Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-735/20 (Jugobanka a.d. Beograd u stečaju)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-735/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-735/20, rješavajući apelaciju Jugobanka a.d. Beograd u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jugobanke a.d.
Beograd u stečaju podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku priznavanja strane sudske odluke u kojem je doneseno Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 V 026764 19 V2 od 4. marta 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jugobanka a.d. Beograd u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Zlatan Romano, advokat iz Sarajeva, podnio je 21. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku priznavanja strane sudske odluke, u kojem je nakon podnošenja apelacije doneseno Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 V 026764 19 V2 od 4. marta 2021. godine.
2. Apelant je 30. juna 2016. godine Kantonalnom sudu podnio prijedlog za priznavanje strane sudske odluke Presude Privrednog suda u Beogradu Posl. Br. 40 P 1048/15 od 9. septembra 2015. godine.
3. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 V 026764 16 V od 30. novembra 2017. godine priznao navedenu stranu presudu, te je strana sudska odluka izjednačena sa odlukama suda donesenim u Bosni i Hercegovini i određeno da proizvodi pravno dejstvo u Bosni i Hercegovini. Protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda protivnik predlagača (Šipad Export - Import d.d. Sarajevo u stečaju) podnio je prijedlog za ponavljanje postupka.
4. Vrhovni sud Federacije BiH je Rješenjem broj 09 0 V 026764 18 Gvl od 26. decembra 2018. godine dopustio ponavljanje postupka i ukinuo Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 V 026764 16 V od 30. novembra 2017. godine.
5. Odlučujući u ponovljenom postupku Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 V 026764 19 V2 od 4. marta 2021. godine priznao stranu sudsku odluku-Presudu Privrednog suda u Beogradu Posl.br. 40 P 1048/15 od 9. septembra 2015. godine kojom je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i obavezan tuženi (Šipad Export-Import d.d. Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine) da apelantu isplati određene novčane iznose u iznosima i na način detaljno naveden u izreci, te se strana sudska odluka izjednačava sa odlukama suda donesenim u Bosni i Hercegovini i proizvodi pravno dejstvo u Bosni i Hercegovini.
6. U obrazloženju rješenja je između ostalog navedeno da je tokom postupka priznavanja strane sudske odluke proveden dokaz uvidom u Presudu Privrednog suda u Beogradu Posl.br. 40 P 1048/15 od 9. septembra 2015. godine, da je utvrđeno da je presuda pravosnažna sa 8. aprilom 2016. godine, te da je njom obavezan tuženi (Šipad Export-Import d.d. Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine) da apelantu isplati određene novčane iznose u iznosima i na način detaljno naveden na strani 2. odluke. Navedeno je da je sud tokom postupka utvrdio da su ispunjeni uslovi za priznavanje strane sudske odluke predviđeni odredbama čl. 86. do 95. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja. Ukazano je da sud nije ovlašten u postupku preispitivanja strane sudske odluke preispitivati prigovore o osnovu i visini tužbenog zahtjeva i pogrešnoj i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju u odluci čije se priznanje traži, jer se radi o ograničenom postupku kontrole formalnog aspekta strane sudske odluke čije se priznanje traži. Ukazano je da je članom 87 navedenog Zakona propisano da će se strana sudska odluka priznati ako je podnosilac zahtjeva za priznanje strane sudske odluke uz tu odluku podnio potvrdu nadležnog suda ili drugog nadležnog organa o pravosnažnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.
Apelacioni navodi
7. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog vanparničnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) UstavaBosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, uopće primjenjive na apelantov slučaj. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je u predmetnom postupku odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je rješenjem Kantonalnog suda usvojen apelantov prijedlog i priznata strana sudska odluka jer je taj sud našao da su ispunjeni zakonski uslovi za priznanje strane sudske odluke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku, koji se odnosi na "priznanje strane sudske odluke", nisu utvrđivala građanska prava i obaveza apelanta na način koji zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije tj. nije se raspravljalo o meritumu predmeta (o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva protiv protivnika predlagača-Šipad Export - Import d.d. Sarajevo u stečaju), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za priznanje strane sudske odluke (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-16/03 od 17. marta 2004. godine, Odluka o dopustivosti broj AP-1965/15 od 10.novembra 2016. godine, Odluka o dopustivosti broj AP- 3779/16 od 19. aprila 2017. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-2892/17 od 11. oktobra 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Apelant takođe navodi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud dalje konstatuje da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odnosno, da ne postoje smetnje za priznanje odluke stranog suda, predmetni postupak nije odnosio na apelantova imovinska prava. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević