Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-617/21 (Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće BiH)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-617/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-617/21, rješavajući apelaciju koju je podnijelo Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće BiH, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka a), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio jeje
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijelo Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće BiH protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032644 19 Uvp od 29. prosinca 2020.
godine, zbog nenadležnosti Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće BiH (u daljnjemu tekstu: apelant ili VSTV), kojega zastupa Halil Lagumdžija, predsjednik apelanta, podnio je 23. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 032644 19 Uvp od 29. prosinca 2020. godine.
2. Presudom Suda BiH od 19. svibnja 2020. godine uvažen je zahtjev za ocjenu zakonitosti općega upravnoga akta (kojega je podnijela O.P.), pa su Pravilnik o postupku ocjenjivanja rada nositelja pravosudnih funkcija (u daljnjemu tekstu: Pravilnik) od 24. prosinca 2018. godine i Kriteriji za ocjenjivanje rada sudaca u BiH (u daljnjemu tekstu: Kriteriji) od 24. prosinca 2018. godine ukinuti.
3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH istakao je da predmet uređenja osporavanoga Pravilnika upućuje na zaključak da je apelant u konkretnomu slučaju prekoračio granicu svojih ovlasti iz odredbi Zakona o VSTV-u. Sud BiH istakao je da pravna situacija u kojoj Zakon o VSTV-u ne uređuje postupak donošenja Pravilnika (kako to npr. propisuje za postupak imenovanja nositelja pravosudnih funkcija) nedvosmisleno ukazuje da postupak donošenja osporavanoga Pravilnika nije proveden sukladno Zakonu o VSTV-u, zbog čega je isti neovisno o svojemu sadržaju nezakonit. Sud BiH naveo je da je ovaj sud na temelju odredbe čl. 8. st. 2. toč. a) Zakona o Sudu BiH ukinuo osporavani opći izvršni akt (Pravilnik). Sud BiH istakao je da u odnosu na dio zahtjeva kojim se osporavaju Kriteriji, da je utvrđeno da su isti doneseni sukladno nadležnostima apelanta iz Zakona o VSTV-u, ali da normativni sadržaj osporavanoga akta nije sukladan pozitivnim propisima (uvode se novi instituti u postupku ocjenjivanja: mentorstvo, analitička ocjena neposredno višega suda), dakle, nema uporište u zakonima o sudovima (FBiH, RS, Brčko Distrikta BiH), niti u procesnim zakonima.
4. Rješenjem apelacionoga odjeljenja Suda BiH od 29. prosinca 2020. godine zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH od 19. svibnja 2020. godine je odbačen.
5. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH istakao je da je po svojoj naravi zahtjev za preispitivanje sudske odluke izvanredan pravni lijek, te je isti dozvoljen i ostvaruje svoju svrhu, u situacijama kada odlukom vijeća za upravne sporove ostaje na snazi neki konačan i izvršan upravni akt. Sud BiH istakao je da, međutim kada vijeće za upravne sporove ukine akt, koji se u smislu odredaba Zakona o upravnim sporovima BiH (u daljnjemu tekstu: ZUS) i Zakona o Sudu BiH smatra konačnim i izvršnim, zahtjev za preispitivanje sudske odluke se smatra nedozvoljenim te je njegovo ulaganje nesvrsishodno, obzirom na prestanak egzistiranja pobijanoga akta.
Apelacioni navodi
6. Apelant se u predmetnoj apelaciji pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant u predmetnoj apelaciji, između ostaloga, navodi kako smatra da je redoviti sud, protivno Zakonu o VSTV, ZUS i Zakonu o Sudu BiH, u ovome upravnome sporu odlučivao o stvarima koje ne mogu biti predmetom upravnoga spora sukladno ZUS.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
8. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
9. Ustavni sud zapaža da apelant u konkretnome slučaju osporava rješenje Suda BiH od 29. prosinca 2020. godine, kojim je odbačen zahtjev apelanta za preispitivanje presude Suda BiH od 19. svibnja 2020. godine (kojim je uvažen zahtjev za ocjenu zakonitosti općega upravnoga akta, te su osporavani akti, tj. Pravilnik i Kriteriji ukinuti). Ustavni sud, a priori, treba odgovoriti na pitanje da li ima nadležnost da postupa u pitanjima u kojima je vršena ocjena zakonitosti općega upravnoga akta. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, razmatrajući apelacije kojima su osporavane odluke Apelacionoga suda Brčko Distrikta BiH u kojima je odlučivano o usklađenosti zakonskih odredaba sa Statutom Brčko distrikta BiH, odnosno podzakonskih akata sa zakonom, utvrđivao da Ustavni sud nije nadležan za postupanje u predmetnim apelacijama. Dakle, Ustavni je sud, odlučujući o takvim apelacijama, donosio odluke kojima je odbacivao apelacije zbog nenadležnosti Ustavnoga suda za odlučivanje (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti AP-1380/16 od 7. ožujka 2017. godine, AP-2487/20 od 14. listopada 2020. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
10. Obzirom na navedeno, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu, u kojima je odbacivao apelacije zbog nenadležnosti Ustavnoga suda za odlučivanje u situacijama onda kada se iste tiču ocjenjivanja zakonitosti općih akata, smatra da nije nadležan da razmatra osporene odluke Suda BiH.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević