Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1136/21 (D. Š.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Djelotvoran pravni lijek
  • COVID-19
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izbori
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1136/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1136/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Denis Šehanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Denis Šehanović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 039672 21 Iž od 3. februara 2021. godine, Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-1-07-5-34/20 od 29. januara 2021. godine i Rješenja Izborne komisije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 302-1/2020 od 16. novembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1Denis Šehanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 6. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 039672 21 Iž od 3. februara 2021. godine, Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK BiH) broj 05-1- 07-5-34/20 od 29. januara 2021. godine i Rješenja Izborne komisije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborna komisija BD BiH) broj 302-1/2020 od 16. novembra 2020. godine.

2Izborna komisija BD BiH je 14. novembra 2020. godine putem elektronske pošte obavijestila apelanta da nije uvažila apelantov zahtjev od istog datuma za glasanje putem posebnog Covid-19 tima koji je podnesen Izbornoj komisiji BD BiH, jer ne ispunjava uslove iz člana 24a Pravilnika o provođenju izbora u Bosni i Hercegovini, te uputila apelanta da svoje biračko pravo može ostvariti na redovnom biračkom mjestu kome pripada.

3Izborna komisija BD BiH je Rješenjem broj 302-1/2020 od 16. novembra 2020. godine odbila kao neosnovan apelantov prigovor od 16. novembra 2020. godine na izborni proces i onemogućavanje glasanja na izborima.

4CIK BiH je Odlukom broj 05-1-07-5-34/20 od 29. januara 2021. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv Rješenja Izborne komisije BD BiH od 16. novembra 2020. godine.

5Odlučujuci o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv odluke CIK BiH od 29. januara 2021. godine, Sud BiH je donio osporeno rješenje od 3. februara 2021. godine kojim je odbio predmetnu žalbu. 6U obrazloženju rješenja Suda BiH je naveo da je Rješenjem Inspektorata Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj UP-I-36-000805- 10/20 od 4. novembra 2020. godine apelant stavljen pod zdravstveni nadzor i nalažena izolacija u trajanju od 14 dana, počevši od 31. oktobra 2020. godine, koja je trajala do 14. novembra 2020. godine. S tim u vezi je naveo da apelant nije postupio prema člana 24a st. (2) i (3) Pravilnika o provođenju izbora u Bosni i Hercegovini, odnosno za dan 15. novembar 2020. godine (dan održavanja Lokalnih izbora 2020. godine) Izbornoj komisiji BD BiH nije dostavio medicinski nalaz iz kojeg proizlazi da je i dalje pozitivan na COVID-19 ili akt nadležnog organa da se nalazi u izolaciji i da ce se u izolaciji nalaziti i na dan održavanja Lokalnih izbora 2020. godine. Naime, naveo je da u nalazu ljekara specijaliste iz COVID ambulante od 14. novembra 2020. godine, koji je apelant dostavio uz žalbu, stoji da je apelant bio COVID pozitivan 31. oktobra 2020. godine i da je apelantu produžena antibiotska terapija, ali da se u tom nalazu ne navodi da se apelant ponovno testirao i da je i dalje bio pozitivan na COVID-19, ili da se i dalje nalazio u izolaciji. Dalje je naveo da je novim rješenjem o zdravstvenom nadzoru (izolaciji) koje je doneseno 17. novembra 2020. godine, apelantu retroaktivno produžena mjera izolacije od 14. novembra 2020. godine. S tim u vezi, naveo je da je pravilno Izborna komisija BD BiH odbila apelantov zahtjev za glasanje putem posebnog mobilnog tima, te naglasio da Izborna komisija BD BiH na dan održavanja Lokalnih izbora 2020. godine 15. novembra 2020. godine nije mogla znati da ce rješenjem od 17. novembra 2020. godine apelantu retroaktivno biti produžena mjera izolacije od 14. novembra 2020. godine. Osnovom navedenog, Sud BiH je zaključio da apelantu nije oduzeto biračko pravo, jer je mogao glasati na redovnom biračkom mjestu, te da je Izborna komisija BD BiH postupala u skladu sa odredbama Pravilnika o provođenju izbora u BiH kada je odbila kao neosnovan prigovor apelanta.

Apelacioni navodi 7U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da je za apelanta bilo nemoguće da izađe i glasa na biračkom mjestu budući da bi time direktno prekršio odluke i propise o obaveznoj izolaciji i ugrozio ostale građane koji su došli glasati. Apelant navodi da „na ljekarskom nalazu COVID ambulante jasno piše da je apelant pozitivan na Covid od 30. oktobra 2020. godine“, te ističe da je navedeni nalaz jasan dokaz da je određen produžetak izolacije. Također, apelant navodi „kako je moguće i na osnovu čega je Sud BiH zaključio da apelant nije pozitivan i da neću biti u izolaciji na dan izbora 2020. godine“, te ističe da se Sud BiH stavio na stranu CIK-a BiH a ne na stranu dokaza i istine…“. Apelant navodi da Sud BiH „nije uvažio žalbu, niti je utvrdio činjenice u smislu da apelant ispunjava sve uslove za ostvarivanje prava na glasanje, kao osnovno demokratsko pravo“, te ističe da je time apelantu „uskraćeno osnovno ljudsko pravo u demokratskoj zemlji, a to je pravo na glasanje“.

8Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). 11Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Suda BiH u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1136/21 (D. Š.) | Sudska praksa | Aktio