Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-844/21 (Porobić d.o.o. Zavidovići)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Prekršaj
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-844/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-844/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Porobić d.o.o. Zavidovići, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Porobić d.o.o. Zavidovići protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 41 I Pr 009923 20 Pžp od 4. siječnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Visokome – Odjeljenje u Olovu broj 41 I Pr 009923 20 Pr od 2.

studenoga 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Porobić d.o.o. Zavidovići (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupaju Bakir Ljubović i Dženana Ljubović odvjetnici iz Zenice, podnio je 15. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 41 I Pr 009923 20 Pžp od 4. siječnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Visokome – Odjeljenje u Olovu broj 41 I Pr 009923 20 Pr od 2. studenoga 2020. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, apelant je oglašen krivim što je 13. svibnja 2020. godine kontrolom, po prijavi koju su izvršili pripadnici Policijske stanice Olovo, utvrđeno da su djelatnici apelanta vršili eksploataciju stijenskoga materijala uz uporabu rovokopača, te utovarili otkopani materijal na kamion, iz čega proistječe da apelant obavlja rudarsku djelatnost, a ne zadovoljava uvjete propisane čl. 15. Zakona o rudarstvu, odnosno apelant je vršio eksploataciju mineralnih sirovina bez dozvole nadležnoga organa. Navedenim, apelant je počinio prekršaj iz čl. 106. st. 1. toč. c) u svezi sa čl. 15. Zakona o rudarstvu i prekršaj iz čl. 106. st. 1. toč. a) u svezi sa čl. 11. istoga Zakona. Apelantu je primjenom čl. 24. Zakona o prekršajima (u daljnjemu tekstu: ZOP) utvrđena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM za prekršaj iz čl. 106. st. 1. toč. c) u svezi sa čl. 15. Zakona o rudarstvu, odnosno novčana kazna od 10.000,00 KM za prekršaj iz čl. 106. st. 1. toč. a) u svezi sa čl. 11. istoga zakona, te mu je primjenom čl. 22. ZOP za prekršaje učinjene u realnome stjecaju izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 15.000,00 KM.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da branitelj apelanta prigovara pravilnosti i potpunosti utvrđenoga činjeničnoga stanja ukazujući da činjenično stanje ne odgovara rezultatima izvedenih dokaza, niti stvarnome stanju, te ukazuje na nepravilnost ocjene izvedenih dokaza. Kantonalni je sud istakao da se odredbom čl. 84. ZOP ne propisuje kao prizivni temelj pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Kantonalni je sud naveo da se stoga ovaj sud ne može upuštati u razmatranje pravilnosti ocjene dokaza koju je izvršio prvostupanjski sud, odnosno ne može ispitivati da li utvrđeno činjenično stanje odgovara rezultatima izvedenih dokaza i da li je prvostupanjski sud kod ocjene izvedenih dokaza iznio pravilne razloge (prvostupanjski je sud, naime, istakao da je nakon brižljive ocjene dokaza zaključio da je apelant odgovoran za počinjeni prekršaj od strane djelatnika apelanta, obzirom da rukovodni ili nadzorni organi apelanta su propustili dužni nadzor nad zakonitošću rada djelatnika). Kantonalni je sud istakao da, glede navoda o povredi materijalnoga propisa o prekršaju, ovaj sud konstatira da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje valjano primijenio odredbe materijalnoga propisa o prekršaju iz Zakona o rudarstvu, kojima je propisano kažnjavanje pravne osobe za prekršaj ukoliko obavlja rudarsku djelatnost bez ispunjavanja zakonom propisanih uvjeta, odnosno ukoliko vrši eksploataciju mineralnih sirovina bez dozvole nadležnoga organa, pa se u takvoj radnji stječu sva bitna obilježja prekršaja za koje je apelant i oglašen odgovornim.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, smatrajući da su djelatnici apelanta bez odobrenja i znanja odgovornih osoba apelanta postupali i zloporabili građevinske strojeve, te da su slijedom toga oni odgovorni za prekršaj, a ne apelant.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-844/21 (Porobić d.o.o. Zavidovići) | Sudska praksa | Aktio