Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3325/20 (T.V.)
Odluka donesena 05. 05. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3325/20
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 05. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. maja 2021. godine, u predmetu broj AP 3325/20, rješavajući apelaciju T. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio T. V.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 58 0 Rs 173688 18 Rsž.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu T. V. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnog postupka u predmetu broj 58 0 Rs 173688 18 Rsž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Apelant T. V. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU ,,Raguž“ iz Stoca, podnio je 8. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 58 0 Rs 173688 18 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je 20. januara 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. januara 2021., a Kantonalni sud 1. februara 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 20. januara 2016. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP „Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne“ d.d. Mostar radi isplate razlika plata.
6. Općinski sud je tuženom dostavio tužbu na odgovor, te je tuženi odgovor na tužbu dostavio 11. marta 2016. godine. Nadalje, proizlazi da je pripremno ročište održano 27. marta 2018., ročište za glavnu raspravu 25. maja 2018., te nastavak ročišta za glavnu raspravu 7. septembra 2018. godine, kada je glavna rasprava i zaključena. Dakle, Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, te vještačenja vještaka finansijske struke donio Presudu broj 58 0 Rs 173688 16 Rs od 8. oktobra 2018. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci.
7. Protiv prvostepene presude tuženi je podnio žalbu, te je predmet 5. decembra 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu i vodi se pod brojem 58 0 Rs 173688 18 Rsž.
8. Apelant je 20. aprila 2020. godine Kantonalnom sudu podnio urgenciju radi donošenja drugostepene odluke.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ne očitujući se posebno o navodima apelacije o prekomjernoj dužini trajanja postupka.
11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da, u skladu s Planom rješavanja starih predmeta, predmeti se daju u rad kvartalno (svaka tri mjeseca). Koji predmeti će se uvrstiti u Plan određuje predsjednik suda, pri čemu se moraju poštovati Upute za izradu planova za rješavanje predmeta od Stalne komisije za efikasnost sudova VSTV-a. Ukazano je da je VSTV tu aktivnost započeo 2010. godine u okviru Projekta podrške pravosuđu, a nastavio u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa. Naveo je da odluku o tome koji predmet će biti uvršten u Plan rješavanja starih predmeta i kada će koji predmet biti raspoređen sudiji u rad donosi predsjednik suda. S obzirom na način raspodjele predmeta, veliki broj zaduženih i hitnih predmeta koji se raspoređuju po redu, apelantov predmet nije dat u rad ni u prvom kvartalu tekuće godine.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
13. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je u toku. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva.
17. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog parničnog postupka razmatrati period od 20. januara 2016. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period koji traje pet godina i tri mjeseca.
Relevantni principi
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
25. Takođe, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.). Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku.
27. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega od značaja jer putem suda pokušava da ostvari potraživanja iz radnog odnosa.
28. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku dostavio tužbu tuženom na odgovor, te da je nakon toga imao evidentan period potpune pasivnosti u trajanju od dvije godine. Naime, Općinski sud je blagovremeno dostavio tužbu tuženom na odgovor, ali nakon dostavljanja odgovora na tužbu (11. marta 2016. godine) pa do održavanja pripremnog ročišta (27. marta 2018. godine) nije preduzimao procesne radnje, što u okolnostima konkretnog slučaja, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje koje je u značajnoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka i nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon održavanja pripremnog ročišta, pa do donošenja prvostepene presude procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te je prvostepenu presudu donio 8. oktobra 2018. godine, tj. sedam mjeseci nakon što je održao pripremno ročište. Međutim, imajući u vidu da je prvostepeni sud u postupku imao evidentan period potpune pasivnosti u trajanju od dvije godine, efikasnost koju je pokazao nakon održanog pripremnog ročišta ne može nadoknaditi navedeni period potpune pasivnosti u postupku u kojem apelant pokušava da ostvari potraživanja iz radnog odnosa, što u skladu s procesnim zakonom zahtijeva hitno postupanje.
29. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud predmet radi postupanja u drugom stepenu zaprimio 5. decembra 2018. godine, tj. prije dvije godine i četiri mjeseca. Dakle, u konkretnom slučaju, Kantonalni sud u postupku dvije godine i četiri mjeseca nije postupao u predmetu koji je po zakonu hitne prirode, što samo po sebi predstavlja nerazumno dug period koji je u značajnijoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka. Kao opravdanje za dužinu žalbenog postupka, Kantonalni sud je ukazao da ima veliki broj predmeta koji se rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te da predmetni slučaj nije uvršten u plan u prvom kvartalu tekuće godine.
30. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolovani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost u žalbenom postupku mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definisati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internet stranici www.ustavnisud.ba).
31. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji ukupno traje pet godina i tri mjeseca, a pred Općinskim sudom je trajao dvije godine i devet mjeseci, od čega je Općinski sud imao period potpune pasivnosti u trajanju od dvije godine, a pred Kantonalnim sudom predmet se već nalazi dvije godine i četiri mjeseca i neizvjesno je kad će se uzeti u rad, predstavlja neadekvatno administriranje pravde.
32. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu T. V. treba isplatiti ukupan iznos od 300,00 KM.
35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
37. Takođe, apelant navodi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer parnični postupak koji je po zakonu hitne prirode traje pet godina i tri mjeseca, pri čemu je Općinski sud u prvostepenom postupku imao evidentan period potpune pasivnosti u trajanju od dvije godine, a postupak po žalbi već traje dvije godine i pet mjeseci, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje, te ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević