Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1133/21 (G.V.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1133/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1133/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela G. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela G. V.
protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 039548 20 Rev 2 od 26. januara 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. G. V. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Ešref Gracić advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 039548 20 Rev 2 od 26. januara 2021. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 039548 19 Gvl od 3. decembra 2019. godine odbačen je kao neblagovremen apelantkinjin prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 039548 08 Gž od 12. januara 2009. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 255. tačka 4) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može po prijedlogu stranaka ponoviti, ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj i ako je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe (na koji osnov se apelantkinja pozvala u svom prijedlogu za ponavljanje postupka). Kantonalni sud je dalje ukazao da se prijedlog za ponavljanje postupka ne može podnijeti nakon što protekne rok od pet godina od dana kada je odluka postala pravosnažna, osim ako se ponavljanje traži iz razloga propisanih odredbama člana 255. tačka 3) ZPP (što u konkretnom predmetu nije bio slučaj). Kantonalni sud je zaključio da, budući da je presuda Općinskog suda od 28. avgusta 2008. godine postala pravosnažna donošenjem presude Kantonalnog suda od 12. januara 2009. godine, a predmetni prijedlog za ponavljanje postupka apelantkinja je podnijela 22. avgusta 2019. godine (nakon proteka perioda dužeg od 10 godina od dana kada je odluka postala pravosnažna), to je predmetni prijedlog, imajući u vidu naprijed navedene odredbe ZPP, neblagovremen, jer je protekao rok od pet godina od kada je odluka postala pravosnažna.
3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 3. decembra 2019. godine, taj sud je Rješenjem broj 65 0 P 039548 20 Gvlž od 17. juna 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 17. juna 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 P 039548 20 Rev 2 od 26. januara 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 254. stav (1) ZPP propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen, dok je odredbama člana 254. stav (4) navedenog zakona propisano da se u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog zakona o reviziji. Vrhovni sud je takođe naveo da je na sjednici Građanskog odjeljenja tog suda od 17. jula 2014. godine usvojen zaključak prema kojem nije dopuštena revizija protiv rješenja drugostepenog suda kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje o odbijanju prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Vrhovni sud je ukazao da je taj zaključak zasnovan na dva pravna stava, a to su: da sporno rješenje ne predstavlja rješenje kojim se postupak pravosnažno završava (u smislu navedenih odredbi ZPP) i da je protivno principu efikasnosti i pravne sigurnosti dopustiti izjavljivanje vanrednog pravnog lijeka protiv odluke o drugom vanrednom pravnom lijeku. Vrhovni sud je zaključio da je, stoga, predmetnu reviziju valjalo odbaciti.
Apelacioni navodi
5. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe navodi da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantkinja pozvala odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantkinje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo isključivo o procesnom pitanju, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantkinje iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinje o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su navodi apelantkinje o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantkinje o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Nadalje, u pogledu navoda apelantkinje o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja osporava odluke kojim nije odlučivano o meritornom pravu apelantkinje zasnovanom na zakonu, već o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno da li je predmetni prijedlog apelantkinje blagovremeno podnesen. Imajući u vidu navedeno, slijedi da osporena odluka ne pokreće pitanje povrede prava zaštićenih članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević