Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-909/20 (N. Z.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Ratna šteta
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-909/20
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP 909/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Nikola Zorić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Nikola Zorić.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Modriči u predmetu broj P.360/2005.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Osnovnoga suda u Modriči da, sukladno ovoj odluci, odmah podzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj P.360/2005, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Nikoli Zoriću isplati iznos od 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnoga suda u Modriči i Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nikola Zorić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 11. ožujka 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Modriči (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj P.360/2005.
2. Apelant je 8. srpnja 2020. godine dopunio apelaciju na zahtjev Ustavnoga suda. II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 23. prosinca 2017. godine podnio apelaciju Ustavnome sud zbog duljine trajanja postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom pod brojem P.360/2005, a povodom koje je Ustavni sud donio grupnu odluku o dopustivosti broj AP 356/17 od 13. veljače 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je ovu apelaciju, zavedenu pod brojem AP 5469/17, u odnosu na duljinu trajanja postupka odbacio zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Osnovnoga suda zatraženo je 18. siječnja 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je 7. ožujka 2021. godine zatražena dopuna odgovora. Također je od Pravobraniteljstva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobraniteljstvo) 7. ožujka 2021. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
5. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. siječnja 2021. godine, dok je odgovor dopunio 9. ožujka 2021. godine. Pravobraniteljstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 19. ožujka 2021. godine. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 30. studenoga 2005. godine podnio tužbu protiv tuženice (Republike Srpske) radi naknade ratne štete (vsp. 87.000,00 KM).
8. Osnovni sud je 28. prosinca 2005. godine, sukladno odredbama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine, predmet dostavio Pravobraniteljstvu radi postizanja poravnanja.
9. Pravobraniteljstvo je 10. travnja 2014. godine održalo usmenu raspravu. Nakon što je apelant na raspravi izjavio da za činjenično stanje u tužbi nema nikakvih dokaza da su predmetne stvari mobilizirane ili oduzete za potrebe obrane, na zapisnik sa usmene rasprave je donesen zaključak kojim je zahtjev odbačen zbog nenadležnosti. Apelant je upoznat da će predmetni spis biti vraćen Osnovnom sudu na dalje postupanje.
10. Pravobraniteljstvo je 24. travnja 2014. godine dostavilo spis Osnovnome sudu.
11. Prema stanju spisa, postupak je u tijeku pred Osnovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja parničnoga postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ističe da sud nije pokazao nikakvu aktivnost u predmetnom postupku, te je istakao da se približava 15 godina od podnošenja tužbe, zbog čega je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnome roku. Apelant, također, traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je nejasno na što se apelantova tužba odnosi, pri čemu je istakao da tužba nije razumljiva i da nema tužbeni zahtjev. Pored toga, istakao je da će tužba u predmetu broj P.360/2005 biti zavedena u CMS i da će se dalje postupati po spisu.
14. U odgovoru na apelaciju Pravobraniteljstvo je navelo da je, nakon donošenja Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine, tom pravobraniteljstvu dostavljeno je više tisuća predmeta za naknadu ratne štete na kojima je radio jedan izvršitelj. V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku..
16. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 14/14 – odluka US, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
IV. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA SUDOVA
Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom.
VI.Dopustivost
17. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
18. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetnom parničnome postupku, koji je u tijeku pred Osnovnim sudom, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.
19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u „razumnome“ roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
22. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
23. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
25. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
26. Ustavni zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom od 30. studenoga 2005. godine, te da do donošenja odluke Ustavnoga suda još nije okončan. Dakle, duljina cjelokupnog postupka jeste 15 godina i oko pet mjeseci. U tom razdoblju predmet se prvotno nalazio kod Osnovnog suda da bi bio ustupljen Pravobraniteljstvu na postupanje sukladno Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete i nakon toga vraćen na postupanje Osnovnome sudu pred kojim se i dalje vodi. U svezi s tim, Ustavni sud naglašava, podržavajući vlastitu praksu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1807/14 od 15. veljače 2017. godine, točka 22), da i razdoblje u kojem se predmet nalazio pred Pravobraniteljstvom, promatran s apelantovog aspekta, predstavlja razdoblje u kojem javna vlast nije odlučila o njegovom zahtjevu za naknadu štete.
Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnomu slučaju radi o parničnome postupku koji je pokrenuo apelant radi naknade ratne štete. Obzirom na to da se postupak nalazi u početnoj fazi, Ustavni sud ukazuje da eventualna složenost postupka, kao jedan od kriterija, nije utjecala na trajanje predmetnog postupka.
28. Ocjenjujući ponašanje Osnovnoga suda, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja tužbe nakon mjesec dana spis predmeta dostavljen na postupanje Pravobraniteljstvu. U daljnjem tijeku postupka Ustavni sud zapaža da se Pravobraniteljstvo proglasilo nenadležnim tek po proteku roka od osam godina i četiri mjeseca, pri čemu nije dalo objektivno prihvatljivo obrazloženje za tako dugo trajanje postupka. Nakon što je spis vraćen na postupanje Osnovnome sudu, Ustavni sud primjećuje da sud nije poduzeo niti jednu procesnu radnju, pa čak nije proveo prethodno ispitivanje tužbe (razdoblje od oko sedam godina). Ustavni sud zapaža da u odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije ponudio obrazloženje za pasivnost u nastavku predmetnoga postupka, navodeći samo da je „tužba nerazumljiva i da nema tužbeni zahtjev“. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su Pravobraniteljstvo i Osnovni sud odgovorni za tako dugo trajanje postupka, imajući u vidu navedena razdoblja neaktivnosti, te da duljina trajanja predmetnoga postupka prelazi granice „razumnoga roka“. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Pravobraniteljstva i Osnovnoga suda može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa.
29. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim postupcima utjecao na trenutnu duljinu trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud ne nalazi ni da je apelant aktivno sudjelovao u postupku unatoč tome što se radi o postupku u kome traži obeštećenje.
30. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednome od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
32. Obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnome slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne duljine trajanja predmetnoga postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 800,00 KM.
33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
34. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.
Ostali navodi
35. Apelant, također, navodi da mu je, zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu. Obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje „u razumnome roku“ kao jednome od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer u predmetnome postupku, koji traje 15 godina i oko pet mjeseci, Pravobraniteljstvo se proglasilo nenadležnim tek po proteku razdoblja od osam godina i četiri mjeseca, dok Osnovni sud ni nakon razdoblja od oko sedam godina nije proveo prethodno ispitivanje tužbe, pri čemu Pravobraniteljstvo i Osnovni sud nisu ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za ovako duga razdoblja neaktivnosti. Takvo postupanje u konkretnome slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnome roku.
37. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević