Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4570/19 (S. L.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4570/19
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4570/19, rješavajući apelaciju Senada Latića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Senada Latića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 266375 17 Gž od 12.
septembra 2019. godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Senadu Latiću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Latića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 266375 17 Gž od 12. septembra 2019. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Senad Latić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa, kojeg zastupa Hajrudin Pokvić, advokat iz Bugojna, podnio je 28. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 266375 17 Gž od 12. septembra 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 21. i 22. januara 2021. godine je od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Zaštitnog fonda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i tužilac su u periodu od 29. januara do 17. februara 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.
4. Na poziv Ustavnog suda od 6. aprila 2021. godine apelant je 12. aprila 2021. godine dostavio izjašnjenje na odgovor tužioca na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Tužilac je 11. juna 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv apelanta radi isplate regresnog duga. S obzirom na to da uz tužbu nisu dostavljeni dokazi, tužilac je dokaze, na poziv Općinskog suda, dostavio 2. jula 2012. godine. Također, Općinski sud nije uspio uručiti tužbu apelantu na adresu iz tužbe, pa je na poziv Općinskog suda tužilac 9. jula 2013. godine uredio tužbu i dostavio apelantovu tačnu adresu.
7. Apelantu je 25. aprila 2014. godine tužba dostavljena na odgovor. Apelant je 23. maja 2014. godine dostavio sudu odgovor na tužbu, a koji je dostavljen na izjašnjenje tužiocu 4. aprila 2016. godine. Nakon toga je održano pripremno ročište 19. januara 2017. godine (ročište za 30. novembar 2016. godine odgođeno je zbog bolesti postupajućeg sudije), a glavna rasprava je održana 30. maja 2017. godine (nakon što je odgođena rasprava zakazana za 27. april 2017. godine zbog toga što nisu ispunjene procesne pretpostavke).
8. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Mal 266375 12 Mal od 29. juna 2017. godine obavezan je apelant da tužiocu isplati iznos od 1.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 942,40 KM, dok je preko dosuđenog iznosa na ime troškova postupka odbijen tužiočev tužbeni zahtjev.
9. U obrazloženju presude Općinski sud je, između ostalog, istakao da je tužilac dokazao da je za predmetnu saobraćajnu nezgodu (koja se dogodila 10. maja 2007. godine), za koju je odgovoran apelant, isplatio oštećenom na ime materijalne štete iznos od 1.000,00 KM. Naime, 1. augusta 2006. godine oduzeto je odobrenje za rad Bosansko-njemačkom osiguranju d.d. Tuzla kod kojeg je bilo osigurano vozilo kojim je upravljao apelant prilikom predmetne saobraćajne nezgode, te je tužilac u skladu s relevantnim zakonskim odredbama bio u zakonskoj obavezi da isplati zahtjev za naknadu štete oštećenom jer je navedenoj osiguravajućoj kući oduzeto odobrenje za rad, pa se svi ugovori zaključeni s tom kućom smatraju raskinutim. Općinski sud je ukazao da je s obzirom na navedeno tužilac stekao pravo da navedeni iznos regresno potražuje od apelanta u skladu s odredbom člana 939. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Također je istakao da su neosnovani apelantovi navodi da je predmetno vozilo u momentu saobraćajne nezgode bilo osigurano važećom policom osiguranja (jer ta činjenica proizlazi iz Zapisnika o izvršenom uviđaju predmetne saobraćajne nezgode, kao i činjenice da apelantu nije izrečena kazna kao neregistriranom učesniku u saobraćaju), zbog toga što to ne proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza (sve bliže navedeno u obrazloženju presude).
10. Protiv navedene presude apelant je podnio žalbu, pa je predmetni spis 15. novembra 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.
11. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 266375 17 Gž od 12. septembra 2019. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda.
12. Tužilac i apelant su 29. novembra 2019. godine zaključili Sporazum o vansudskom poravnanju (u daljnjem tekstu: Sporazum). U članu 1. Sporazuma je navedeno da stranke saglasno konstatiraju da apelant tužiocu na ime ukupnog duga duguje iznos od 3.544,35 KM, a u članu 2. apelant priznaje da njegov dug iznosi 3.544,35 KM, te da se on sastoji od 1.000,00 KM na ime glavnog duga, 1.470,00 KM na ime zakonskih zateznih kamata obračunatih do dana zaključenja Sporazuma, 942,40 KM na ime troškova parničnog postupka utvrđenih presudom Općinskog suda i 131,95 KM na ime zakonskih zateznih kamata na troškove parničnog postupka. Članom
3. Sporazuma je ugovoreno kako će se izvršiti plaćanje duga iz člana 1. Sporazuma, odnosno da će se izvršiti u deset mjesečnih rata, dok su članom 4. regulirane posljedice ukoliko apelant ne izvrši plaćanje duga u skladu sa članom 3. Sporazuma, kao i da će se po uplati cjelokupnog iznosa duga tužilac odreći prava na izmirenje potraživanja utvrđenog Presudom Općinskog suda broj 65 0 Mal 266375 12 Mal od 29. juna 2017. godine. Također, u članu 7. navedeno je: „Obje strane izjavljuju da su razumjele sadržaj i posljedice zaključenja ovog sporazuma, te da Sporazum predstavlja izraz njihove slobodno izražene volje, u znak čega isti potpisuju.“ IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je u osporenom parničnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je prvenstveno ukazao da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje, te je detaljno naveo hronologiju predmetnog parničnog postupka, ističući da je prvostepena presuda donesena nakon pet godina, odnosno drugostepena presuda nakon sedam godina i tri mjeseca od podnošenja tužbe. U vezi s tim je ukazao i na praksu Evropskog sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, te je, između ostalog, istakao da se u konkretnom slučaju radilo o jednostavnom predmetu, da niti jednom svojom radnjom nije doprinio odugovlačenju postupka, pa da je evidentno da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, da je takvom povredom doveden u nepovoljniji položaj, posebno kada su u pitanju troškovi postupka, te je zbog toga predložio da mu se odredi i nematerijalna šteta. Pored toga, apelant je istakao da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno i pravo na procesnu ravnopravnost stranaka u postupku, odnosno da je u konkretnom predmetu stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu stranu jer nisu razmatrane sve činjenice i dokazi koji su važni za razrješenje predmetne stvari.
14. U izjašnjenju na odgovor tuženog na apelaciju apelant je istakao da se zaključenje Sporazuma odnosilo na činjenicu da protiv apelanta ne bude pokrenut prijedlog za izvršenje. Naime, s obzirom na to da je na osnovu pravomoćne presude apelant obavezan isplatiti iznos koji je utvrđen u presudi (osporenoj predmetnom apelacijom), jasno je da on nije mogao izbjeći plaćanje navedenog iznosa. Međutim, apelant ima ustavno pravo da pred Ustavnim sudom podnese apelaciju s ciljem osporavanja Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 266375 17 Gž od 12. septembra 2019. godine. Prema tome, zaključeni sporazum ne utječe na činjenicu da apelant zaštiti svoja prava pred Ustavnim sudom, što „u konačnici podrazumijeva da će on u slučaju uspjeha pred Ustavnim sudom pokrenuti postupak radi povrata novca koji je isplatio“. b)Odgovori na apelaciju
15. Kantonalni sud je istakao da se predmetni postupak vodio u skladu sa zakonom, te da nisu povrijeđena prava na koja se apelant poziva u apelaciji.
16. Općinski sud je u vezi s dužinom trajanja postupka naveo hronologiju predmetnog parničnog postupka, te je istakao da je prvostepeni postupak od podnošenja tužbe do donošenja prvostepene presude trajao pet godina. Međutim, urednu tužbu s apelantovom tačnom adresom od tužioca je primio tek 9. jula 2013. godine, „pa je potrebno uvažiti ovu i druge objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka (bolest sudije, nepostojanje procesnih pretpostavki za održavanje ročišta)“. Također je istakao da je presudom Kantonalnog suda od 12. septembra 2019. godine apelantova žalba odbijena kao neosnovana, pa se u odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje poziva na obrazloženje navedene presude iz kojeg proizlazi da takve povrede nisu počinjene. Zbog navedenog, Općinski sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
17. Tužilac je istakao da je nakon podnošenja apelacije s apelantom zaključio Sporazum kojim je utvrđeno da apelant tužiocu duguje iznos od 3.544,35 KM, i to po osnovu Presude Općinskog suda broj 65 0 mal 266375 12 Mal od 29. juna 2017. godine. Također, da je Sporazumom predviđeno da će apelant navedeni dug otplatiti u ratama, što je on u cijelosti i izvršio. Prema tome, kako je apelant u cijelosti postupio po Presudi Općinskog suda broj 65 0 Mal 266375 12 Mal od 29. juna 2017. godine i Presudi Kantonalnog suda broj 65 0 Mal266375 17 Gž od 12. septembra 2019. godine, tako je on bio dužan o navedenom obavijestiti Ustavni sud. V.Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji u relevantnom djelu glasi:
Član 10.
(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2)Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje
21. U skladu sa članom 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, apelacija nije dopustiva ako su se izmijenile pravne okolnosti.
22. U konkretnom slučaju, iz tužiočevog odgovora na apelaciju, kao i apelantovog izjašnjenja na odgovor tužioca proizlazi da su apelant i tužilac nakon donošenja osporene Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 266375 17 Gž od 12. septembra 2019. godine i podnošenja apelacije (28. novembra 2019. godine) zaključili Sporazum (29. novembra 2019. godine) kojim je apelant priznao dug koji ima prema tužiocu i obavezao se da tužiocu na ime glavnog duga, sudskih troškova i zakonskih zateznih kamata utvrđenih Presudom Općinskog suda broj 65 0 Mal 266375 12 Mal od 29. juna 2017. godine isplati ukupan iznos od 3.544,35 KM. Također je dogovoreno da se isplatom navedenog iznosa tužilac odriče prava na izmirenje potraživanja utvrđenog Presudom Općinskog suda broj 65 0 Mal 266375 12 Mal od 29. juna 2017. godine (koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda), da su apelant i tužilac izjavili da su razumjeli sadržaj i posljedice zaključenja Sporazuma, te da Sporazum predstavlja izraz njihove slobodno izražene volje. Pored toga, treba naglasiti da iz tužiočevog odgovora, kao i apelantovog izjašnjenja na taj odgovor, proizlazi da je apelant u potpunosti postupio po Sporazumu, odnosno da je tužiocu u cijelosti isplatio navedeni dug.
23. S obzirom na navedeno, kao i činjenicu da je Sporazum zaključen između apelanta i tužioca povodom Presude Općinskog suda broj 65 0 Mal 266375 12 Mal od 29. juna 2017. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova, Ustavni sud konstatira da su nakon podnošenja apelacije nastupile izmijenjene pravne okolnosti (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3206/14 od 22. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba) zbog kojih je bespredmetno daljnje razmatranje apelantovih navoda istaknutih povodom osporene presude Kantonalnog suda u pogledu ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Dopustivost u odnosu na navode o dužini postupka
24. U vezi s dopustivošću apelacionih navoda koji se odnose na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka, Ustavni sud nalazi da se apelant obratio Ustavnom sudu ističući da je prvostepena presuda donesena nakon pet godina, odnosno drugostepena presuda nakon sedam godina i tri mjeseca od podnošenja tužbe. Dakle, u konkretnom slučaju predmetni postupak je okončan osporenom Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 266375 17 Gž od 12. septembra 2019. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, Ustavni sud zapaža da je navedenu presudu Kantonalnog suda apelant primio 6. novembra 2019. godine, a da je apelaciju podnio 28. novembra 2019. godine, pa proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred redovnim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
29. Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja parničnog postupka koji je tužilac pokrenuo radi isplate regresnog duga, a koji dug je apelant osporavao. Dakle radi se o apelantovim građanskim pravima, te apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije.
a) Relevantna načela
30. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
31. Predmetni postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 11. juna 2012. godine, a okončan je presudom Kantonalnog suda od 12. septembra 2019. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da ispita jeste period od sedam godina i tri mjeseca.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
32. Analizirajući složenost postupka u konkretnom slučaju, a imajući u vidu apelaciju i odgovore na apelaciju, odnosno okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da iz same apelacije, kao i odgovora na apelaciju ne proizlazi da je apelant svojim postupanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
33. Analizirajući postupanje redovnih sudova u konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni postupak pred Općinskim sudom trajao oko pet godina, a da je Kantonalni sud donio drugostepenu presudu nakon godinu i oko deset mjeseci (računajući od dana dostavljanja predmetnog spisa na postupanje po žalbi). Iz navedenog proizlazi da je postupak pred Općinskim sudom trajao duži vremenski period, dok je Kantonalni sud drugostepenu odluku donio u relativno razumnom roku. Ustavni sud zapaža da se u odgovoru na apelaciju Općinski sud poziva na objektivne okolnosti zbog kojih nije ranije mogao okončati prvostepeni postupak. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da su na početku predmetnog parničnog postupka postojale određene objektivne smetnje koje su utjecale na dužinu trajanja postupka (tužilac pozivan da dostavi dokaze, kao i apelantovu tačnu adresu), odnosno postojale su određene procesne smetnje za daljnje vođenje postupka. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, pogotovo da su pred Općinskim sudom održana samo dva ročišta, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi okolnosti koje bi opravdale dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom u periodu od pet godina. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u najvećoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
34. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
35. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
36. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
37. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
38. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je predmetni parnični postupak trajao sedam godina i tri mjeseca, a čijoj dužini postupka je najviše doprinio Općinski sud, koji u vezi s dužinom trajanja predmetnog postupka nije dao objektivno prihvatljive razloge.
40. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka g), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević