Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1162/21 (H. S.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1162/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1162/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Hazima Sedić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Hazima Sedić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 029959 20 Gž 2 od 28. januara 2021. godine (u dijelu u kojem je odlučeno o žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 029959 16 P 3 od 7. septembra 2020. godine), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Hazima Sedić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 029959 20 Gž 2 od 28. januara 2021. godine (u dijelu u kojem je odlučeno o žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 029959 16 P 3 od 27. decembra 2019. godine), zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Hazima Sedić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Cazina, koju zastupa Zlatko Pozderac advokat iz Cazina, podnijela je 8. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 029959 20 Gž 2 od 28. januara 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 P 029959 16 P 3 od 1. oktobra 2019. godine, u postupku radi utvrđenja bračne tekovine pokrenutom tužbom apelantkinje protiv prvotuženog (F.S.), drugotužene (F.S.), trećetužene (E.Ć.), četvrtotužene (M.D.), petotuženog (E.S.), šestotuženog (I.S.) i sedmotužene (F.S.), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje da se utvrdi da bračnu tekovinu apelantkinje i prvotuženog čine nekretnine pobliže označene izrekom predmetne presude, te da je udio apelantkinje i prvotuženog u sticanju te imovine jednak, na osnovu čega je apelantkinja faktički posjednik i pretpostavljeni vlasnik predmetne imovine sa dijelom ½, te je obavezana apelantkinja da umješaču na strani prvotuženog (M.S.) naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 1. oktobra 2019. godine, Općinski sud je Rješenjem broj 20 0 P 029959 16 P 3 od 27. decembra 2019. godine predmetnu žalbu odbacio.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 P 029959 16 P 3 od 7. septembra 2020. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantkinje za povrat u pređašnje stanje.

5. Odlučujući o žalbama apelantkinje izjavljenim protiv rješenjâ Općinskog suda od 27. decembra 2019. godine i 7. septembra 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 20 0 P 029959 20 Gž 2 od 28. januara 2021. godine predmetne žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepena rješenja.

6. U obrazloženju osporenog rješenja, u odnosu na odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 27. decembra 2019. godine, Kantonalni sud je naveo da iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda kao i iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je u konkretnom predmetu apelantkinja (po svom punomoćniku) protiv presude Općinskog suda od 1. oktobra 2019. godine blagovremeno podnijela žalbu u tri primjerka, te da je prvostepeni sud svojim rješenjem od 22. novembra 2019. godine pozvao apelantkinju (po punomoćniku) da svoju žalbu dostavi u još šest primjeraka, pod prijetnjom odbacivanja žalbe kao nepotpune u smislu člana 206. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP). Dalje, da apelantkinja nije postupila po rješenju Općinskog suda u ostavljenom roku, pa je taj sud svojim rješenjem od 27. decembra 2019. godine odbacio žalbu apelantkinje. Kantonalni sud je naveo da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je pozvao apelantkinju (po punomoćniku) da u roku od osam dana nakon prijema rješenja od 22. novembra 2019. godine svoju žalbu od dostavi u još šest primjeraka tj. u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke kako je i propisano odredbama člana 334. stav (5) ZPP-a, te, kako apelantkinja po navedenom rješenju nije postupila pravilno je njena žalba odbačena pobijanim rješenjem, u smislu odredbi člana 336. stav (4) ZPP istog Zakona kojim je propisano da, ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnosioca da ih u određenom roku podnese, a ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, sud će podnesak odbaciti, kako je prvostepeni sud i odlučio u konkretnom slučaju. Kantonalni sud je naveo da su, stoga, neosnovani svi žalbeni navodi apelantkinje da je njen punomoćnik bio bolestan, da je njegov pripravnik zbog istih razloga takođe bila odsutna iz kancelarije (o čemu nisu priloženi nikakvi dokazi), te da se radilo o previdu punomoćnika koji navodi sami po sebi ne dovode u pitanje zakonitost pobijane prvostepene odluke. Kantonalni sud je dalje naveo, u odnosu na odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 7. septembra 2020. godine, da je pravilno prvostepeni sud, nakon ročišta održanog 1. septembra 2020. godine, pobijanim rješenjem od 7. septembra 2020. godine odbio prijedlog apelantkinje po punomoćniku za povrat u pređašnje stanje, pri čemu proizlazi da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uslovi za usvajanje tog prijedloga, a da je apelantkinja po punomoćniku uredno 29. novembra 2019. godine primila rješenje kojim je pozvana da podnese svoju žalbu u još šest primjeraka, po kojem rješenju nije postupila u ostavljenom roku pa niti do donošenja rješenja od 27. decembra 2019. godine kojim je njena žalba odbačena. Apelacioni navodi

7. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dalje ističe povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te navodi da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

U odnosu na odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 7. septembra 2020. godine

9. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/03) koja glasi: "[...] U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u pređašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u pređašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u pređašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije, niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom." (tačka 12. Odluke).

10. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantkinje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Takođe, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenoj odluci odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantkinje iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinje o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Imajući u vidu da su navodi apelantkinje o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantkinje o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U odnosu na odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 27. decembra 2019. godine

13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

14. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da, u skladu sa odredbama člana 206. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku dopuni svoju žalbu, shodno rješenju Općinskog suda od 22. novembra 2019. godine. Ustavni sud zapaža, dakle, da redovni sudovi nisu odlučivali o osnovanosti apelantkinjine žalbe, već je njena žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelantkinja nije u zakonom propisanom roku dopunila svoju žalbu, čime je propustila da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se, u ovom dijelu, ne može razmatrati.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević