Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-947/21 (A. Č.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-947/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-947/21, rješavajući apelaciju Anesa Čolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anesa Čolića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 159352 21 Kž 2 od 22. februara 2021. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Anes Čolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupaju Nina Kisić i Goran Dragović, advokati iz Sarajeva, podnio je 24. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 159352 21 Kž 2 od 22. februara 2021. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio odlazak apelanta na izdržavanje kazne zatvora, a do donošenja odluke o apelaciji“. Apelant je 5. aprila 2021. godine dopunio apelaciju.
2. Pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 159352 18 K od 29. aprila 2019. godine, apelantu je za krivično djelo teška tjelesna ozljeda iz člana 172. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) izrečena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci.
3. Rješenjem Općinskog suda broj: 43 0 K-l 59352 18 K od 11. februara 2021. godine, odbijen je zahtjev apelanta od 10. februara 2021. godine za zamjenu kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci koja mu je izrečena pravomoćnom presudom prvostepenog suda broj 43 0 K 159352 18 K od 29. aprila 2019. godine. Općinski sud je naveo da je odluku donio jer je iz stanja spisa-uvidom u CMS vidljivo je da je apelantu dostavljen uputni akt za izvršenje kazne zatvora i da se treba javiti u KPZ Zenica 19. februara 2021. godine do 14,00 sati. Dakle, kako je navedeno, započet je postupak izvršenja predmetne kazne zatvora, te stoga ne postoji mogućnost da Sud postupi u skladu sa članom 43a. stav (1) KZ FBiH.
4. Kantonalni sud je Rješenjem broj 43 0 K 159352 21 Kž 2 od 22. februara 2021. godine odbio, kao neosnovanu žalba branioca osuđenog apelanta i potvrdio Rješenje Općinskog suda broj 43 0 K 159352 18 K od 11. februara 2021. godine.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da se suština žalbe svodi se na tvrdnju da prvostepeni sud pogrešno tumači član 43a. KZ FBiH, jer navedena odredba ni u jednom dijelu ne propisuje obavezu ili zakonski uslov za postupanje suda spram zahtjeva osuđenog za pretvaranje bezuslovne kazne zatvora u novčanu kaznu, prije nego što osuđeni stupi na izdržavanje.
6. Kantonalni sud je citirao člana 43a. KZ FBiH i naveo da je iz stilizacije stava (1) člana 43a. KZ FBiH, jasno da se zamjena kazne zatvora za novčanu kaznu reflektira samo na kaznu zatvora u cjelini izrečenoj u prvostepenoj presudi, a ne na njezine dijelove i uvijek se radi o kazni zatvora čije izvršenje nije nastupilo. Dakle, navedene odredbe se odnose na lica koja nisu stupila na izdržavanje kazne zatvora. Kantonalni sud je, uvidom u spise predmeta konstatovao da je osuđeni apelant, „po uputnom aktu za izvršenje kazne zatvora, stupio na izdržavanje kazne zatvora dana 19. februara 2021. godine, dakle, započet je postupak izvršenja predmetne kazne zatvora [...].“ Slijedom toga, i Kantonalni sud je zaključio da zahtjev za pretvaranje bezuslovne kazne zatvora u novčanu kaznu, nakon stupanja na izdržavanje kazne zatvora, prema citiranim zakonskim odredbama nije moguć.
7. Ustavni sud konstatuje:
-da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo, kao dokaz neosnovanosti i neutemeljenosti apelacije, da je apelacija bespredmetna jer je odlučujući o zahtjevu apelanta od 23. marta 2021. godine, 25. marta 2021. godine donio Presudu o zamjeni predmetne kazne zatvora u novčanu kaznu, a Rješenjem od 26. marta 2021. godine je odloženo izvršenje kazne zatvora osuđenom apelantu do 30. aprila 2021. godine zbog donesene Presudae o zamjeni kazne zatvora u novčanu kaznu, te su u prilogu dostavljene navedene odluke od 25. i 26. marta 2021. godine.
-da je Općinski sud Presudom broj 43 0K 159352 18 K od 25. marta 2021. godine, kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, koja je izrečena pravomoćnom Presudom ovog Suda, broj 43 0 K 159352 18 K od 29. aprila 2019. godine, osuđenom apelantu, u skladu sa članom 43a. St.1. i 2. KZ FBiH zamijenio novčanom kaznom, tako da je za svaki dan zatvora odredio 100,00 (stotinu) KM novčane kazne, a što u jednokratnom iznosu iznosi 27.000,00 (dvadeset i sedam hiljada) KM novčane kazne, a koju novčanu kaznu je osuđeni apelant dužan platiti u roku od 8 dana od dana prijema Presude, na navedeni žiro račun, te ukoliko osuđeni apelant ne izvrši uplatu predmetne novčane kazne u jednokratnom iznosu u ostavljenom roku Sud će u skladu sa članom 43-a) stav 3. KZ F BiH donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.
8. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U suštini, apelant smatra da je redovni sud paušalno primijenio materijalno pravo odnosno član 43a.KZ FBiH. Ističe da se“čini da redovni sudovi ne razlikuju uputni akt za izvršenje kazne zatvora od samog izvršenja kazne zatvora, jer kada bi se prihvatilo tumačenje redovnih sudova, vrijeme od zaprimanja uputnog akta do stvarnog stupanja na izvršenje kazne zatvora bi se moralo računati u izrečenu kaznu (odnosno, vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora“. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu člana II.3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije te ukine osporeno rješenje kao i Rješenje Općinskog suda od 11. februara 2021. godine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Naveo je da je 22. marta 2021. godine zaprimio uputni akt, u skladu s kojim je dužan da se 31. marta 2021. godine javi na izdržavanje kazne zatvora, čija se zamjena novčanom kaznom zahtijevala osporenim rješenjima. Stoga je predložio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri, kojom se odlaže njegov na izdržavanje kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji.
9. U dopuni apelacije od 5. aprila 2021. godine, apelant je naveo da je Općinski sud donio Presudu broj 43 0 K 159352 18 K od 25. marta 2021. godine te da je na istu izjavio žalbu zbog „ostavljenog roka za uplatu“. Neovisno do toga, predložio je da Ustavni sud donese odluku u meritumu.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i (l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. Član 18. stav (1) i stav (3) tač. g), h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
l) apelacija je preuranjena;
12. Ustavni sud zapaža da se suština apelacijskih navoda odnosi na to da je u predmetnom postupku redovni sud arbitrarno primijenio materijalno pravom donošenjem osporenih rješenja kojim je odbijen apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Međutim, imajući u vidu činjenicu da, kako to proizilazi iz dostavljenog odgovora na apelaciju kao i dopune apelacije, osporeno rješenje de facto više ne egzistira budući da je, na ponovni zahtjev apelanta, Općinski sud donio Presudu 43 0 K 159352 18 K od 25. marta 2021. godine kojom je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom, odnosno da je o istoj pravnoj stvari povodom koje je podnesena apelacija odlučio tom presudom, Ustavni sud smatra da su nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na osporene odluke, pa apelant nije više žrtva primjene osporenih odluka, zbog čega je razmatranje navoda apelanta postalo bespredmetno.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati zahtjeve apelanata za donošenje privremenih mjera.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević