Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-444/20 (Š. M. i drugi)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-444/20
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP 444/20, rješavajući apelacije Šefika Muhadžića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:
Šefik Muhadžić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 022-0-I-08-000574 od 18.
augusta 2008. godine, 022-0-I-08-000674 od 28. novembra 2008.
godine, 22 0 I 021120 12 I od 13. juna 2013. godine i 22 0 Rs 006293 15 I od 5. maja 2015. godine;
Vahida Hošić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 055215 14 I od 30. aprila 2014. godine i 017-0-I-07-002620 od 22. augusta 2007. godine;
Sanda Zirić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 005673 12 I od 25. septembra 2012. godine, 17 0 Rs 043908 15 I 7 od 23. septembra 2015. godine i 17 0 Rs 055903 15 I 3 od 26. augusta 2015. godine;
Mirsada Mašinović zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 005740 13 I od 14. marta 2013.
godine, 17 0 I 011828 09 I od 18. februara 2010. godine, 17 0 Rs 043908 15 I 4 od 23. septembra 2015. godine, 17 0 I 044580 12 I od 9.
novembra 2012. godine i 17 0 Rs 055903 15 I 6 od 26. augusta 2015.
godine;
Amira Murić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 000659 11 I od 13. oktobra 2011. godine;
Irma Kuduzović zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-001948 od 26. juna 2007.
godine;
N. B. zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 037958 14 I od 23. oktobra 2014. godine i 17 0 Rs 056013 17 I 2 od 7. aprila 2017. godine;
Almir Salihović, Sadeta Koljić, Mirnesa Hotić, Hadžera Selimović, Edina Kananović i Tehvid Zukanović zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 22 0 Rs 050374 20 I od 6. oktobra 2020. godine, 22 0 I 050372 20 I od 7.
oktobra 2020. godine, 22 0 I 050365 20 I od 7. oktobra 2020. godine, 22 0 I 050362 20 I od 7. oktobra 2020. godine, 22 0 Rs 027366 20 I od 7. oktobra 2020. godine, 22 0 Rs 050376 20 I od 6. oktobra 2020.
godine i 22 0 Rs 027382 20 I 2 od 14. septembra 2020. godine;
Dželil Asanagić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Velikoj Kladuši br. 023 0 I 07 000403 od 24.
septembra 2007. godine, 23 0 I 000964 09 I od 23. februara 2009.
godine, 23 0 I 010127 10 Kom od 19. aprila 2013. godine i 23 0 Rs 000911 15 I od 3. februara 2016. godine;
Zdenka Vujić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 089092 18 I od 7. decembra 2018. godine;
Samir Jašaragić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Cazinu broj 020-0-I-07-002413 od 22. jula 2008.
godine;
Nermin Alijagić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 057305 14 I od 2. jula 2014.
godine;
Franka Jurić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-000373 od 12. februara 2007. godine;
Nerminka Huskić-Balić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-000263 od 25. januara 2007. godine;
Zahid Malkoč zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-06-004839 od 20. marta 2007.
godine;
Husein Šarganović zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-001991 od 16. maja 2007.
godine;
Mejasa Dupanović zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-000375 od 12. februara 2007. godine i Jelena Jurić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-001437 od 13. aprila 2007. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vahide Hošić zbog neizvršenja sudske nagodbe Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 081530 16 Rs od 10. maja 2017. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. AP 444/20
1. Šefik Muhadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta podnio je 4. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 022-0-I-08-000574 od 18. augusta 2008. godine, 022-0-I-08-000674 od 28. novembra 2008. godine, 22 0 I 021120 12 I od 13. juna 2013. godine i 22 0 Rs 006293 15 I od 5. maja 2015. godine.
2. AP 509/20
2. Vahida Hošić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća podnijela je 6. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 055215 14 I od 30. aprila 2014. godine, 017-0-I-07-002620 od 22. augusta 2007. godine, te zbog neizvršenja sudske nagodbe Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 081530 16 Rs od 10. maja 2017. godine.
3. AP 2006/20
3. Sanda Zirić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća podnijela je 12. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 005673 12 I od 25. septembra 2012. godine, 17 0 Rs 043908 15 I 7 od 23. septembra 2015. godine i 17 0 Rs 055903 15 I 3 od 26. augusta 2015. godine.
4. AP 2016/20
4. Mirsada Mašinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća podnijela je 12. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 005740 13 I od 14. marta 2013. godine, 17 0 I 011828 09 I od 18. februara 2010. godine, 17 0 Rs 043908 15 I 4 od 23. septembra 2015. godine, 17 0 I 044580 12 I od 9. novembra 2012. godine i 17 0 Rs 055903 15 I 6 od 26. augusta 2015. godine.
5. AP 3536/20
5. Amira Murić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnijela je 30. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 000659 11 I od 13. oktobra 2011. godine.
6. AP 3540/20
6. Irma Kuduzović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 29. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-001948 od 26. juna 2007. godine.
7. AP 3829/20
7. Apelant N. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 23. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 037958 14 I od 22. oktobra 2014. godine i 17 0 Rs 056013 17 I 2 od 7. aprila 2017. godine.
8. AP 4387/20
8. Almir Salihović, Sadeta Koljić, Mirnesa Hotić, Hadžera Selimović, Edina Kananović, Jasmina Hrnčić i Tehvid Zukanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Adil Draganović, advokat iz Sanskog Mosta, podnijeli su 4. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 22 0 Rs 050374 20 I od 6. oktobra 2020. godine, 22 0 I 050372 20 I od 7. oktobra 2020. godine, 22 0 I 050365 20 I od 7. oktobra 2020. godine, 22 0 I 050362 20 I od 7. oktobra 2020. godine, 22 0 Rs 027366 20 I od 7. oktobra 2020. godine, 22 0 Rs 050376 20 I od 6. oktobra 2020. godine i 22 0 Rs 027382 20 I 2 od 14. septembra 2020. godine.
9. AP 45/21
9. Dželil Asanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 5. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Velikoj Kladuši br. 023 0 I 07 000403 od 24. septembra 2007. godine, 23 0 I 000964 09 I od 23. februara 2009. godine, 23 0 I 010127 10 Kom od 19. aprila 2013. godine i 23 0 Rs 000911 15 I od 3. februara 2016. godine.
10. AP 589/21
10. Zdenka Vujić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća podnijela je 19. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 089092 18 I od 7. decembra 2018. godine.
11. AP 956/21
11. Samir Jašaragić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupaju Diana Dočkal i Selma Saka, advokati iz Sarajeva, podnio je 25. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Cazinu broj 020-0-I-07-002413 od 22. jula 2008. godine.
12. AP 1052/21
12. Nermin Alijagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 30. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 057305 14 I od 2. jula 2014. godine.
13. AP 1097/21
13. Franka Jurić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnijela je 2. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-000373 od 12. februara 2007. godine.
14. AP 1098/21
14. Nerminka Huskić-Balić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanskog Petrovca, koju zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnijela je 2. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-000263 od 25. januara 2007. godine.
15. AP 1181/21
15. Zahid Malkoč (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnio je 9. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I- 06-004839 od 20. marta 2007. godine.
16. AP 1182/21
16. Husein Šarganović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnio je 9. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-001991 od 16. maja 2007. godine.
17. AP 1183/21
17. Mejasa Dupanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnijela je 9. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-000375 od 12. februara 2007. godine.
18. AP 1184/21
18. Jelena Jurić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnijela je 9. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-001437 od 13. aprila 2007. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom Uvodne napomene
19. U predmetu broj AP 1098/21 apelantica je Ustavnom sudu ranije podnijela apelaciju zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-000263 od 25. januara 2007. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 3736/15. Ustavni sud je donio grupnu odluku broj AP 2734/15 od 14. oktobra 2015. godine kojom je obuhvaćena i predmetna apelacija koju je usvojio i utvrdio povredu prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te je odluku dostavio Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2734/15 od 14. oktobra 2015. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Spajanje predmeta
20. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 444/20. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
III.Činjenično stanje
21. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
22. Iz apelacionih navoda proizlazi da su, postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, rješenja, odnosno sudskih nagodbi, Općinski sud u Bihaću, Općinski sud u Sanskom Mostu, Općinski sud u Cazinu i Općinski sud u Velikoj Kladuši donijeli rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Unsko-sanskog kantona kao izvršenika.
23. Iz apelacionih navoda proizlazi da su Općinski sud u Bihaću, Općinski sud u Sanskom Mostu, Općinski sud u Cazinu i Općinski sud u Velikoj Kladuši predmetna rješenja o izvršenju dostavili poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.
24. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacija
25. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, pojedini apelanti se pozivaju i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek, nediskriminacija itd.). Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka, navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te, iako postoje razlike u apelacionim navodima, oni, u suštini, smatraju da Vlada Unsko-sanskog kantona i dalje ne ispunjava svoje pozitivne obaveze da omogući djelotvorno izvršenje sudskih odluka time što u budžetu ne osigurava novčana sredstva za izvršenje pravosnažnih sudskih odluka.
V.Relevantni propisi
26. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na predmet broj AP 509/20 (zbog neizvršenja sudske nagodbe Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 081530 16 Rs od 10. maja 2017. godine)
28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode zbog neizvršenja sudske nagodbe Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 081530 16 Rs od 10. maja 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
29. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
30. U konkretnom slučaju apelantica navodi da odluka Općinskog suda u njenu korist nije izvršena.
31. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, „na svakoj državi potpisnici sporazuma je da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uvjete za pokretanje postupaka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije, presuda od 6. novembra 1980. godine, serija A, broj 39, stav 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Evropska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sisteme država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Evropska konvencija prepušta zadatak osiguravanja prava i sloboda koji su u okrilju Evropske konvencije nadležnim organima svake države potpisnice. „Institucije uspostavljene Konvencijom daju svoj doprinos ovom zadatku, ali će one biti uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sistemu“ (vidi Evropski sud za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije, serija A, broj 24, stav 48). Prema tome, zaštita apelantovih ustavnih prava je, prije svega, zadatak redovnih sudova, a tek onda Ustavnog suda.
32. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da se prinudno izvršenje pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka ostvaruje pred nadležnim sudom u izvršnom postupku podnošenjem prijedloga za izvršenje. Ustavni sud primjećuje da apelantica nije u apelaciji navela, niti iz dokaza koje je dostavila uz apelaciju proizlazi da je ona u skladu sa članom 3. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) podnijela prijedlog za izvršenje sudske nagodbe Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 081530 16 Rs od 10. maja 2017. godine kako bi ostvarila prava iz navedene odluke. Stoga, Ustavni sud nalazi da apelantica propustom da pokrene izvršni postupak nije ispunila uvjet iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu članu 18. Pravila Ustavnog suda.
33. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju
34. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonâ – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
35. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda u predmetu broj AP 509/20 nedopušten zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelanti, u suštini, smatraju da im je zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Pravo na imovinu Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]
36. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.
37. Ustavni sud konstatira da navedene apelacije pokreću identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Unsko-sanskog kantona, da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
38. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 4007/18 od 12. marta 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH) razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona i ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano je preduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je s tim u vezi zaključio da to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
39. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Unsko-sanskog kantona naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
40. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
41. Pri tome, Ustavni sud je naglasio da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama, kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.
42. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je u vezi s tim zaključio u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
43. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada Unsko-sanskog kantona preduzela s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona u razumnom roku. Ustavni sud je obaviješten da je ovaj organ izradio centralnu evidenciju potraživanja svih povjerilaca, sačinjenu prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama, te redoslijedom dalje isplate i izvršio objavu podataka svih povjerilaca na internetskoj stranici Vlade Unsko-sanskog kantona, transparentno u odnosu na povjerioce. Nadalje je navedeno da je Vlada Unsko-sanskog kantona usvojila Akcioni plan s generalnim planom izmirenja duga po izvršnim sudskim odlukama i uputila ga zastupniku Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava, te je utvrdio tačan broj presuda i ukupan zbir svih potraživanja, a na osnovu čega je moguće procijeniti kada će povjerioci biti isplaćeni. Navedeno je da će centralna i transparentna evidencija, koja je sačinjena hronološkim redoslijedom prema datumu njihovog izvršnog naslova, omogućiti isplatu redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju, u skladu s Akcionim planom. Dovodeći u vezu ranije date naloge s preduzetim mjerama Unsko-sanskog kantona, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je Akcioni plan u tom kontekstu razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.
44. U vezi s tim, Evropski sud je razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine). Evropski sud je, razmatrajući mjere koje su ti kantoni preduzeli s ciljem izvršenja ranije datih naloga, našao da su navedeni kantoni usvajajući akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojima se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona brisao.
45. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je, odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona, donio odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP 3566/19 i AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine i AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku.
46. U kontekstu predmetnih apelacija, Ustavni sud naročito ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda koji je, primjenjujući stavove iz navedenih odluka, donio i odluku Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine, koja se, kao i u konkretnim slučajevima, odnosi na Unsko-sanski kanton, te je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, pa je aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona brisao s liste predmeta imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 28. februara 2020. godine s ciljem da omogući izvršenje svih odluka na teret budžeta tog kantona i odredio razuman rok za njihovo izvršenje. Uz Plan je priložena lista od 11.793 neizvršene odluke na teret budžeta tog kantona, a dug po tom osnovu je iznosio oko 175.000.000,00 KM (skoro 75% kantonalnog budžeta za 2020. godinu). Plan predviđa da će sve odluke biti izvršene prema hronološkom redu do 2040. godine.
47. Ustavni sud podsjeća da je odlučujući o istom ustavnopravnom pitanju u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovane apelacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona. U navedenoj odluci je s pozivom na relevantnu praksu Evropskog suda ukazao da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Unsko-sanskog kantona u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa je u vezi s tim Ustavni sud smatrao da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
48. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na isto pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na Odluku broj AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
49. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, kao i vlastitu praksu o istom pitanju, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Unsko-sanskog kantona u razumnom roku, imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da će apelanti naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Unsko-sanskog kantona u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
51. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević