marta 2021. godine drugoapelantu, kao braniocu nisu priznati troškovi zastupanja na usmenom pretresu 8. decembra 2020. godine za preostali sat odsustva iz kancelarije na taj dan u iznosu od 60,00 KM i PDV u iznosu od 10,20 KM, jer je usmeni pretres trajao 40 minuta, pa je zahtjev za naknadu troškova zastupanja preko dosuđenog iznosa odbio kao neosnovan. Pri tome je ukazao da je odredbom člana 2., tarifni broj 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata propisano da braniocu pripada nagrada za vrijeme za svaki započeti sat odsustva iz kancelarije zbog prisustva na ročištu, pretresu ili raspravi. Osnovni sud je naveo da drugoapelant tumači citiranu odredbu na način da prvi započeti sat predstavlja period od 09,00 do 10,00 sati, a drugi sat od 10,00 do 11,00 sati, te da mu prema tome za prisustvo pretresu u periodu od 09,40-10,20 sati pripada nagrada za dva sata, što je potpuno pogrešno tumačenje navedene podzakonske norme.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporava ista odluka, donesena u istom postupku, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija br. AP-1021/21 i AP-1022/21 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1021/21.

Apelacioni navodi

8. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prvoapelant navodi „da se dispozitivom rješenja troškovi odbrane moraju dosuditi okrivljenom lično, a ne njegovom braniocu“. Apelanti navode da prvoapelantu, kao okrivljenom, pripada pravo na naknadu troškova odbrane na ime prava drugoapelanta, kao branioca, na nagradu za vrijeme za svaki započeti sat odsustva iz kancelarije zbog prisustva na pretresu, za dva sata odsustvovanja iz kancelarije u iznosu od 120,00 KM i PDV u iznosu od 20,40 KM, te ističu da je prvoapelant neosnovano oštećen za iznos od 60,00 KM i PDV u iznosu od 10,20 KM, što ukupno iznosi 70,20 KM. Drugoapelant navodi da prvi započeti sat predstavlja period 09,00 - 10,00 sati, jer je usmeni pretres otvoren u 09,40 sati, a da drugi započeti sat predstavlja period 10,00 - 11,00 sati, jer je usmeni pretres završen u 10,20 sati.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(5) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kada ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu osim ako poštivanje ljudskih prava, kako je to definisano u Ustavu, zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu.

10. Ustavni sud najprije mora ocijeniti da li su u konkretnom slučaju apelanti "pretrpjeli značajniju štetu". Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se ova ocjena donosi za svaki slučaj pojedinačno, imajući u vidu specifične okolnosti svakog predmeta. Uvažavajući eventualni značaj predmeta za apelante, Ustavni sud ukazuje da povreda ustavnih prava mora podrazumijevati određeni nivo težine i ozbiljnosti da bi bila meritorno razmatrana pred ovim sudom. Procjena tog nivoa zavisi od okolnosti svakog slučaja, koje obuhvataju kako subjektivnu percepciju apelanta, tako i objektivni karakter predmeta. Dakle, subjektivni osjećaj apelanata o postojanju i važnosti navodne povrede ustavnih prava mora biti opravdan i sa objektivnog stanovišta, što u ovom predmetu nije slučaj. Po ocjeni Ustavnog suda, navodi i razlozi apelacija su takve prirode da ne ukazuju da su apelanti pretrpili značajniju štetu u smislu prvog kriterija člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Također, Ustavni sud mora ocijeniti dopustivost predmetne apelacije u svjetlu drugog kriterija sadržanog u ovom osnovu dopustivosti, odnosno da li poštivanje ljudskih prava kako je to definirano u Ustavnu Bosne i Hercegovine zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu. Ovaj kriterij služi kao zaštitni mehanizam, na osnovu kojeg će Ustavni sud nastaviti ispitivanje apelacije u meritumu čak i ako ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu, ukoliko za to postoji odgovarajući interes poštivanja ljudskih prava. Ocjenjujući okolnosti ovog predmeta u smislu navedenog kriterija, Ustavni sud smatra da okolnosti ovog predmeta ne pokreću niti jedno pitanje poštivanja ljudskih prava koje bi zahtijevalo razmatranje apelacija u meritumu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Korolev protiv Rusije, Odluka o dopustivosti broj 25551/05 od 1. jula 2010. godine, te Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3533/17 od 11. oktobra 2017. godine i AP-1751/18 od 11. septembra 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije pretrpio značajniju štetu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1021/21 (V. R. i S. Z.) | Sudska praksa | Aktio