Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1138/21 (L.M.)

Odluka donesena 05. 05. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni spor
  • Penzija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1138/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 05. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. svibnja 2021. godine, u predmetu broj AP-1138/21, rješavajući apelaciju koju je podnio L. M., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio L. M.

protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 04 0 U 012475 21 U od 17. ožujka 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. L. M. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Dražica, Republika Hrvatska, kojega zastupa Ešref Gracić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 8. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 012475 21 U od 17. ožujka 2021. godine.

2. Rješenjem Kantonalne administrativne službe Zenica tuženika (Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje) od 8. svibnja 2020. godine zahtjev apelanta za ponovno priznavanje prava na starosnu mirovinu je odbijen.

3. Rješenjem tuženika od 11. prosinca 2020. godine priziv apelanta izjavljen protiv rješenja od 8. svibnja 2020. godine je odbijen.

4. Osporenom presudom Kantonalnoga suda od 17. ožujka 2021. godine tužba apelanta podnesena protiv rješenja tuženika od 11. prosinca 2020. godine je odbijena kao neutemeljena.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da iz uvida u sadržaj spisa predmeta proistječe nespornim da je konačnim i pravomoćnim rješenjem prvostupanjskoga organa od 12. ožujka 2015. godine apelantu priznato pravo na razmjeran dio prijevremene starosne mirovine, koja pada na teret bosanskohercegovačkoga nositelja osiguranja u određenome mjesečnome iznosu, počevši od 29. rujna 2014. godine. Kantonalni je sud istakao da, nadalje, proistječe da je apelant 5. studenoga 2019. godine prvostupanjskome organu podnio zahtjev za ponovni obračun starosne mirovine, u kojemu ukazuje da je 29. rujna 2019. godine navršio 65 godina života, te da mu shodno toj činjenici pripada pravo na razmjerni dio pune starosne mirovine, bez pozivanja na zakonsku odredbu koja propisuje mogućnost stjecanja takvoga prava korisnika mirovine, nakon njegovoga okončanoga umirovljenja (potonje navedenim rješenjem). Kantonalni je sud istakao da ovaj sud smatra da je tuženik pravilno zaključio da nesporna činjenica da je apelant 29. rujna 2019. godine navršio 65 godina života, ne utječe na ostvareno pravo na razmjerni dio mirovine, a što proistječe iz odredbi čl. 140. st. 1. Zakona o mirovinskome i invalidskome osiguranju (u daljnjemu tekstu: Zakon o MIO), kao i odredbi čl.

117. Zakona o MIO. Kantonalni je sud istakao da je, naime, tim odredbama propisano da korisniku starosne mirovine koji stekne status osiguranika u obvezatnom osiguranju, nakon prestanka toga osiguranja, na njegov zahtjev će se odrediti novi iznos mirovine, pod uvjetom da je naknadno navršio najmanje šest mjeseci staža osiguranja ili će se na njegov zahtjev uspostaviti isplata ranije priznate mirovine. Kantonalni je sud istakao da je nesporno utvrđeno da apelant nije nakon umirovljenja stekao novi staž osiguranja, te shodno toj činjenici ne postoje zakonski uvjeti da se udovolji zahtjevu za ponovni preračun mirovine. Kantonalni je sud istakao da je neutemeljeno pozivanje apelanta u odnosu na doprinose plaćene za razdoblje rata, te traženje da mu se na temelju toga uveća mirovinska osnova i visina mjesečnoga iznosa razmjernoga dijela starosne mirovine. Kantonalni je sud istakao da je odredbom čl. 150. Zakona o MIO, koji je bio na snazi u razdoblju donošenja konačnoga rješenja od 12. ožujka 2015. godine, propisano da se plaće ostvarene u razdoblju od 1. siječnja 1992. godine do 31. prosinca 1995. godine ne uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja mirovinskoga osnova, o čemu je tuženik već dao razloge u rješenju od 23. lipnja 2015. godine (kojim je odbijen priziv protiv rješenja prvostupanjskoga organa od 12. ožujka 2015. godine).

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivnopravne propise, smatrajući da je zbog činjenice da je nesporno navršio 65 godine njegov zahtjev za preračun mirovine trebao biti uvažen, te da mu je trebala biti i obračunata uplata doprinosa za ratno razdoblje.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1138/21 (L.M.) | Sudska praksa | Aktio