Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1078/21 (Federacija Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Uknjižba
  • Nekretnina
  • Posjed
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1078/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1078/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Federacija Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Federacija Bosne i Hercegovine protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 42 0 P 042282 19 Rev od 8. listopada 2020.

godine, Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 42 0 P 042282 19 Gž od 30. kolovoza 2019. godine i Presude Općinskoga suda u Zavidovićima broj 42 0 P 042282 18 P od 28. veljače 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Federalno pravobraniteljstvo Sarajevo, podnijela je 2. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 42 0 P 042282 19 Rev od 8. listopada 2020. godine, Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 42 0 P 042282 19 Gž od 30. kolovoza 2019. godine i Presude Općinskoga suda u Zavidovićima broj 42 0 P 042282 18 P od 28. veljače 2019. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnoga suda, utvrđeno je da zaostavštinu prednika tužitelja (S.H., M.H., A.H., R.H. i E.H.) čini pravo posjeda na parcelama, predmetne nekretnine bliže označene u izreci prvostupanjske odluke, sve upisane u pl. br. 280 KO Miljevići, pa je slijedom toga utvrđenja apelantica dužna trpjeti da se u katastarskim evidencijama Općine Zavidovići kao posjednik sa dijelom 1/1 na predmetnim nekretninama upiše M.H. (prednik tužitelja).

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, za koje je vezan revizijski sud, proistječe da su predmetne nekretnine uzurpirane od strane prednika tužitelja prije 6. travnja 1941. godine, da se isti nalaze u posjedu predmetnih nekretnina još od 1923. godine, te da je rješenjem Skupštine Općine Zavidovići od 20. travnja 1971. godine predniku tužitelja priznato pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Vrhovni je sud istakao da je uvidom u pl. br. 280 KO Miljevići, izdat od strane Općine Zavidovići po podacima staroga katastarskoga operata, utvrđeno da se prednik tužitelja za vrijeme važenja staroga operata, koji je bio na snazi do 7. listopada 1980. godine, vodio kao posjednik predmetnih nekretnina, te da se po novome premjeru predmetne nekretnine vode kao posjed DRSV BiH – Federacija BiH. Vrhovni je sud istakao da su predmetne nekretnine prilikom avio-snimanja, koje je vršeno na području Općine Zavidovići prije stupanja na snagu novoga operata (7. listopada 1980. godine), upisane na DRSV IP Krivaja OUR Šumarstvo Gostovići sa dijelom 1/1, ali da za taj upis nema pravnoga utemeljenja. Vrhovni je sud istakao da u iznesenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nižestupanjski su sudovi pravilno usvojili tužbeni zahtjev tužitelja, zaključivši da su ispunjeni uvjeti, budući da je nadležni upravni organ u postupku provedenome temeljem odredbi Zakona o uzurpaciji (u daljnjemu tekstu: ZOU) priznao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama predniku tužitelja (priznato navedenim rješenjem od 20. travnja 1971. godine), te da apelantica nije niti mogla steći pravo posjeda obzirom da prethodni korisnik (DRSV IP Krivaja OUR Šumarstvo Gostovići) nije imao valjan pravni temelj za svoj upis, jer avio-snimanje nije predviđeno kao jedan od osnova za stjecanje prava vlasništva propisanih odredbom čl. 52. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjemu tekstu: ZSP), niti za stjecanje prava posjeda u smislu odredbe čl. 319. ZSP. Vrhovni je sud istakao da kod utvrđenja da je u postupku provedenome pred nadležnim organom uprave, sukladno odredbama ZOU, predniku tužitelja priznato pravo svojine na uzurpiranim nekretninama, kao i kod činjenice da isto predstavlja temelj za uknjižbu utvrđenoga stanja u zemljišne i katastarske knjige na prednika tužitelja, to samim time je pravilan i zaključak nižestupanjskih sudova da je isti postao vlasnikom predmetnih nekretnina, te da se na tome zemljištu može upisati u katastarskim evidencijama kao posjednik sa dijelom 1/1.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, smatrajući da se u konkretnome slučaju radilo o šumskome zemljištu na kojemu je regulirana zabrana stjecanja vlasništva korištenjem i zauzimanjem, ali i da je apelantica upisana u katastru kao posjednik na temelju postojeće evidencije koja se uspostavila nakon avio-snimanja 1974. godine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, a priori, podsjeća na svoje stajalište da državni organi i javna vlast kao sudionici sudbenih postupaka ne uživaju prava iz Europske konvencije, ali da uživaju jamstva prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena u "Službenome glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije glede ustavnoga prava apelantice na pravično suđenje i prava na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi, tj. ako apelantica nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1078/21 (Federacija Bosne i Hercegovine) | Sudska praksa | Aktio