Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-891/20 (Š. K.)

Odluka donesena 09. 06. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-891/20

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 06. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. lipnja 2021. godine, u predmetu broj AP 891/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Šefika Karović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Šefika Karović.

Utvrđuje se povreda članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 P 137202 19 P 2.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjednici Općinskoga suda u Sarajevu da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 P 137202 19 P 2, sukladno članku II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, sukladno članku 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Šefiki Karović u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjednici Općinskoga suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Šefika Karović (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 9. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 137202 19 P 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti (grupna) broj AP 3507/18 od 6. prosinca 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio apelaciju broj AP 3964/18 koju je apelantica podnijela 18. srpnja 2018. godine zbog duljine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 65 0 P 137202 19 P 2 zbog toga što se radilo o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji nije proizlazilo da ima osnova za ponovno odlučivanje.

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskoga suda zatraženo je u razdoblju od 23. lipnja 2020. godine i 11. svibnja 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

4. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud dostavili su odgovore na apelaciju u razdoblju od 8. srpnja 2020. godine do 19. svibnja 2021. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 7. travnja 2010. godine podnijela tužbu protiv prvotuženika (M. K.), drugotuženika (Š. K.) i trećetuženika (M. K.) radi utvrđivanja bračne stečevine, utvrđivanja ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o poklonu (v. sp. 100.000,00 KM).

7. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 137202 10 P od 4. rujna 2015. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev koji se odnosio na utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju između drugotuženika kao primatelja izdržavanja i trećetuženika kao davatelja izdržavanja, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosio na utvrđenje da bračnu stečevinu apelantice i prvotuženika čini vlasništvo na nekretninama k.č. 792/62 i k.č. 792/57, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev koji se odnosio na utvrđenje da bračnu stečevinu apelantice i prvotuženika čini vlasništvo na nekretninama sagrađenim na k.č. 298. Nadalje, usvojen je apelantičin tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništavosti ugovora o poklonu, te je utvrđeno da je ništav do ½ suvlasničkog dijela apelantice ugovor o poklonu zaključen između prvotuženika kao darovatelja i drugotuženog kao daroprimatelja, kojim ugovorom je darovana k.č. 1777/0, te je utvrđeno da je ništav do ½ suvlasničkog dijela apelantice ugovor o poklonu motornog-priključnog vozila kojim je prvotuženik kao darovatelj drugotuženiku kao daroprimatelju poklonio putnički automobil marke Audi. Također, usvojen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da bračnu stečevinu apelantice i prvotuženika čine nekretnine k.č. 1777/0, te je utvrđeno da bračnu stečevinu apelantice i prvotuženika čini putnički automobil marke Audi i putnički automobil marke Polo, na kojem apelantici pripada pravo vlasništva sa ½. Nadalje, utvrđeno je da bračnu stečevinu između apelantice i prvotuženika čine određene dvije garaže u Sarajevu te je sukladno tome prvotuženik dužan priznati i trpjeti da se apelantica na temelju ove presude upiše u Zk. uredu kao suvlasnik sa dijelom ½ na garažama, međutim, odbijen je apelantičin zahtjev da se na predmetnim garažama upiše u posjedovnom listu kao suposjednik. Nadalje, utvrđeno je da bračnu stečevinu između apelantice i prvotuženika čini štednja u iznosima od 129.783,54 KM i 66.050,00 eura, te novčana sredstva na bankovnim računima na ime prvotuženika u iznosima 228,96 KM, 14,06 eura, 2.719,58 KM, 5.741,43 eura, 2.009,13 USD, 1.400,00 HRK i 4,65 CAD na kojima apelantici pripada pravo vlasništva ½.

8. Prizive protiv prvostupanjske presude su uložili apelantica te prvotuženik, drugotuženik i trećetuženik.

9. Općinski sud je 21. travnja 2016. godine spis predmeta uputio Kantonalnome sudu na postupanje po prizivima.

10. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 137202 17 Gž 2 od 27. rujna 2017. godine apelantičin priziv je djelomično uvažen, prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog između drugotuženika kao primatelja izdržavanja i trećetuženika kao davatelja izdržavanja sa druge strane, dok je apelantičin priziv u preostalom dijelu odbijen i prvostupanjska presuda potvrđena. Nadalje, priziv prvotuženika je djelomično uvažen, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u dijelu utvrđenja bračne stečevine apelantice i prvotuženika koja se odnosi na štednju u iznosu od 129.783,54 KM i 66.050,00 eura, te novčana sredstva na bankovnim računima na ime prvotuženika u iznosu od 228,96 KM, 14,06 eura, 2.719,58 KM, 5.741,43 eura, 2.009,13 USD, 1.400,00 HRK i 4,65 CAD na kojima bi apelantici pripalo pravo suvlasništva s ½ , dok je priziv prvotuženika u preostalom dijelu odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda potvrđena. Priziv drugotuženika je uvažen, prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu odluke o troškovima postupka i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je priziv trećetuženika odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda potvrđena.

11. Revizije protiv drugostupanjske presude izjavili su prvotuženik i trećetuženik.

12. Spis predmeta dostavljen je Vrhovnome sudu na postupanje po reviziji 21. lipnja 2018. godine.

13. Presudom Vrhovnoga suda od 30. listopada 2018. godine odbijena je revizija prvotuženika. Nadalje je odbačena revizija trećetuženika u dijelu odluke koji se odnosio na ukinuti dio prvostupanjske odluke, dok je u preostalom dijelu revizija trećetuženika odbijena.

14. Spis predmeta je dostavljen na postupanje Općinskome sudu 11. prosinca 2018. godine.

15. Općinski sud je 16. rujna 2019. godine održao ročište na kome je dao nalog apelantici da uredi tužbeni zahtjev imajući u vidu upute iz presude Kantonalnog suda od 27. rujna 2017. godine, te je zakazao glavnu raspravu za 19. prosinca 2019. godine.

16. Predmet je 1. studenog 2019. godine signiran u rad novom postupajućem sucu.

17. Općinski sud je 19. studenog 2019. godine punomoćnicima tuženika dostavio apelantičin podnesak od 4. listopada 2019. godine kojim je uredila tužbeni zahtjev postupajući po nalogu suda.

18. Općinski sud je 19. prosinca 2019. godine na ročištu odbio prijedlog punomoćnika trećetuženika za odgađanje ročišta i otvorio ročište za glavnu raspravu, objavio predmet raspravljanja, otvorio dokazni postupak te proveo materijalne dokaze, da bi tuženici (iako svjesni činjenice trajanja postupka) u smislu članka 114. ZPP-a izjavili kako nisu suglasni s čitanjem zapisnika iz prethodnog prvostupanjskog postupka, te da zahtijevaju da se ponovno saslušavaju svjedoci (5), parnične stranke (4), kao i da se ponovno provodi dokaz vještačenjem. Pored toga, punomoćnik trećetuženika je na ročištu za glavnu raspravu postavio zahtjev za osiguranje troškova postupka (koji zahtjev se postavlja najkasnije na pripremnom ročištu) u skladu sa Zakonom o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima i isti postavlja u odnosu na apelanticu koja je državljanka BiH, navodeći da je već 10 godina izložen sudskom postupku, što mu stvara značajne materijalne troškove.

19. Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 02 P 137202 19 P 2 od 23. prosinca 2019. godine odbijen je zahtjev za osiguranje troškova postupka. Trećetuženik je pravovremeno izjavio priziv.

20. Općinski sud je 20. ožujka 2020. godine spis predmeta dostavio Kantonalnomu sudu na postupanje po prizivu.

21. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 137202 20 Gž 3 od 10. lipnja 2020. godine odbijen je kao neutemeljen priziv trećetuženika i potvrđeno rješenje od 23. prosinca 2019. godine.

22. Predmet je 15. listopada 2020. godine signiran u rad novom postupajućem sucu.

23. Općinski sud je 5. listopada 2020. godine održao uviđaj na licu mjesta, kojom prilikom je punomoćnik drugotuženika zatražio izuzeće postupajuće sutkinje. Općinski sud je odredio nastavak ročišta za glavnu raspravu za 14. prosinca 2020. godine.

24. Rješenjem predsjednice Općinskoga suda od 19. listopada 2020. godine odbijen je zahtjev za izuzeće postupajuće sutkinje.

25. Općinski sud je ročište za glavnu raspravu zakazano za 14. prosinca 2020. godine odložio iz razloga što vještak geodetske struke nije do dana održavanja ročišta sačinio pismeni nalaz i mišljenje, te je ročište zakazano za 23. veljače 2021. godine uz konzultaciju s punomoćnicima parničnih stranaka i prvotuženikom osobno.

26. Općinski sud je ročište za glavnu raspravu zakazano za 23. veljače 2021. godine odgodio iz razloga što su punomoćnici drugotuženika bili u samoizolaciji zbog bolesti uzorkovane virusom COVID 19, pa iz navedenog razloga nisu mogli pristupiti na ročište.

27. Općinski sud je ročište za glavnu raspravu zakazano za 19. ožujka 2021. godine odgodio zbog opravdane nemogućnosti apelantičinog punomoćnika da pristupi na ročište uslijed bolesti uzrokovane virusom COVID 19, te je novo ročište zakazano za 14. travnja 2021. godine.

28. Postupak je u tijeku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

29. Iz navoda apelacije proizlazi da apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja parničnoga postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica je ukazala da postupak traje već 10 godina i da nije okončan.

b) Odgovori na apelaciju

30. U odgovorima na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo kronologiju postupanja pred tim sudom, koja je navedena u činjeničnom dijelu ove odluke. Nadalje je istakao da je poduzimao sve radnje s ciljem što skorijeg okončanja predmetnog postupka, međutim, ročišta za glavnu raspravu nisu se mogla održati zbog objektivne nemogućnosti punomoćnika da pristupe. Također je naveo da je i preporuka Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH (VSTVBiH) da se suđenja održavaju samo u predmetima koji se smatraju po zakonu žurnim shodno dopisu od 17. ožujka 2021. godine, a na temelju kojeg je i predsjednica Općinskog suda također 19. ožujka 2021. godine donijela izmjene i dopune naredbe od 6. studenog 2020. godine u kojoj je određeno da će suđenja u narednom razdoblju biti svedena samo na ona koja su prema ocjeni postupajućeg suca neophodna (pritvorski predmeti, predmeti gdje prijeti nastupanje zastare, mjere osiguranja ili drugi predmeti koji ne trpe odlaganja).

31. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukratko naveo kronologiju postupanja pred tim sudom.

32. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je ukratko naveo kronologiju postupanja pred tim sudom.

V.Relevantni propisi

33. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

34. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnome sudu, koji glasi:

Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

35. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

36. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredbi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetnom parničnome postupku koji je u tijeku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.

37. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

38. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

39. Apelantica smatra da je zbog duljine trajanja predmetnoga postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

40. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.

41. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

42. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38).

43. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

44. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom od 7. travnja 2010. godine, te da do donošenja odluke Ustavnoga suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine predmetnoga postupka jeste 11 godina i oko dva mjeseca.

Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka

45. Ustavni sud zapaža da se u konkretnomu slučaju radi o parničnome postupku koji je apelantica pokrenula radi utvrđivanja bračne stečevine na pokretnoj i nepokretnoj imovini, uz zahtjev za utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o poklonu. Imajući u vidu da se radi o imovini veće vrijednosti, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu. Zatim, Ustavni sud nalazi da se u konkretnomu slučaju radilo o složenijem postupku budući da je apelantica istakla više tužbenih zahtjeva.

46. Ocjenjujući ponašanje redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja tužbe Općinskome sudu trebalo pet godina i oko pet mjeseci za donošenje prvostupanjske presude. Pri tomu, Ustavni sud zapaža da u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio opravdanje za ovakvo dugo trajanje postupka u navedenom razdoblju. U nastavku postupka Kantonalni sud je nakon dostavljanja spisa odlučio o prizivima nakon jedne godine i pet mjeseci, dok je Vrhovni sud odlučio o revizijama nakon četiri mjeseca. U okolnostima konkretnoga slučaja, navedena razdoblja se mogu smatrati razumnim rokom za provođenje prizivnog, odnosno revizijskog postupka. Nakon što je spis predmeta 11. prosinca 2018. godine dostavljen prvostupanjskome sudu radi provođenja ponovnog postupka do donošenja ove odluke Ustavnoga suda prošlo je dvije godine i šest mjeseci. Međutim, u tom dijelu Ustavni sud primjećuje da su na duljinu postupka djelomično utjecale objektivne okolnosti koje su dovele do odgađanja tri ročišta za glavnu raspravu (nedostavljanje nalaza vještaka i nemogućnost punomoćnika stranaka da pristupe na ročište zbog zdravstvenih razloga), kao i okolnost da je spis predmeta dostavljen Kantonalnomu sudu koji je nakon otprilike tri mjeseca odlučio po prizivu trećetuženika protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za osiguranje troškova postupka. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju jer se navedena pasivnost Općinskoga suda, te ovako dugo trajanje postupka mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovitih sudova koji su postupali u predmetnom postupku. Stoga, imajući u vidu da postupak, koji je od većeg značaja za apelanticu, traje 11 godina i oko dva mjeseca, a kojoj duljini je, unatoč činjenici da se radi o složenijem postupku, u najvećoj mjeri doprinijela okolnost da je presuda Općinskoga suda donesena tek nakon pet godina i oko pet mjeseci, pri čemu taj sud nije ponudio opravdanje za tako dugo trajanje postupka, a postupak se trenutno vodi pred prvostupanjskim sudom i da još nije okončan, te je neizvjesno kad će apelantica doći do konačne odluke, Ustavni sud nalazi da duljina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

47. Ocjenjujući apelantičino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na duljinu trajanja predmetnoga postupka.

48. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

49. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će ju na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

50. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 6366/18 od 23. lipnja 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo (s obzirom na to da je duljini trajanja postupka u najvećoj mjeri doprinio Općinski sud) u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer predmetni postupak, koji je od većeg značaja za apelanticu, traje 11 godina i oko dva mjeseca, a kojoj duljini je, unatoč činjenici da se radi o složenijem postupku, u najvećoj mjeri doprinijela okolnost da je presuda Općinskoga suda donesena tek nakon pet godina i oko pet mjeseci, pri čemu taj sud nije ponudio opravdanje za tako dugo trajanje postupka, te činjenica da se ponovni postupak i dalje vodi pred prvostupanjskim sudom, te je neizvjesno kad će apelantica doći do konačne odluke.

52. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-891/20 (Š. K.) | Sudska praksa | Aktio