Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2664/19 (ECONICA d.o.o. Tomislavgrad)
Odluka donesena 09. 06. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Materijalna šteta
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2664/19
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 06. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2664/19, rješavajući apelaciju ECONICA d.o.o. Tomislavgrad, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 9. lipnja 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija ECONICA d.o.o.
Tomislavgrad podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 208562 18 Rev od 21. svibnja 2019.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. ECONICA d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Vesna Pehar i Zoran Lesko, odvjetnici iz Mostara, podnio je 24. lipnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 208562 18 Rev od 21. svibnja 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i „Triglav-osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 28. siječnja 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud i tuženi su dostavili odgovor na apelaciju 4. i 15. veljače 2021. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Apelant je 6. rujna 2007. godine s tuženim zaključio ugovor o osiguranju imovine i osoba broj 08-7672/07 od 6. rujna 2007. godine s polisom za požarno osiguranje broj No-07-0021658 uz dodatak broj 1 uz polisu, broj 0021658 od 6. rujna 2007 godine, te da su predmet osiguranja građevinski objekti – apelantove zgrade, oprema – strojevi za proizvodnju ekokože, laboratorijska oprema, zalihe sirovina i gotovih proizvoda, s procijenjenom vrijednosti od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti na novu zamjensku vrijednost u ukupnom iznosu od 3.751.339,74 KM kao sumu osiguranja.
6. Na apelantovom građevinskom objektu desio se požar u noći 14/15. rujna 2007. godine, te je prema zapisniku o očevidu PU Tomislavgrad od 15. rujna 2007. godine prvi dio očevida obavljen 15. rujna 2007. godine, a drugi dio 17. rujna 2007. godine uz prisustvo tuženog. Prema službenom izvješću Kantonalnog tužiteljstva u Kantonu 10 – Livno od 18. rujna 2007. godine utvrđena su tri mjesta početnih požara, te da su u požaru izgorjeli gotovi proizvodi, prostorija računovodstva i registratori s recepturama za proizvodnju kože.
7. Apelant je 21. ožujka 2008. godine podnio zahtjev tuženom za naknadu štete od požara koji se desio u noći 14/15. rujna 2007. godine. Nakon što je dopisom Kantonalnog tužiteljstva u Kantonu 10 – Livno od 10. lipnja 2008. godine tuženi obaviješten da je donesena naredba o obustavi istrage broj KZ 334/07 protiv apelantovog suvlasnika J. P. da je počinio kazneno djelo uništenja i oštećenja važnih privrednih objekata ili javnih naprava iz članka 324. stavak 1. KZFBiH, tuženi je dopisom od 13. kolovoza 2013. godine obavijestio apelanta da je na njegov račun izvršena uplata na ime naknade štete od požara u ukupnom iznosu od 766.420,43 KM. Od toga, iznos od 220.036,20 KM na ime naknade štete na građevinskom objektu s elektroinstalacijama, iznos od 144.650.00 KM na ime naknade za tehnološku opremu strojeva za kontrolu i premotavanje, iznos od 10.000,00 KM na ime laboratorijske opreme, iznos 10.250,00 KM na ime uredske opreme, iznos od 66.570,29 KM na ime zaliha gotovih proizvoda, iznos od 15. 000,00 KM na ime nedovršene proizvodnje i iznos od 12.000,00 KM na ime zalihe repromaterijala, kao i iznos od 287.913,94 KM na ime naknade zakonske zatezne kamate.
Osporene presude
8. Apelant je 15. rujna 2009. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi naknade štete i isplate iznosa od 3.751.339,74 KM na ime naknade po osnovi požara kao osiguranog slučaja. Apelant je potom podneskom od 2. prosinca 2014. godine precizirao tužbeni zahtjev tako što je tražio da se tuženi obveže da mu isplati iznos od 719.910,00 KM na ime naknade štete za uništene strojeve i strojarsku opremu.
9. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 208562 11 Ps 2 od 27. veljače 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 208562 15 Pž od 21. studenog 2017. godine (osim u dijelu odluke o troškovima postupka), usvojen je apelantov tužbeni zahtjev te je tuženi obvezan apelantu na ime naknade štete isplatiti iznos od 719.910,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka (sve preciznije navedeno u izreci presude).
10. U obrazloženju presuda je, između ostalog, navedeno da je na temelju provedenih dokaza, u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nesporno utvrđeno da je između apelanta kao ugovaratelja osiguranja i tuženog kao osiguranika zaključen Ugovor o osiguranju imovine i osoba broj 08-7672/07 od 6. rujna 2007. godine sa polisom za požarno osiguranje broj No-07-0021658 od 6. rujna 2007 godine, te da su predmet osiguranja građevinski objekti – apelantove zgrade, oprema za proizvodnju ekokože, laboratorijska oprema, zalihe sirovina i gotovih proizvoda, sa ukupnom sumom osiguranja od 3.751.339,74 KM. U svezi s tim, navedeno je da je osiguranje po navedenom ugovoru i polisi osiguranja zaključeno u skladu s Općim uvjetima za požarno osiguranje PG-poz 03-3-bh od 3. ožujka 2003. godine (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) i Posebnim uvjetima za požarno osiguranje na novu vrijednost PG-poz-nv/03-3-bh od 3. ožujka 2003. godine (u daljnjem tekstu: Posebni uvjeti) koji su sastavni dio tog ugovora. Naime, sudovi su se pozvali na odredbe članka 3. stavak 1. točka 2) Posebnih uvjeta za požarno osiguranje kojim je propisano da „šteta na opremi se obračunava u slučaju oštećenja – po troškovima popravaka i materijala koji su potrebni da se stvari dovedu u stanje prije nastanka štete“. Nadalje, obrazloženo je da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nesporno dokazano da je u noći 14/15. rujna 2007. godine nastao požar na apelantovom građevinskom objektu i imovini, te da je tuženi zbog nastupanja požara kao osiguranog slučaja na apelantovoj imovini izvršio isplatu apelantu iznosa od 766.420,43 KM na ime naknada štete za uništene građevinske objekte. Također, obrazloženo je da je apelant podneskom od 2. prosinca 2014. godine opredijelio svoj tužbeni zahtjev kojim je tražio isplatu iznosa od 719.910,00 KM na ime naknade štete za uništene strojeve i strojarsku opremu, te da je po toj osnovi predložio i vještačenje po vještaku strojarske struke H. K. na okolnost procjene oštećenja strojeva uslijed požara kao osiguranog slučaja. U svezi s tim, navedeno je da vještak prilikom izrade nalaza nije na licu mjesta zatekao strojeve i opremu jer su otuđene, te da je svoj nalaz o visini procijenjene štete temeljio na ponudi tvrtke „Termomatik“ d.o.o. Zenica kojom je na temelju fotografija strojarsje opreme prije požara kao štetnog događaja i poslije požara utvrđen, tj. opisan opseg štete na strojevima u visini od 864.564,00 KM. Imajući u vidu da je tuženi po osnovi štete na strojarskoj opremi (jedan stroj) apelantu već isplatio iznos od 144.650,00 KM, nalazom i mišljenjem vještaka H. K. utvrđeno je da je tuženi po osnovi naknade štete na strojevima (pet strojeva) dužan isplatiti apelantu iznos od 719.910,00 KM, te cijeneći da nalaz vještaka nije doveden u pitanje primjedbama tuženog i da su argumenti u izlaganju nalaza i mišljenja navedenog vještaka bili u skladu s drugim provedenim dokazima shodno odredbama članka 8. ZPP-a, sudovi su prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke H. K. u cijelosti udovoljili apelantovom opredijeljenom tužbenom zahtjevu u pogledu isplate naknade štete u iznosu od 766.420,43 KM na ime štete na strojevima, shodno odredbama čl. 900., 902. i 919. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga, redovni sudovi su odlučili kao u izreci presude.
11. Kantonalni sud je, prihvaćajući razloge prvostupanjskog suda u dijelu odluke kojim je tuženi obvezan apelantu isplatiti utvrđenu naknadu štete na ime oštećenih strojeva, žalbu tuženog odbio kao neutemeljenu i prvostupanjsku presudu potvrdio primjenom odredaba članka 226. ZPP-a.
12. Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 208562 18 Rev od 21. svibnja 2019. godine usvojena je revizija tuženog i obje nižestupanjske presude preinačene tako što je apelantov opredijeljeni zahtjev odbijen u cijelosti. U obrazloženju presude je ponovljeno činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, a potom je ponovljeno da je predmet spora naknada štete na ime popravke i sanacije strojeva nakon požara kao štetnog događaja. Naime, Vrhovni sud je naveo da iz spisa proizlazi da su tijekom postupka, na temelju fotografija strojeva prije štetnog događaja i nakon, prikupljene tri ponude od pravnih osoba za sanaciju štete na strojevima, te da je vještak stojarske struke nakon što je odabirom najpovoljnije ponude pravnog lica „Termomatik“ d.o.o. Zenica, kojom je utvrđeno da je pričinjena štete na strojevima uslijed požara u visini od 864.564,00 KM, u svom nalazu i mišljenju zaključio da je pričinjena šteta na strojevima u iznosu od 719.910,00 KM jer je tuženi već isplatio apelantu 2013. godine iznos od 144.650,00 KM na ime naknade štete na strojevima. Vrhovni sud je naveo da su nižestupanjski sudovi prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke na ime naknade štete po osnovi osiguranja pet strojeva dosudili apelantu iznos od 719.910,00 KM. U svezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da se sporno pravno pitanje u predmetnom postupku odnosi na način utvrđivanja visine štete na strojevima (ukupno pet strojeva) prema polisi osiguranja od požara, a na temelju ponude pravne osobe „Termomatik“ d.o.o. Zenica, na čemu je utemeljen nalaz i mišljenje vještaka strojarsje struke, te mogućnost isplate apelantu tražene naknade.
13. Vrhovni sud je potom ukazao na odredbe članka 919. stavak 1. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), kojim je propisana obveza osiguravača da u slučaju kada se dogodi osigurani slučaj isplati naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku. Također, Vrhovni sud je naveo da se, u skladu s odredbom članka 3. stavak (2) točka 2) Posebnih uvjeta, šteta na stvarima (strojevima) obračunava u slučaju oštećenja, po troškovima popravke i materijala koji su potrebni da se stvari dovedu u stanje prije nastanka štete, dok je prema odredbi članka 4. Posebnih uvjeta propisano da je „osiguranik obvezan naknadu koju primi od osiguravača upotrijebiti za popravak štete na stvarima koje su bile oštećene ili uništene“.
14. Cijeneći da je člankom 12.2. predmetnog ugovora o osiguranju ugovoreno da su Opći uvjeti i Posebni uvjeti sastavni dio tog ugovora, Vrhovni sud je zaključio da je nesporno apelant bio upoznat s Općim uvjetima i Posebnim uvjetima tuženog, shodno odredbama članka 902. stavak 3. ZOO-a. Prema mišljenju Vrhovnog suda, apelant je bio obvezan imati u posjedu predmetne strojeve, što je uvjet bez kojeg se ne može utvrditi obveza tuženom, shodno odredbama članka 3. stavak (2) točka 2) Posebnih uvjeta, a kako je u postupku utvrđeno da je apelant kao osiguranik strojeve otuđio, Vrhovni sud je zaključio da se visina štete nije mogla utvrditi u skladu s odredbama članka 3. stavak (2) točka 2) Posebnih uvjeta, niti apelant može naknadu upotrijebiti za popravku štete na strojevima koji su oštećeni u požaru kao osiguranom slučaju, shodno odredbama članka 4. Posebnih uvjeta. Cijeneći da je apelant bio upoznat s Općim uvjetima i Posebnim uvjetima tuženog, shodno odredbama članka 902. stavak 3. ZOO-a, te da je zaključenjem predmetnog ugovora o osiguranju „ugovorio uvjet za upotrebu naknade iz osiguranja (članka 4. Posebnih uvjeta), koji uvjet kao osiguranik ne može ispuniti jer je strojeve prije pravomoćnog okončanja postupka otuđio, a koje otuđenje je ovisilo isključivo o njegovoj volji“, Vrhovni sud je zaključio da tuženi nije dokazao ni utemeljenost svog opredijeljenog tužbenog zahtjeva, shodno odredbama članka 902. stavak 3. ZOO-a u svezi sa člankom 3. stavak (2) točka 2) i člankom 4. Posebnih uvjeta.
15. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je zaključio da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbijajući žalbu tuženog potvrdio prvostupanjsku presudu, zanemarujući odlučnu činjenicu da apelant u postupku nije dokazao da će novčanim iznosom koji dobije na ime naknade iz osiguranja izvršiti popravku i otklanjanje štete na strojevima prouzrokovane požarom kao osiguranim slučajem. Stoga, Vrhovni sud je reviziju tuženog usvojio, drugostupanjsku presudu preinačio i apelantov opredijeljeni zahtjev odbio primjenom odredaba članka 250. stavak 1. ZPP-a.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant smatra da je osporena presuda proizvoljna i da nije u suglasnosti s utvrđenim činjeničnim stanjem i izvedenim dokazima koji, suprotno tvrdnjama Vrhovnog suda, na nesumnjiv način dokazuju utemeljenost tužbenog zahtjeva. Ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog prava jer smatra da su „stajališta izražena u obrazloženju osporene presude Vrhovnog suda rezultat pogrešnog pristupa tumačenju ugovora o osiguranju“. Apelant smatra da je, suprotno takvom stajalištu, dokazano da je oštećenje strojeva nastalo zbog požara i da je stoga tuženi dužan nadoknaditi mu materijalnu štetu. Osim toga, smatra da je Vrhovni sud pogrešno postupio kada je pozivajući se na odredbe članka
902. ZOO-a u vezi sa člankom 3. stavak 2. točka 2. i članka 4. Posebnih uvjeta odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neutemeljen jer smatra da Opći i Posebni uvjeti nisu obvezujući za apelanta, te da mu je tuženi dužan nadoknaditi materijalnu štetu na strojevima prouzrokovanu požarom.
b) Odgovor na apelaciju
17. Vrhovni sud je naveo da osporenom odlukom tog suda nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na koja ukazuje u apelaciji, ističući da je taj sud dao argumentirane razloge, uz pravilnu primjenu relevantnih odredaba materijalnog prava.
18. Tuženi je naveo da je u izvršnom postupku pokrenutom po apelantovom prijedlogu radi izvršenja presude Općinskog suda od 27. veljače 2015. godine i presude Kantonalnog suda od 21. studenog 2017. godine s računa tuženog 9. siječnja 2019. godine apelantu isplaćen ukupan iznos od 1.240.256,29 KM, i to 719.910,00 KM na ime glavnice i 520.346,29 KM na ime zakonske zatezne kamate i troškova postupka. Tuženi smatra da nisu prekršena prava na koja se apelant poziva u apelaciji, te da apelaciju treba odbiti kao neutemeljenu.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 901.
(1) Ugovor o osiguranju je zaključen kad ugovarači potpišu polisu osiguranja ili listu pokrića.
(…) Član 902.
(1) U polisi moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana stvar, odnosno osigurano lice, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i period pokrića, svota osiguranja ili da je osiguranje neograničeno; premija ili doprinos, datum izdanja polise i potpisi ugovorenih strana.
(2) Polisa osiguranja može biti privremeno zamijenjena listom pokrića u koju se unose bitni sastojci ugovora.
(3) Osiguravač je dužan upozoriti ugovarača osiguranja da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uslovi nisu štampani na samoj polisi.
(4) Izvršenje obaveze iz prethodnog stava mora biti konstatovano na polisi.
(…) Član 919.
(1) Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguravač je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti duži od četrnaest dana, računajući od kada je osiguravač dobio obavještenje da se osigurani slučaj dogodio.
(2) Ali ako je za utvrđivanje postojanja osiguračeve obaveze ili njenog iznosa potrebno izvjesno vrijeme, ovaj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obaveze i njen iznos.
20. Opći uvjeti za požarno osiguranje PG-poz/03-3-bh, Triglav BH osiguranje d.d. Sarajevo – interni akt (primjenjuju se od 1. ožujka 2003. godine) u relevantnom dijelu glase:
Član 1. OSIGURANE OPASNOSTI
(1) U obimu koji je određen ovim uvjetima, osiguranje pokriva uništenje ili oštećenje osiguranih stvari nastalo zbog sljedećih osnovnih opasnosti: požara, udara groma, eksplozije, oluje, tuče, udara osiguranikova motornog vozila, pada letjelice, manifestacija i demonstracija.
(…) (5) Osiguranje pokriva samo štetu koja je nastala na osiguranim stvarima zbog osigurane opasnosti, ali ne i druge, posredne štete nastale zbog nastanka osiguranog slučaja (odgovornosti, izgubljene najamnine, prekida rad, umanjenja vrijednosti i sl.).
Član 21. OBRAČUN ŠTETE
(1) Šteta koju osiguranje pokriva obračunava se u slučaju:
1)Uništenja ili nestanka osigurane stvarpo osiguranoj vrijednosti stvari kod zaključenja likvidacije osiguranog slučaja;
2)Oštećenja osigurane stvari – po troškovima popravka i materijala koliko bi iznosili po završetku likvidacije osiguranog slučaja umanjenih za gubitak vrijednosti stvari zbog habanja, starosti,, ekonomske i tehničke zastarjelosti (amortizacija) te za vrijednost ostataka. U štetu se ne uračunavaju troškovi koji su prilikom popravke nastali zbog poboljšavanja, dodataka ili drugih izmjena na osiguranoj stvari.
21. Posebni uvjeti za požarno osiguranje na novu vrijednost PG-poz-nv/03-3-bh Triglav BH osiguranje d.d. Sarajevo – interni akt (primjenjuju se od 1. ožujka 2003. godine) u relevantnom dijelu glase:
Član 3.
(1)Šteta na građevinskom objektu i opremi se obračunava u slučaju:
3)Oštećenja – po troškovima popravaka i materijala, koji su potrebni da se stvari dovedu u stanje prije nastanka štete.
Član 4. OBAVEZA OSIGURANIKA
Osiguranik mora naknadu iz osiguranja, koju primi od osiguravača upotrijebiti za popravak štete na stvarima koje su bile oštećene ili uništene.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 208562 18 Rev od 21. svibnja 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 4. lipnja 2019. godine, a apelacija je podnesena 24. lipnja 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava ve-zana za krivične postupke.
28. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
29. Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na pitanje naknade štete, dakle nesporno se radi o predmetu građanskopravne prirode, te da, stoga, apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
30. U konkretnom slučaju apelant, u biti, smatra da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo. U svezi s primjenom prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopćeno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
31. Dovodeći u svezu naprijed navedena stajališta sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da, suprotno apelantovim navodima, iz obrazloženja osporene presude Vrhovnog suda kao konačne odluke proizlazi da je Vrhovni sud, polazeći od činjenične i pravne osnove apelantovog opredijeljenog tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 719.910,00 KM na ime naknade štete na strojevima, dao jasno i detaljno obrazloženje svojih zaključaka zbog čega nije utemeljen apelantov tužbeni zahtjev za navedenu naknadu štete od tuženog. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, obrazlažući razloge utemeljenosti revizijskih prigovora tuženog, jasno ukazao da je osiguranje po predmetnom ugovoru i polisi osiguranja zaključeno po Općim uvjetima i Posebnim uvjetima za požarno osiguranje, te da je člankom 12.2. predmetnog ugovora o osiguranju ugovoreno da su Opći i Posebni uvjeti sastavni dio tog ugovora. U svezi s tim, Vrhovni sud se pozvao na odredbe članka 3. stavak (1) točka 2) Posebnih uvjeta kojim je propisano da „šteta na opremi se obračunava u slučaju oštećenja – po troškovima popravke i materijala koji su potrebni da se stvari dovedu u stanje prije nastanka štete“, kao i odredbe članka 4. Posebnih uvjeta kojim je propisano da je „osiguranik obvezan naknadu koju primi od osiguravača upotrijebiti za popravku štete na stvarima koje su bile oštećene u požaru“. Cijeneći da utvrđene okolnosti, dakle utvrđeno činjenično stanje na bazi provedenih dokaza pred nižestupanjskim sudovima, ukazuju da je šteta na predmetnim strojevima nastala kao posljedica požara, da vještak strojarske struke nije izvršio procjenu štete na strojevima na licu mjesta jer ih je apelant otuđio (prodao), već je visinu štete na strojevima utvrdio odabirom ponude poduzeća „Termomatik“ d.o.o. Zenica kao najpovoljnije ponude za sanaciju štete na strojevima, Vrhovni sud je zaključio da procjena štete na strojevima nije utvrđena po troškovima popravke i materijala koji su potrebni da se strojevi dovedu u stanje prije nastanka štete i da samim tim apelant nije dokazao visinu prouzrokovane štete na strojevima, shodno članku 3. stavak (1) točka 2) Posebnih uvjeta, te da će u smislu odredaba članka 4. Posebnih uvjeta za požarno osiguranje naknadu koju primi od tuženog kao osiguravača iskoristiti za popravku stvari koje su bile oštećene u požaru kao osiguranom slučaju. Shodno navedenom, Vrhovni sud je zaključio da apelant nije dokazao utemeljenost opredijeljenog tužbenog zahtjeva, shodno odredbama članka 902. stavak
3. ZOO-a u svezi sa čl. 3. i 4. Posebnih uvjeta za požarno osiguranje. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je tijekom postupka nesporno dokazano da je u smislu članka 902. stavak 3. ZOO-a tuženi ispunio svoju obvezu u smislu da je predao apelantu Posebne uvjete i Opće uvjete koji čine sastavni dio predmetnog ugovora i polise osiguranja, a koji upravo sadrže odredbe o uvjetima poslovanja tuženog, kao i odredbe kojima su propisani uvjeti o kojima ovise opseg i visina osiguravajućeg pokrića.
32. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant prilikom zaključenja predmetnog ugovora o osiguranju bio upoznat s relevantnim odredbama Općih uvjeta i Posebnih uvjeta, te da je ih svojom voljom prihvatio potpisujući ugovor s tuženim. Stoga, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni apelantovi navodi da relevantne odredbe Općih i Posebnih uvjeta nisu obvezujuće za njega jer, kako je već rečeno, nesporno da ih je apelant potpisujući predmetni ugovor prihvatio. Slijedom toga, tj. s obzirom na to da se radi o dobrovoljnom prihvaćanju obveza, Ustavni sud neće ispitivati je li relevantnim odredbama čl. 3. i 4. Posebnih uvjeta stavljen pretjeran teret na apelanta. Stoga, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud osporenu odluku utemeljio na činjeničnom stanju utvrđenom tijekom postupka, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO-a i odredbe Općih i Posebnih uvjeta, a u danom obrazloženju Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnost u primjeni i tumačenju materijalnog prava.
33. Ustavni sud zaključuje da osporenom presudom Vrhovnog suda nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Pravo na imovinu
34. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno i njegovo pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava, u biti, temelje na istim navodima koje je istaknuo u svezi s tvrdnjama o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, koje je Ustavni sud već razmatrao u prethodnim točkama ove odluke i za koje je zaključio da su neutemeljeni. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju neutemeljeni. VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak (1) Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada je Vrhovni sud koristeći se ovlastima iz članka 250. stavak 1. ZPP-a usvojio reviziju tuženog i odbio apelantov tužbeni zahtjev jer je taj sud u osporenoj presudi dao jasno obrazloženje da apelant nije uspio dokazati utemeljenost svog opredijeljenog tužbenog zahtjeva za naknadu štete, u skladu sa relevantnim odredbama ZPP-a i ZOO-a, u svezi s Općim uvjetima i Posebnim uvjetima. Slijedom nesporne činjenice da je apelant potpisujući ugovor s tuženim dobrovoljno prihvatio odredbe čl. 3. i
4. Posebnih uvjeta, prema kojima apelant novac dobiven od osiguranja treba iskoristiti za popravku oštećene stvari, Ustavni sud smatra da nema osnove u apelantovim navodima da navedene odredbe Posebnih uvjeta nemaju djelovanje prema njemu, niti će Ustavni sud (s obzirom na to da se radi o dobrovoljnom prihvaćanju Posebnih uvjeta) ispitivati je li njima nametnut pretjeran teret u odnosu na apelanta.
36. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić