Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1080/21 (R.A.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1080/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP-1080/21, rješavajući apelaciju koju je podnio R. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio R. A.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 096227 20 Pž 2 od 11. januara 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. R. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 1. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mals 096227 20 Pž 2 od 11. januara 2021. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mals 096227 19 Kom 2 od 9. jula 2020. godine „odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca (Javno komunalno preduzeće „Komunalac Tuzla“), a apelant je obavezan da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.426,80 KM“.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 9. jula 2020. godine, taj sud je Rješenjem broj 32 0 Mals 096227 19 Kom 2 od 2. novembra 2020. godine predmetnu žalbu odbacio kao neblagovremenu.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 2. novembra 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 Mals 096227 20 Pž 2 od 11. januara 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je prvostepeni sud, na zapisniku sa glavne rasprave održane 9. juna 2020. godine konstatovao da su punomoćnik tužioca i apelant obaviješteni da će odluka u konkretnom predmetu biti donesena 9. jula 2020. godine i da istu mogu podići na otpremi pošte Općinskog suda, te da im rok za žalbu od 15 dana teče od dana donošenja predmetne odluke (shodno odredbama člana 185. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP)). Dalje, da je prvostepeni sud 9. jula 2020. godine izdao dnevnu naredbu za dostavu donesene prvostepene presude od tog datuma i to punomoćniku tužioca i apelantu, te da je prema dostavnicama u spisu punomoćnik tužioca tu presudu primio 9. jula 2020. godine, dok apelant tu presudu nije preuzeo, zbog čega je ista vraćena postupajućem sudiji. Takođe, da je apelant 7. oktobra 2020. godine dostavio prvostepenom sudu žalbu protiv predmetne presude, a koju je prvostepeni sud rješenjem od 2. novembra 2020. godine odbacio kao neblagovremenu. Kantonalni sud je naveo da, stoga, kako je apelant bio uredno obaviješten o datumu donošenja prvostepene presude, kao i obavezi da istu preuzme u otpremi pošte suda, te kako je sadržaj predmetnog spisa davao dovoljno osnova za zaključak da je prvostepena presuda bila dostavljena otpremi pošte suda i za punomoćnika tužioca, a i za apelanta, to ni propust apelanta da tu presudu preuzme 9. jula 2020. godine nije mogao utjecati na tok roka za žalbu na tu presudu, a koji je za apelanta počeo teći od 10. jula 2020. godine i protekao 24. jula 2020. godine, shodno odredbama člana 324. stav (2) ZPP. Kantonalni sud je ukazao da se ne može prihvatiti osnovanom tvrdnja apelanta da mu je nedostavljanjem presude uskraćeno pravo na pristup sudu i onemogućeno pravo podnošenja žalbe, zagarantovano članom 13. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) iz razloga što za ove žalbene navode apelanta nema uporišta u sadržaju spisa predmeta, kao i sadržaju podataka u CMS za predmetni spis (iz kojih jasno proizlazi da je primjerak prvostepene presude bio dostavljen otpremi pošte suda 9. jula 2020. godine i za apelanta, te da se isti nalazio na otpremi pošte sve do 14. avgusta 2020. godine, kada je vraćen postupajućem sudiji sa otpreme pošte suda).
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te navodi da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 433. stav (3) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv presude Općinskog suda od 9. jula 2020. godine. Ustavni sud zapaža, dakle, da redovni sudovi nisu odlučivali o osnovanosti apelantove žalbe, već je njegova žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio žalbu nadležnom sudu, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević